Prije 10 dana, u Italiji je obiljezen "Dan Sjecanja", koji se svake godine obiljezava istog datuma - 10. 02.

To je dan sjecanja na fojbe i na tragediju talijanskih ezula iz Istre i Dalmacije, koji su bili zrtve jugoslavenskog komunizma.

U redu je da se covjecanstvo prisjeca bilo kje zrtve i bilo koje tragedije, bez obzira na nacionalnost,rasu, vjeroispovjest.Isto vrijedi i za taj dan sjecanja na istarske fojbe i egzodus odredjenog broja ezula , ljudi talijanske nacionalnosti.

Medjutim, postoji tu druga stvar koja mi bode oci.Datum koji je izabran za taj Dan Sjecanja.A datum je kako smo vec naveli, 10. 02.
Vratimo se na trenutak u proslost, to jest u 1947 godinu, posljeratno razdoblje.Rat je zavrsio, ali jos na veliko-politickoj sceni, moraju se rjesiti teritorijalna pitanja izmedju odredjenih drzava.
Pariska Mirovna Konferencija - godina 1947 - rjesava se pitanje Istre, Rijeke, Kvarnera i Zadra s okolnim otocima (koji su oslobodjeni na vojnom planu) ali jos uvijek nije rjeseno sve na politickom planu.To su teritoriji koje je Italija dobila kao "nagradu" od Saveznika nakon Prvog Svjetskog rata.Te 1947 ti su teritoriji na toj Pariskoj Mirovnoj Konferenciji i sluzbeno vraceni tadasnjoj Jugoslaviji.
Datum Pariske Mirovne Konferencije jest - 10. 02. 1947.

Ja smatram, da su talijani, pod utjecajem jake talijanske desnice, upravo izabrali taj datum kao Dan Sjecanja na zrtve fojbi, upravo zbog teznji ka hrvatskim teritorijima, i taj datum za obiljezavanje Dana Sjecanja je nista drugo negoli provokacija prema hrvatskoj drzavi i njenim gradjanima.A istovremeno i ruganje sa talijanskim zrtvama komunistickih fojbi, jer se upravo te zrtve na taj nacin instrumentaliziraju u politicke ciljeve talijanske desnice.
Sto vi mislite o tome?
Hvala.


Mora napustiti svoju kucu ...