Legija stranaca

[daka]

Legija stranaca

Iako postoje brojne, često pogrešne, predrasude o ovoj elitnoj jedinici, Legija stranca (francuski La Légion étrangère) je integralni dio francuske vojske i predstavlja najobičniju profesionalnu borbenu jedinicu koja koristi istu opremu i naoružanje, te sudjeluje u istim misijama kao i ostale jedinice francuske vojske. Jedina razlika u odnosu na ostale formacije je ta da su njeni pripadnici stranci, dobrovoljci svih nacionalnosti, rasa i vjerskih opredjeljenosti, ali ipak odani cilju služenja interesa Francuske, bilo gdje u svijetu.

Povijest i tradicija

Francusku legiju stranaca osnovao je francuski kralj Luj Filip, 10. ožujka 1831. godine koja je bila sastavljena od dobrovoljaca starih od 18 do 40 godina (tako je i sada), koja je odmah poslana u misiju osvajanja Alžira. Ova misija, kao i sama jedinica je trajala sve do 1835. godine, kada je Alžir pao u ruke Španjolaca. Nakon toga, jedinica u ovom obilku je ponovo formirana, te je stjecala brojna borbena iskustva; Alžir (1855.), Italija (1859.) i Meksiko (1863.) gdje se odigrala jedna od najznačajnijih bitaka koje je vodila Legija stranaca. Naime, 30. travnja 1863. na plantaži "Camerone" pokraj grada Puebla , 3 časnika i 62 legionara pružila su otpor daleko nadmoćnijim Meksikancima (oko 2000 boraca). Nakon cijelog dana žestokih okršaja posljednjih 5 preživjelih legionara postavilo je bajunete na svoje puške i krenulo u juriš.

Od tada, naziv ove bitke ponosno nosi svaka legionarska zastava, simbolizirajući borbu "do posljednjeg čovjeka". Od tih prvih dana, pa sve do danas, jedinica je prošla brojna ratišta i bitke čuvajući interese francuske republike. Kronološki pregled nekih od najbitnijih borbenih aktivnosti:

* 1914.: I sv. rat, legija borbeno angažirana u Francuskoj;

* 1939.-1945.: II sv. rat, borbeno angažirana u Norveškoj, Libiji, Tunisu, Italiji i Njemačkoj;

* 1945.: početak rata u Indokini (bitke kod Phu Tong Hoa i Dien Bien Phu-a)

* 1954.: povratak u Alžir, kao sigurnosne snage stalno prisutne sve do 1962.;

* 1962. do danas: nakon napuštanja Alžira, regimente (pukovnija) su razmiještene u Džibutiju, Madagaskaru, Tahitiju i Francuskoj Gvajani;

* 1969.-1970.: dvije regimente angažirane u operacijama u Čadu;

* 1978.: oslobađanje nekoliko stotina Europljana od sigurne smrti u Zairu;

* danas: angažirane u mirovnim misijama širom svijeta.

Od svojih početaka pa sve do danas, svi pripadnici Legije (od Generala do redova) odani su samo jednoj - da služe Francuskoj profesionalno i dobro. Tradicija ove jedinice izražava se kroz više gledišta: posebne uniforme, posebne pjesme i koračnice, izdvojeni nastupi na paradama i posebne ceremonije svojstvene samo Legiji. Svečana uniforma je bijela sa svečanom bijelom Kepi šiltericom. Boje legije su crvena i zelena, a preuzete su od švicarske garde koja je bila u službi francuskog kralja.

Jedinicu čine dobrovoljci svih nacionalnosti, rasa i vjerskih opredjeljenosti, ali ipak odani cilju služenja interesima Francuske, bilo gdje u Svijetu

I ako postoje brojne, često pogrešne, predrasude o ovoj elitnoj jedinici, Legija stranca (Legion Etrangere) je integralni dio Francuske vojske i predstavlja najobičniju profesionalnu borbenu jedinicu koja koristi istu opremu i naoružanje, te sudjeluje u istim misijama kao i ostale jedinice francuske vojske. Jedina razlika u odnosu na ostale formacije je ta da su njeni pripadnici mahom stranci, ili točnije rečeno, dobrovoljci svih nacionalnosti, rasa i vjerskih opredjeljenosti, ali ipak odani cilju služenja interesa Francuske, bilo gde u Svijetu.

