ROĐEN FRANKLIN DELANO ROOSEVELT

Jedan od najvažnijih američkih predsjednika, koji je ostavio dubok trag u političkom životu Sjedinjenih Država, Franklin Delano Roosevelt rođen je 30. siječnja 1882. godine.
O njegovoj golemoj popularnosti najbolje svjedoči činjenica da je bio biran čak četiri puta za predsjednika. Rooseveltove moralne i političke odlike došle su do izražaja već 1929. kada je, bolestan od paralize, na štakama, ušao u Newyorkški Capitol kao novi guverner te američke države.
U svakodnevnoj borbi polako je izrastao u odlučnog vođu. Već tada postavlja svoje omiljeno načelo da se prava naroda moraju zaštititi od arogancije izvršne vlasti i samovolje kapitala. Pritom želi proširiti vlast države u sklopu staroga, gospodarskog sustava. U borbi protiv oporbe od 1921. Roosevelt koristi novo, ali snažno sredstvo - radio - pomoću kojeg se izravno obraća narodu. Uz to stalno putuje, govori i osvaja svoje birače. Godina 1932. označava vrhunac njegove karijere - izabran je za predsjednika. Već na početku našao se pred teškom zadaćom: svijet je zahvatila velika gospodarska kriza koja je potresla same temelje američke ekonomske strukture. Novi predsjednik uspio je radikalnim pristupom brojnim gospodarskim i socijalnim potezima ublažiti posljedice krize. Tu novu politiku prozvanu New Deal provodio je usprkos snažnom otporu uprave i sudstva.
U vanjsko-političkoj orijentaciji odustao je od politike velike batine koju su provodili njegovi prethodnici, izmijenivši je u politiku dobrog susjedstva. Za takvu aktivnost američki birači dali su mu povjerenje i 1936. i 1940.
U teškim danima fašističke agresije Roosevelt je smogao snage odstupiti od tradicionalnoga američkog izolacionizma, odlučno se protiveći agresivnoj politici sila Osovine. Godine 1941., zajedno s Churchillom objavljuje poznatu Atlantsku povelju o ciljevima borbe saveznika u Drugom svjetskom ratu. Ulaskom Amerike u ratni sukob proširuje se Rooseveltova politika pomoći i suradnje.
Godine 1944. Roosevelt je izabran četvrti put za predsjednika, ali je umro 12. travnja iduće godine, uoči savezničke pobjede, u trenutku kada je sudbina fašističke agresije bila zapečaćena, velikim dijelom i njegovom zaslugom.