POPLAVA 1964. U ZAGREBU

U noći od 25. na 26. listopada 1964. nabujala je Sava probila nasipe i preplavila trećinu Zagreba. Vodostaj je rastao od jutra. Nije oglašena uzbuna, nisu zvonila zvona kao u starom Zagrebu. Kao da nikome nije bilo stalo spriječiti katastrofu. Kasno su objavljene vijesti na radiju i televiziji.

Drama je počela u nedjelju 25. listopada u večernjim satima. Rijeka je nezadrživo rasla, a u noći od nedjelje na ponedjeljak dostigla vrhunac i u jutarnjim satima poharala više od šest tisuća hektara užega gradskog područja na kojem je stanovalo 183 tisuće Zagrepčana.
U osam sati ujutro zabilježen je vodostaj od 514 centimetara. Voda je prodrla u trošne trnjanske i trešnjevačke kuće, ali i u tek izgrađene nebodere i odnijela dugogodišnji trud njihovih stanovnika. U danonoćnoj borbi za grad Zagrepčani su podizali nasipe i spašavali ljude koji su nagrnuli u više dijelove grada.
U Zagreb je pomoć stizala iz svih krajeva svijeta. Svladana je podivljala rijeka i ublažene su posljedice. Tek tada se počelo razmišljati o trajnoj zaštiti. Mnogo toga promijenilo se od dana kada su vreće pijeska kraj Studentskog centra bile posljednja zapreka bujici, a Savskom su cestom, umjesto tramvaja, vozili čamci. Sava već godinama ukroćena mirno protječe uz sigurne nasipe.