Crna rupa

[laki47]

Cudno da ova tema nije jos nasla mjesta na forumu. Definitivno je jos uvijek puno toga neshvaceno: Bored Space - Powerful Black Hole
Black hole - Wikipedia, the free encyclopedia

[kresola]

Mene je ovoga strah... zato me ispravite ako griješim... Može li crna rupa nas progutat u trenutku, a da naši Astronomi pojma nemaju šta se dešava? Jednostavno da ta crna rupa toliko jako prikuplja gravitaciju, da se proširi u jednom trenutku i proguta našu galaksiju a da se niko i ne okrene i ne skuži ništa? Moliću lijepo nekakav odgovor, koji će po mogućnosti smanjit moju sekiranciju!!! Hvala

[mrtav]

kad inace explodira ogromna zvijezda, postane supernova, vecina njene mase se rasprsi u svemir i ostavlja iza sebe suncevu neutronsku jezgru koja vise nema dovoljno mase da kolabira dalje, unutar takvog gustog objekta masa je toliko gusto nabijena da cak ni atomi ne zadrze svoj orginalni identitet. unutar neutronske jezgre gravitacija je tako jaka da elektroni bivaju nabijeni u jezgru, zakoni kvantne mehanike kazu da ce nastati pritisak koji ce gurati elektrone vani i sprijeciti neutronsku zvijezdu da kolabira dalje pod svojom tezinom...

Ali ako supenova nakon sto odbaci svoju suvisnu masu a njena neutronska zvijezda jos sadrzi kriticnu masu, otprilike ko 3, 4 nasa sunca, e onda njena materija ne sadrzi dovoljan unutarnji pritisak da zaustavi daljnje gravitacijsko sabijanje i onda umjesto da uspori, gravitacijsko sabijanje ce se cak ubrzati zbijajuci zviijezdu i njenu materiju sve gusce i gusce...

aj ovdje cu preskocit pricu o Schwarzschild radijusu i Event horizontu...

uglavnom, kad kolabirajuca zvijezda prijede svoj Event horizont, nista je ne moze zaustaviti da kolabira dalje, sve dok sva njena masa ne bude zbijena u jednu tocku!!! ova pojava se zove Singularnost...
e kod singularnost prestaju vaziti svi poznati zakoni fizike.
prema generalnoj teoriji relativnosti singularnost je mjesto gdje materija ima beskonacnu gustocu, prostor je beskonacno zakrivljen a vrijeme stane!
crna rupa,unutar event horizonta je potpuno prazan prostor osim singularnosi u njenoj sredini.
ali ovo je tek primjer najjednostavnije rupe, koja je opisana schwarzildovim rjesenjem einsteinovih jednadzba polja...
ne da mi se vise pisat, kad nadem opet volje...

[negatron]

U biti postoje tri vrste crnih rupa, zvjezdane, galaktične i primordijalne crne rupe.
Za sada su otkrivene prve dve vrste, dok su treće samo u domeni teorije.

Zvjezdane crne rupe su najčešće i nastaju na način koji je opisao kolega, nakon eksplozije supermasivnih zvijezda za vrijeme supernove. Da ga dopunim, neće sve supermasivne zvijezde proizvesti crnu rupu, iza nekih ostaje neutronska zvijezda, jer prilikom eksplozije supernove zvijezda izbaci dovoljne količine svoje tvari da preostatak nema dovoljnu masu da se uruši u crnu rupu, a nekad ekplozija supernove bude toliko silovita da poslije nje jednostavno ne preostane baš ništa!
Inače, granica mase koja je potrebna da bi se degenerirani (znači, zgusnuti) zvjezdani ostatak urušio u crnu rupu je procijenjena na otprilike 2,4 sunčeve mase, i poznata je kao Chandrasekarova masa, po indijskom astrofizičaru Subramanijanu Chandrasekaru koji je i prvi predvidio i izračunao neminovnost nastanka crne rupe, još davnih tridesetih godina prošlog stoljeća. Od ove vrste crnih rupa ne prijeti nam nikakva opasnost, pošto su one prilično rijetke (tek svaka desettisućita zvijezda u našoj galaksiji ima dovoljnu masu da se nakon eksplozije supernove uruši u crnu rupu), a pošto su zvijezde u našoj galaksiji ionako izuzetno rijetko raspoređene (nama najbliža zvijezda udaljena je 4,2 svjetlosne godine, a najbliža crna rupa možda i tisuću), nema nikakve bojazni da će, za vrijeme dok Sunce postoji, čak i obična zvijezda proći kroz naš sunčev sustav, kamoli crna rupa. Ove zvjezdane crne rupe imaju masu obično između 3 i 20 sunčevih masa, mada postoje i neke još masivnije. Njihov promjer je obično između 5 i 15 kilometara.

