Supetarski župnik: Homoseksualci su seksualno dezorijentirani

[sahasa]

Moda !? Moda !?

Fizički može funkcionirati ali psihički...to je već pitanje....

[Bart]

Pravi autor: sahasa

Složio bi se sa Nefertiti...i ja smatram da je homoseksualnost bolest a način izražavanja ovog župnika je ispod svakog nivoa...
I takav kreten će meni govorit o prihvačanju drugih i o ljubavi i toleranciji !?
Tko zna kakv stav ima prema invalidima,crncima...

Da kreten ? Inace on je omiljen i telentiran svecenik i svi ga vole kada bi ga upoznao ne bi govorio da je "kreten"
Nisam jos cuo da netko ima lose misljenje o njemu tko ga poznaje...

[sahasa]

Takvu osobu ne želim upoznat !!!

Samo nek je on omiljen tamo gdje živi,to puno govori i o lokalnom stanovništvu !


Evo nekih zanimljivih stvari...

Uzrok (uzroci) homoseksualnosti?

Početna pitanja o uzroku homoseksualnosti vežu se uz razvoj znanstvenih disciplina. Ljudi su se kroz povijest više bavili odnosom prema homoseksualnosti, nego uzrokom. Homoseksualnost se je rjeđe tolerirala, a u pravilu je bila obilježena kao devijacija, grijeh ili bolest. Ukoliko homoseksualnost jest bolest, logično je bilo za pretpostaviti da svaka bolest ima svoj uzrok. Ta pretpostavka 19. stoljeća, bila je glavna motivacija za traženje uzroka homoseksualnosti.

Psihoanaliza je bila prva škola mišljenja koja se je sustavnije bavila uzrocima homoseksualnosti. Sam Sigmund Freud brzo je shvatio da nema smisla govoriti o prevenciji homoseksualnosti, odnosno o "izlječenju", ali je vjerovao kako homoseksualnost ima svoj uzrok povezan s ranim fazama života, odnosno sa traumatskim događajima u djetinjstvu. Kasniji razvoj psihoanalitičkih, ali i drugih psiholoških teorija interpretirao je homoseksualnost kao bolest koja nije urođena već je posljedica nekog poremećaja u razvoju osobe. Metode liječenja bile su različite, ali redovno iz psihijatrijske prakse i gotovo s nikakvim rezultatima. Ukoliko nije pomogao psihoanalitički tretman pribjegavalo se i elektrošokovima. Ne smijemo zaboraviti niti čitav niz tzv. alternativnih pokušaja liječenja koja su graničila s magijom i pukim praznovjerjem. Bez obzira na sve, niti uzrok, niti lijek nisu pronađeni. 1973. godine Američko psihijatrijsko društvo uklanja homoseksualnost s liste mentalnih bolesti i rasprave o uzroku prelaze u biološko-medicinske teorije.

Istraživanja provedena na tom području pokazala su neke biološke utjecaje na seksualnu orijentaciju. Najčešće se spominju prenatalni hormonalni poremećaji (npr. zbog stresa majke u trudnoći) koji se dešavaju prilikom razvoja embrija i mogu dovesti do nekih promjena u organizaciji mozga.

1991. godine Dr. LeVay otkrio je značajnu razliku u veličini INAH3 jezgri dijela hipotalamusa. Naime, navedena jezgra kod homoseksualnih muškaraca je manja nego kod onih heteroseksualne orijentacije. To je bila prva otkrivena biološka razlika između heteroseksualnih i homoseksualnih osoba, ali ona ništa ne govori o mogućem uzroku.
U isto vrijeme pojavila se i teorija o genetski predodređenoj homoseksualnosti. Preko novinskih oglasa pozivali su se homoseksualci koji imaju jednojajčanog ili dvojajčanog brata blizanca da sudjeluju u istraživanju. Željelo se ustanoviti, ukoliko je jedan od braće homoseksualac, kolika je vjerojatnost da je i drugi brat homoseksualac. Pokazalo se da je u 50% parova jednojajčanih blizanaca, od kojih je jedan brat homoseksualac, i drugi brat iste seksualne orijentacije. Postotak kod dvojajčanih blizanaca je 24%. Ovo istraživanje jednako tako naglašava kako navedene brojke nisu ključan dokaz o genetski predodređenoj homoseksualnosti budući da braća blizanci odrastaju u identičnoj sredini, pa ukoliko postoji utjecaj sredine na seksualnu orijentaciju, on je bio vrlo sličan kod oba brata i mogao je imati podjednak utjecaj na seksualnu orijentaciju svakog od njih. Pogledom na genetsku sliku X kromosoma 1993. godine ustanovljeno je da 33 od 40 parova jednojajčanih blizanaca homoseksualaca ima specifičnu genetsku sliku, koja se razlikuje od heteroseksualnih jednojajčanih blizanaca. Po prvi puta počelo se je pričati o tzv. "gay genu" čije bi otkriće dokazalo isključivo biološki uzrok homoseksualnosti. Kasniji eksperimenti dali su drugačije rezultate tako da je potraga za "gay genom" još uvijek aktualna. Čini se da biologija doista igra važnu ulogu u određivanju seksualne orijentacije, no ne isključivu. Moguće je, također, da sve homoseksualne osobe nisu takvima postale na isti način, odnosno da je biološki mehanizam prisutan samo kod nekih. U sadašnjem trenutku, znanost još uvijek nema konačni odgovor.

