grčka mitologija

[Anastasija]

mislila sam neke mitove,ili odakle mozda da nadjem neke...

[Scorpy]

Gustav Schwab, Najljepše priče klasične starine. Jedino rješenje u tako kratkom roku.

[codebreakerxxxx]

Također obožavam antičku grčku i njihovu mitologiju. Uz najdraži Trojanski rat volim mitove o Zeusu,Heraklu

a najjači junak definitivno: A H I L E J

[_tea_]

evo jedna pričica iz grčke mitologije možda malo manje poznata od recimo Troje...



Orfej i Euridika

Orfej je sin muze Kaliope, prve od devet muza kćeri Zeusovih. Orfej je bio najdarovitiji glazbenik koji je ikada živio na svijetu. Kad bi Orfej zasvirao na svojoj liri, ptice bi slijetale s grana na tlo i pozorno slušale, a divlje bi zvijeri postajale krotke i umiljate. Drveće bi se povijalo kako bi moglo slušati Orfejeve svirke i pjesme koje je nosio vjetar.

Liru mu je poklonio sam bog Apolon za kojeg se smatralo da je Orfejev otac.

Orfej se oženio Euridikom, a kako je ona doista bila prava ljepotica, privukla je pozornost zlog čovjeka po imenu Aristej. Kad je Euridika odbila ljubavne ponude Aristeja, ovaj se uvrijedio i stane je proganjati. Bježeći pred njim bosonoga Euridika nagazila je na zmiju koja ju je ugrizla, te je Euridika umrla.

Orfej je bio izvan sebe od tuge. Bez razmišljanja dohvatio je svoju liru i uputio se u podzemni Svijet s odlučnom namjerom da svoju voljenu vrati u Svijet živih.

Tužni jecaji pjesme Orfejove toliko su očarali Harona, prijevoznika mrtvih duša, da je on pristao živog čovjeka prevesti preko strašne rijeke Stiksa. Orfejeva uspavanka uspavala je i strašnog čuvara ulaza u podzemlje, troglavog psa Kerbera, a umilni zvuci Orfejove lire ublažili su patnje prokletih duša.

Orfej je hrabro stupio pred prijestolje strašnog vladara podzemlja, samog boga Hada kojemu je na desno sjedila Persefona. Had je bio strašno ozlojeđen zato što se u njegovom kraljevstvu pojavio živ čovjek, ali duševna patnja koja je strujila iz Orfejeve lire dojmila se i samog Hada, pa je on zaplakao željeznim suzama. Persefona je po prvi put uljudno preklinjala Hada neka usliša Orfejevu zamolbu.

Na kraju Had ispuni Orfejevu želju, ali pod jednim uvjetom: - Orfej ne smije pogledati Euridiku sve dok je ne obasja svjetlost Sunca.

Orfej je sretan pjevao i vodio Euridiku natrag na površinu i cijelim putem nije se ni jedanput okrenuo.

Onda kada ga je obasjala sunčeva svjetlost, on ne izdrži već se okrene želeći se uvjeriti prati li ga doista Euridika.
Na trenutak Orfej je ponovno ugledao svoju ljubav blizu samog izlaza iz mračnog ponora, gotovo posve vraćenu u život.
Kad je Orfejev pogled pao na Euridiku, ona iznenada izblijedi i pretvori se u tananu sjenu, a njezin posljednji jecaj ljubavi i boli nije bio ništa čujniji od šapta u ledenoj struji zraka koji je izbijao iz podzemlja.

Orfej je tada svoju ljubav izgubio zauvijek, te ga obuzme silno razočaranje. Ogorčen bježao je od svega što bi ga podsjećalo na Euridiku, pa je redom odbijao ljubav žena koje su mu pokazivale svoju naklonost. Tako je skupina bijesnih i razuzdanih žena koje je Orfej odbacio, a sebe su nazivale menadama, napala, ubila i rastrgala Orfeja. Glavu Orfejevu bacile su u rijeku Hebar, a ona je plutajući vodom bez prestanka pjevala o Euridiki.
Devet muza plačući skupilo je sve rastrgane dijelove Orfejeva tijela i sahrane ih u podnožju planine Olimpa.

Tako se još i danas priča da u podnožju Olimpa slavuji pjevaju najljepše, kao nigdje drugdje u svijetu...

[luđi123]

ma ovakve osobe su bolesne.
VOLE GRČKU MITOLOGIJU.
isuus

[_tea_]

ma ovakve osobe su bolesne.
VOLE GRČKU MITOLOGIJU.
isuus

malo si se došla kulturno uzdići?





Erida, grčka boginje nesloge




Grčka mitologija Eridi dodjeljuje uglavnom negativne karakteristike. Njezino samo ime u prijevodu znači svađa, a osim svađe povezivalo ju se i uz neslogu i poticanje na rat. Prema Homeru, bila je sestra Aresa, boga rata, što znači da su joj po tome roditelji bili vrhovni bog Zeus i njegova žena Hera.
Prema Ilijadi Erida je u početku bila mala i beznačajna, no vremenom je njezina moć rasla, a ona sama se počela uzdizati prema nebu. Poznata je po svom uživanju u krvoproliću. Za vrijeme velikih bitaka ona bi ostajala na mjestu sukoba i uživala u sveopćoj agoniji čak i nakon što su se svi bogovi povukli. Zbog takve svoje prirode nije nimalo čudno što su je izbjegavali i bogovi i ljudi, bježeći od nje i izbjegavajući njezino prisustvo na svaki način.

[_tea_]

Mit o ruži

Za stare Grke ruža predstavlja simbol ljubavi i ljepote, te je posvećena božici Afroditi
Prema mitu ruže su prvi puta izrasle iz zemlje kada je Afrodita prvi puta stala na kopno.

Crvena ruža ( meni osobno najljepša od svih) nastala je tako što ju je Afrodita obojila svojom krvlju.

Imala je ljubavnika, Adonisa, koji je bio smrtno ranjen od divljeg vepra. Afrodita da dođe do njega morala je proći kroz nasad bijelih ruža I svaka kapljica krvi koja je kapnula na ružu obojila ju je u crveno (također mit kaže da je hodala po kamenju tražeći ga I ostavljala krvavi trag iz kojeg su kasnije narasle crvene ruže)…
Kada je našla mrtvog Adonisa obuzela ju je ogromna tuga. Molila je Zeusa da mu podari besmrtnost, makar na kratko. Zeusa je očarala njena tuga, sažalio se nad njom pa je naredio Hadu, bogu podzemlja, da u proljeće pusti Adonisa iz svog mračnog carstva na zemlju, tako da Adonis samo pola godine ostane u podzemnom carstvu, a pola godine provodi s Afroditom na zemlji . Priroda se tada raduje, oblači u zeleno i cvijeće, jer Adonis se vraća, a obuzima je tuga kada se u jesen vraća u carstvo sjena.

Tako je objašnjen postanak godišnjih doba …


Samo da napomenem Adonis, pravo muško, naravno nije bio zadovoljan sa boginjom ljepote pa je onih pola godine u svijetu mrtvih kratio s Perzefonom, božicom smrti.