Druga vrsta crnih rupa su galaktične crne rupe, koje su se obrazovale u središtima praktično svih galaksija, i to prilikom njihovog nastanka u ranim razdobljima svemira. Naime, kako se plin i prašina zgušnjavao u veće strukture od kojih su poslije nastale galaksije i zvijezde u njima, u središtima tih ogromnih nakupina se taj plin i prašina toliko zgusnuo da se odmah urušio u crnu rupu ogromnih dimenzija, koje su se samo nastavile neprekidno povećavati zahvaljujući tome što su one nastavile gutati okolnu, gusto raspoređenu tvar, prvo u obliku plina i prašine, a onda i u obliku novonastalih zvijezda. Ta burna mladost galaktičnih središta danas nam je vidljiva na nebu u obliku kvazara, u tom procesu gutanja ogromnih količina tvari i čitavih zvijezda, galaktična crna rupa je dobijala brzo na masi, a istovremeno isijavala fantastične količine energije, ravne iznosima nekoliko stotina današnjih galaksija zajedno. Vjeruje se da danas u središtu svake galaksije postoji neka od tih središnjih crnih rupa, od kojih neke imaju masu čak nekoliko milijardi Sunaca! Vjeruje se da je crna rupa u središtu naše galaksije mnogo manja od toga i da ima "svega" nekoliko milijuna masa našeg Sunca. I njihove veličine variraju ovisno o masi, one mase nekoliko milijuna Sunaca imaju promjer otprilike jedne astronomske jedinice (150 milijuna km), dok one najveće imaju promjer veći i od milijardu km!. Ni ove ogromne crne rupe ne predstavljaju nam nikakvu opasnost, pošto je najbliža, ona u središtu naše galaksije, udaljena preko 30000 svjetlosnih godina.

Za primordijalne crne rupe vjeruje se da su nastale prilikom prvih trenutaka svemira, zbog velikih tlakova i temperatura koje su tad kidale prostor-vrijeme. One, po teoriji, bi trebalo da su najmanje i da imaju mase od po samo nekoliko masa Zemlje, pa čak i mnogo manje mase. Takve crne rupe bi teoretski mogle postojati u vrlo velikom broju, i jedino od njih bi nam mogla prijetiti opasnost, pošto je, zbog njene male mase i još manje veličine (crna rupa mase Zemlje imala bi promjer jedva veći od 200 metara!), nikako ne bi mogli opaziti dok ne bi došla već duboko u sunčev sustav i svojom gravitacijskom silom poremetila orbite planeta. Ipak, zbog jedne druge stvari vjeruje se da takve crne rupe ipak ne postoje, naime, one imaju prilično kratak vijek trajanja, manji i od većine zvijezda, tako da bi se njihove eksplozije sigurno zabilježile da one postoje. Pošto nije nikada zabilježena niti jedna eksplozija koja bi mogla potjecati od eksplozije primordijalne crne rupe, došlo se do zaključka da one ni ne postoje.

I kad spominjemo vijek crne rupe, tu dolazimo do interesantnog fenomena nazvanog Hawkingovo zračenje, po engleskom astrofizičaru Stephenu Hawkingu, koji ga je teoretski proračunao, ali to će mo ostaviti za neki drugi put...

[kresola]

Ma samo mi recite može li nas ta crna rupa progutat a da mi i ne skužimo šta se desilo (znači da iz nekog predalekog dijela svemira gravitacija bude loliko velika da u tren pozoba sve ono što mi uopće spoznajemo kao svemir) znači da nas poćuća, od onih dijelova svemira koje mi znamo kao krajnje pa do nas u jedno par sekundi?

[negatron]

Ne može. Da bi se to dogodilo, morali bi živjeti u sažimajućem svemiru, koji će se okončati u tzv. Big Crunchu (velikom stisku), a najnoviji proračuni pokazuju sasvim suprotno, da živimo u svemiru koji će se vječno širiti. Znači, za nas ovdje, na Zemlji, ne da nema bliske opasnosti od crne rupe, nego je nema ni za gugol godina.

[kresola]

Uhhhhhh.... fala!!!

[greta12]

Ajme koji članak...
I koji tekstovi u ovoj temi...

Ali, zar je već pobijena (ako se ne varam, Einsteinova) teorija o sažimajućem svemiru? Ja sam vjerovala u nju, možda zato što mi je to jedna od najdražih astronomskih tema pa sam stalno čitala o njoj i tako uživala...

[Servant]

Anatomija crne rupe

[greta12]

Servant...
savršeno...

Skroz sam se ufurala u filmić kao da sam tamo.