Rosa Luxemburg nema nikakvih dodirnih točaka sa Međunarodni praznikom Danom žena, osim što je Rosa Luxemburg žena te žrtva boljševičke agenture u ono vrijeme združenih i neraskidivih kompanjona Lenjina i Trockog.

Drugarskom kritikom do pogubljenja

Naime, recvolucionarna duha i zaista hrabra žena, Rosa Luxemburg vrlo rano prihvatila je komunističku ideologiju vidjevši u njoj izlaz u turbulentnih previranja na prijelazu stoljeća, bila su to zamršena vremena i vremena nemilosrdnih, uličnih borbi za golo preživljavanja dvaju ideologija, od kojih je jedna nastala " Komunističkim manifestom " Karla Marxa i Friedricha Engelsa " te institucionaliziranjem te ideolgije kroz zločinačku Oktobarsku revoluciju, te druge ideologije, ideologije mržnje i zla, naravno govorimo o nacizmu. Nakon njemačkog kraha i Versajskog nepravednog mira, Njemačka je postala pogodni poligon na kojem su dva zla tek započela svoju bitku koja će u smrt odvesti milijune ljudi u narednim godinama.

U jednoj takvoj atmosferi, u atmosferi straha, nepovjerenja,mržnje i netolerancije, ali i privremene suradnje dvaju nepojmljivih svjetonazora, dvije nespojive idelogije, 1919. godine u Berlinu agent Lenjinovog Sovjetskog Saveza pogubio je Rosu Luxemburg, njeno tijelo pronađeno je već u gotovo fazi raspadanja, bijaše siječanj duge njemačke zime koja će potrajati u idućih 26 godina.

Rodonačelnik komunističke kritike boljševizma je Rosa Luxemburg, autor nedovršene, u zatvoru pisane ( u proljeće 1918 ) brošure Ruska revolucija, u toj brošuri, Luxemburg neizravno, ali sasvim dovoljno jasno napada čitav komunistički estalbishment onoga vremena, Lenjina, Zinovjeva, Trockog i još u potpunosti neuskrslog Staljina. Kao što je Trocki platio glavom svoju kritiku i odmak od režima godinama kasnije tako je i sudbina Rose Luxemburg bila zapečaćena.

Međutim, zašto mi slavimo Dan žena, pod uvjetom da ga slavimo?

Međunarodni praznik, Dan žena doista nema nikakve veze sa komunističkom ideologijom, bez obzira što je Socijalistička partija Amerike 28. veljače 1909. donijela deklaraciju o obilježavanju Dana žena, podsjetimo se, radi se o Socijalističkoj partiji ( ne komunističkoj ) Amerike, a ne majčice Rusije te još manje o nekom manifestu Lenjina, Trockog te ostalih komunističkih razbojnika.

Sve je počelo u dalekom New Yorku

Usprkos tome, praopčeci obilježavanja Dana žena, kao međunarodnog praznika sežu u New York, devet godina prije strašnog američkog građanskog rata, naime, 1857. godine, žene zaposlene u industriji odjeće i tekstila javno su demonstrirale zbog loših uvjeta rada, a dva mjeseca kasnije osnovale su i sindikat. Bio je to jedan od prvih djelotvornih, ali za ono vrijeme kontroverznih, sindikata na svijetu.

Dakle, nakon povijesnog 8. ožujka 1857. godine, u idućim desetljećima imao čitav niz događanja upravo na spomenuti datum kao podsjetnik na ono što su žene izborile sredinom devetnaestog vijeka. Od 1908. godine kada je 15.000 žena marširalo kroz New York tražeći kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa do 1911. godine kada je izbio tragičan požar u tvornici Triangle Shirtwaist u New Yorku u kojem je život izgubilo 140 žena.

Svi ovi događaji vezivani su uz antikomunističku Ameriku, drugim riječima, doista, komunizam ima malo, ili nimalo veze sa Međunarodnim praznikom žena, bez obzira koliko nam neki suvremeni propovjednici nastojali podmetnuti svoje zasluge za ono za što zasluga nemaju. Uostalom kao i Rosa Luxemburg, ako joj pod zasluge ne honoriramo činjenicu da je bila žena i žrtva komunistih lovaca na glave.

Izvor: link