Paralelno s razvojem bioloških teorija razvijale su se i društvene teorije. Jedne traže uzrok homoseksualnosti u utjecaju okoline, ali ne nužno iz najranije faze djetinjstva. Druge tzv. rodne ili queer teorije ne bave se razumijevanjem uzroka (jer vjeruju da je to pogrešno postavljeno pitanje) već ih zanima društvena percepcija i konstrukcija homoseksualnosti. One prvenstveno govore o utjecaju zadanih društvenih normi na razumijevanje seksualne orijentacije i o problemima prihvaćanja različitosti. Upozoravaju kako je heteroseksualno ponašanje društveno zadana norma ponašanja prema kojoj se određuje što je normalno a što nije. Pravi se razlika između spola - koji nam je biološki zadan, i roda - koji je određen općeprihvaćenim pravilima i vrijednostima koje nameće društvo. I dok je spol fiksiran rođenjem, rod je fluidna kategorija koja se može mijenjati, pa tako niti seksualni identitet nije fiksan, nego pomičan.

Odgovor na pitanje da li se ljudi rađaju ili postaju homoseksualci zasigurno ne smije imati za cilj pravovremeno sprječavanje ili "izlječenje" homoseksualnosti. No čak i danas provode se različite terapije kojima se nastoji promijeniti homoseksualna seksualna orijentacija. Velika većina homoseksualaca, kada bi mogli, nikako ne bi željeli postati heteroseksualci i obrnuto.

Koliko je danas poznato, mogući uzrok homoseksualnosti je kompleksna mješavina bioloških i društvenih utjecaja, kao što je najvjerojatnije slučaj i sa heteroseksualnošću. Svaka osoba, bilo da je homoseksualna, biseksualna ili heteroseksualna ima svoju jedinstvenu biologiju i jedinstven doživljaj svijeta oko sebe.

Ja još uvijek smatram da je to bolest !

Preuzeto sa Pliva.hr

[dorina]

Pravi autor: sahasa

Moda !? Moda !?

Fizički može funkcionirati ali psihički...to je već pitanje....

Da, moda... biti cool, biti drugačiji (barem za tu osobu to značenje).

Koliko znam i homo koje znam isto su sposobni donositi odluke baš kao ja, ti, ona, on...

[silence]

Pravi autor: dorina

Da, moda... biti cool, biti drugačiji (barem za tu osobu to značenje).

Koliko znam i homo koje znam isto su sposobni donositi odluke baš kao ja, ti, ona, on...

Oćeš reći da je to bila moda i prije 100 godina? 200? 500?
U starom Rimu? Grčkoj?

Pričaš ko da je homoseksualizam počeo sa Gay Pride-om ....

[silence]

Alexander the Great
*Macedonian Ruler, 300 B.C.
Socrates
*Greek Philosopher, 400 B.C.
Sappho
*Greek Woman Poet, 600 B.C.
Hadrian
*Roman Emperor, 1st-2nd c.
Richard the Lionhearted
*English King, 12th c.
Saladin
*Sultan of Egypt and Syria
Desiderius Erasmus
*Dutch Monk, Philosopher
Francis Bacon
*English statesman, author
Frederick the Great
*King of Prussia
Lord Byron
*English poet, 18th c.
Walt Whitman
*U.S. poet, author, 19th c.
Oscar Wilde
*Irish author, 19th c.

dio lisre .... ostatak : Famous Gay People

naravno, to nisu svi .. i nekako mi se ne čini da je onda bilo Gay Pride-a ili da je bila moda .... a baš mi i bolest ne prolazi, obzirom na stalnost prisustva homoseksualnih osoba kroz povijest ...

[sahasa]

Pravi autor: dorina

Da, moda... biti cool, biti drugačiji (barem za tu osobu to značenje).

Koliko znam i homo koje znam isto su sposobni donositi odluke baš kao ja, ti, ona, on...

Daj nemoj me nasmijavat...moda je kad muškarac muškarca ševi u guzicu ?
Ne hvala onda...ja ne bi onda bio moderan !

[dorina]

Hvala kaj si me prosvjetlio S i rekao mi da je to još u antici postojalo kada je žena bila inferiornije biće i držalo se da nije sposobna za razgovore etc.
Ako već govorimo o homoseksualnosti, eto za mene je to homoseksualnost, a ovo danas je moda.
Imam osjećaj da će sad biti da sam homofob. Nisam. Ak je homo, ne znači da je loša osoba. Samo nevidim razloga da mi tura svoju sexualnost na nos i hvalisa se; vjerujem da se ni ti što si hetero ili bilo tko drugi tko je prešo pubertet hvališeš koliko si ih dobio na leđa ili kako već!

[sahasa]

Nitko ne kaže da je netko tko je homo loša osoba.Raspravljamo jel bolest ili nije....

[dorina]

Moda u smislu da je inn biti homo iako zapravo i nisi, ali ti je život toliko isprazan pa... eto bolje ikakav nego nikakav glas, kaj ne?

I S, zamolila bih te da baš i ne "vrijeđaš" iznoseći mi tako banalne stvari koje i sam predpostavljaš da znam ili bih trebala znati upuštajući se u razgovor bilo koje vrste. Hvala.

I dalje mislim da nije bolest