Život u legiji stranaca

Uvjetil za priključenje u jedinicu su vrlo jednostavni i jasni, morate imati između 17 i 40 godina života, morate imati neki od valjanih dokumenata, te morate biti fizički u dobroj kondiciji kako bi mogli da izdržite buduće napore. Francuski jezik, koji je službeni jezik Legije, se uči tokom faze privikavanja, a gotovo svi pripadnici jedinice nakon prve godine potpuno ovladaju jezikom. Prijem potencijalnih regruta vrši se u 16 regrutnih centara koje se nalaze širom Fancuske. U ovim regrutnom centrima vrše se prve provjere i testiranja, prvenstveno medicinske prirode. Nakon ovih pregleda, regruti se šalju u centar Aubagne (15 km istočno od Marseja), gde se nalazi glavni stožer i komanda Legije stranca. U ovom centru regruti se podvrgavaju raznoraznim testovima, ispitivanjima i intervjuima, koji traju oko tri tjedna. Ukoliko zadovolje sve postavljene zahtjeve, potpisivanjem petogodišnjeg ugovora regruti postaju i zvanično legionari.Nakon potpisivanja ugovora, iz centra Aubagne, legionari se šalju na osnovnu obuku u glavni trening centar Castelnaudary, 50km od Tuluza. Ovdj se vrši osnovno obučavanje koje se sastoji: u sticanju snage i izdržljivosti, ovladavanju rukovanjem raznim vrstama oružja, preživljavanju u terenskim uvjetima i sl. Non-stop tokom ove faze obuke vrše se i testiranja fizičke snage, a neka od njih su: 8 km marširanja sa ruksakom težine 12 kg koje mora završiti za 1 sat, trčanje 12 minuta (sve iznad pretrčanih 2800m je dobar rezultat), penjanje uz konopac bez korištenja nogu, trčanje sa vrećom pijeska teškim 40 kg u roku od 20 sekundi i sl. Kod ovih testova nema palih, odnosno bez obzira da li regruti mogu da zadovolje postavljene kriterije ili ne, nakon osnovne obuke nastaviće treninge u svojim borbenim regimentama. Nakon završene osnovne obuke legionari se raspoređuju u neku od 11 jedinica Legije stranaca.


Obuka

Svaki legoinar bez obzira u koju regimentu je raspoređen prolazi kroz razne vrste borbene obuke. U dvije padobranske regimente, osnovnu specijalističku obuku predstavlja padobranski tečaj koji traje 3 - 5 tjedana. Za tih par tjedana, obavezno se obavi najmanje 6 skokova, nakon kojih legionari dobijaju svoja "krila" (padobrasnku značku).Svaki od legionara tokom svoje karijere mora proći najmanje jedan specijalistički "komando" kurs (trajanje 3 tjedna) koji se održava u nekoliko centara širom Francuske. Ovu obuku sačinjavaju sljedeći tečajevi: obuka u penjanju, postavljanje zamki i eksploziva, ručne tehnike borbe, metode borbi u gradskim područjima, veslanje, plivanje u moru bez prsluka sa borbenim rancem i puškom...

Naoružanje

FA MAS 5.56

Osnovno legionarsko naoružanje predstavlja automatska puška FA MAS kalibra 5.56 mm (Fusil Automatique Manufacture d'Armes de St Etienne), dizajnirana početkom 80-tih, te načinjena od platike i fiberglasa, trebala je da bude pandan pušci M-16 A1. Vrlo je slična engleskoj automatskoj pušci, stim što je dosta lakša i prepoznatljiva je po dugačkom rukohvatu za lakše nošenje. Puška je sposobna za pojedinačnu paljbu, kratki rafal od 3 metka, te kontinuirani rafal, a izbacivanje čahura može se podesiti i na ljevu i na desnu stranu. Takođe, može ispaljivati ručne granate i anti-tenkovske projektile od 500 grama. Slično pušci M-16, vrlo je osetljiva na prašinu, pjesak i druge nečistoće, pa zahtjeva odgovarajući tretman.

Zanimljivosti

Svaki legionar ima pravo na godišnji odmor u trajanju od 15 dana (u prvoj godini ugovora), dok je taj odmor čitavih 45 dana u petoj godini ugovornog perioda. Tokom odmora legionari ne smiju napustiti teritorij Francuske i moraju se javljati u svoju jedinicu.Plaće u legiji su strogo definirane i nisu nikakva tajna. Svaki legionar uvjek znak koliko je zaradio i koliko može očekivati. Plaća se isplaćuje jednom mjesečno i to u GOTOVINI, dok je zabranjeno otvaranje bilo kakvog tekućeg ili sličnog bankovnog računa. Ukoliko to želi, pripadnik ove jedinice može dobiti bankovni račun o kome se brine sama jedinica. Mjesečna primanja se kreću od 975 eura za običnog legionara, i idu do 1372 eura za legionara u činu kaplara. Visina plaće zavisi i od jedinice, odnosno regimente u kojoj legionar služi, kao i od borbenog angažiranja. U slučaju da je njegova regimenta angažirana u nekom borbenom okruženju, plaća mu se može i udvostručiti. Jedan od najvećih problema, sa kojim se inače susreću i druge vojne jedinice u svijetu, je problem dezertiranja. Ovaj problem je posebno izražen u Legiji stranaca u kojoj godišnje dezertira oko stotinu vojnika. Nakon najmanje tri godine odanog služenja Francuskoj, svaki legionar može zatražiti dobijanje francuskog državljanstva.


Službena stranica Légion étrangčre - Site officiel - Le portail web de la Légion étrangčre


Šta vi mislite o Legiji?

[potemkin.hr]

Dosta stranaca se priključivalo legiji baš radi dobivanja državljanstva...

[daidza]

Da, plaća nije nešto

[Davor1507]

Fenomenalna ideja, stranci ginu za interese Francuske.
Inače je zanimljivo da je mnogo židova pristupilo Legiji u drugom svjetskom ratu a nakon rata i mnogo nacista koji su bježali iz Njemačke. Tako da su protivnici naglo postali suborci i braća po oružju

[W4R10CK]

frend mi je odmah poslije srednje otišao u Legiju, nisam se više čuo s njim da vidim kak mu je

[daka]

Mislim da se oni određeno vrijeme ne smiju nikom javljat, mislim dok im obuka traje ili tako nešto onda kasnije al samo telefonom, tako sam ja čuo

[RizLA]

po meni odlican dokumentarac,dosta poucan,govori o dosta stvari u legiji...
sta se mene tice,ima bi muda otic tamo i valjda izdrzat to al neznam bi li ima muda i tu psihu za ubit covik..al nikad se nezna...ko zna koliko bi te taj psihicki i fizicki napor prominili...
placa je po meni ok,jebiga svak ima svoju cijenu

[daidza]

To je neka nizozemska ili belgijska, nisam siguran. Kod njih se kao ne smije znati

[Davor1507]

sta se mene tice,ima bi muda otic tamo i valjda izdrzat to al neznam bi li ima muda i tu psihu za ubit covik..al nikad se nezna...ko zna koliko bi te taj psihicki i fizicki napor prominili...

Isto vjerujem da nije stvar fizičkog napora nego psihičkog napora. Ja osobno nebi mogo podnjet da netko viče na mene non stop, nemožeš se ni popišat ak nepitaš - jebeš takav život. U filmovima je to romantika a u stvarnosti si samo broj i statistika.
Inaće su Amerikanci poslje WW2 uveli u vojnu obuku pucanje na ljudske siluete, jer su uvidjeli da mnogi vojnici jednostavno nisu bili spremni ubiti drugog čovjeka, tako da se vojnike automatizira - čim vidi siluetu on puca bez nekog razmišljanja.

placa je po meni ok,jebiga svak ima svoju cijenu

Moj život nema cijenu, barem ne u novcima.

[white devil]

Da, moras 'stisnuti' da bi se odlucio za tako nesto, i doslovno zaboraviti na svoj stvarni zivot i ljude koji ti znace, biti prvo psihicki spreman na taj korak, fizicka kondicija ce se vec pokazati! Rezultat - bices vrhunski sposoban za sve, moci ces seizvuci i iz bezizlaznih situacija, postajes mashina koju tesko ko moze savladati, i, da, postajes masina za ubijanje, gubis svaki osecaj i imas vishe ciljeve!!!
Obicno ljudi koji izgube nadu i smisao zivota, kojima postaje sve ravno i vishe nebitno, odlucuju se za takav korak (umesto smrti), ukoliko procene da su fizicki sposobni!!! Sa ljudima koji su godinama bili tamo - jednostavno ne treba se kachiti!!!