Pomicanje polova

[pharaoh]

Dakle riječ je o nečem što još nema znanstveno dokazani stav, dakle riječ je samo o hipotezi. Što mislite o tome da su polovi planeta bili negdje drugdje a ne gdje su sad, i da li mislite da se promjena dogodila brzo , pitanje tjedna, dana ili sati, ili mislite drugačije.


Ovdje ću iskopirati sa wikipedie što sam pronašao o pomicanju polova, jer ostalo na hrvatskom su trkeljanja o smaku svijeta 2012 godine.

The 'pole shift theory' is the hypothesis that the axis of rotation of a planet has not always been at its present-day locations or that the axis will not persist there; in other words, that its physical poles had been or will be shifted. The Pole shift hypothesis is almost always discussed in the context of Earth, but other solar system bodies may have experienced axial reorientation during their existences.

Pole shift hypotheses are not to be confused with plate tectonics, the well-accepted geological theory that the Earth's surface consists of solid plates which shift over a fluid asthenosphere; nor with continental drift, the corollary to plate tectonics which maintains that locations of the continents have moved slowly over the face of the earth,[1] resulting in the gradual emerging and breakup of continents and oceans over hundreds of millions of years.[2]

Pole shift hypotheses are also not to be confused with Geomagnetic reversal, the periodic reversal of the earth's magnetic field (effectively switching the north and south magnetic poles). Geomagnetic reversal has more acceptance in the scientific community than pole shift hypotheses.

It is now established that true polar wander has occurred at various times in the past, but at rates of 1° per million years or less. However, in popular literature many theories have been suggested involving very rapid polar shift.


Early proponents

In 1852, mathematician Joseph Adhemar suggested that the accumulation of thick ice at the poles periodically caused the earth to flip and the equator to move to where the poles were.

An early mention of a shifting of the Earth's axis can be found in an 1872 article entitled "Chronologie historique des Mexicains" by Charles Étienne Brasseur de Bourbourg, an eccentric expert on Mesoamerican codices who interpreted ancient Mexican myths as evidence for four periods of global cataclysms that had begun around 10,500 B.C.

The novel Geyserland: Empiricisms in Social Reform. Being Data and Observations Recorded by the Late Mark Stubble, M.D., Ph.D. (1908) by Richard Hatfield used the device of a fictional study to locate a blissful nation of pure Communism at the North Pole on the island of Atlantis. This fictional Utopia was destroyed by a pole shift set in 9262 B.C.

Hugh Auchincloss Brown, an electrical engineer, advanced a hypothesis of catastrophic pole shift influenced by Adhemar's earlier model. Brown also argued that accumulation of ice at the poles caused recurring tipping of the axis. identifying cycles of approximately 7 millennia.

Charles Hapgood is now perhaps the best remembered early proponent, from in his books The Earth's Shifting Crust (1958) (which includes a foreword by Albert Einstein who was writing before the theory of plate tectonics was developed) and Path of the Pole (1970). Hapgood, building on Adhemar's much earlier model, speculated that the ice mass at one or both poles over-accumulates and destabilizes the earth's rotational balance, causing slippage of all or much of earth's outer crust around the earth's core, which retains its axial orientation. Based on his own research, he argued that each shift took approximately five thousand years, followed by 20 to 30 thousand year periods with no polar movements. Also, in his calculations, the area of movement never covered more than 40 degrees. His examples of recent locations for the North Pole include the Yukon Territory, Hudson Bay, and in the Atlantic Ocean between Iceland and Norway.[3]

This is an example of slow pole shift motion, which displays the most minor alterations and no destruction. A more dramatic view assumes more rapid changes, with dramatic alterations of geography and localized areas of destruction due to earthquakes and tsunamis. Several recent books propose changes that take place in weeks, days, or even hours,[4] resulting in a variety of doomsday scenarios.

Regardless of speed, the results of a shift occurring results in major climate changes for most of the earth's surface, as areas that were formerly equatorial become temperate, and areas that were temperate become either more equatorial or more arctic.

Hapgood wrote to Canadian librarian, Rand Flem-Ath, encouraging him in his pursuit of scientific evidence to back Hapgood's claim and in his expansion of the hypothesis. Flem-Ath published the results of this work in 1995 in When the Sky Fell co-written with his wife, Rose.

Other theories which are not dependent upon polar ice masses include those involving:

* a high-velocity asteroid or comet which hits Earth at such an angle that the lithosphere moves independent of the mantle
* a high-velocity asteroid or comet which hits Earth at such an angle that the entire planet shifts axis.
* an unusually magnetic celestial object which passes close enough to Earth to temporarily reorient the magnetic field, which then “drags” the lithosphere about a new axis of rotation. Eventually, the sun's magnetic field again determines the Earth's, after the intruding celestial object “returns” to a location from which it cannot influence Earth.
* perturbations of the topography of the core-mantle boundary, perhaps induced by differential core rotation and shift of its axial rotation vector, leading to CMB mass redistributions. See, e.g., Bowin.[5]
* mass redistributions in the mantle from mantle avalanches or other deformations. See, e.g., Ladbury,[6] and Steinberger and O'Connell.[7]

[pharaoh]

Evo još nešto što sam našao u prilog teoriji.


Vecina od nas je cula za zaledjene mamute, ciji su savrseno sacuvani ostaci pronadjeni u regionu Arktika. Postoje slike tih gigantskih slonova sa krznom, koji su za vreme velike mecave nabijeni zajedno u sneznoj ravnici, dok su tragajuci kroz sneg pokusavali da nadju hranu. (slika) Receno nam je da su njima evoluirali krzneni pokrivaci, koji su im pomogli da prezive veliko Ledeno Doba, i da je s vremena na vreme jedan od njih upadao u snegom ispunjenu pukotinu, ili ledenu reku, gde su se zaledili i sacuvali u stanju u kojem ih mi danas nalazimo. Kakve su cinjenice?

Mamuti su ziveli u suptropskoj klimi

Postoji izobilje cinjenica da je Zemlja nekada uzivala u toploj klimi. Nalazista uglja u polarnim regionima pokazuju da su bujne sume nekada rasle tamo gde je sada samo sneg i led. Opalo, 27 m dugo drvo vocke, sa zrelim vocem i zelenim listovima na svojim granama, pronadjeno je u zaledjenom tlu Novih Sibirskih Ostrva (New Siberian Islands), gde sada rastu samo 2,5 cm visoke vrbe.1 Fosili palme su pronadjeni na Aljasci. Trave, divlji zumbuli, ljutici i divlji grasak, koji su bili svezi u danu kada su bili pojedeni, pronadjeni su u ustima i stomacima zaledjenih mamuta.

Procenjeno je da pet miliona mamuta lezi sahranjeno na tlu Arktika

Tlo Sibira je prepuno kostiju mamuta koje su kopaci slonovace iskopavali tokom mnogo godina, i bar 20 hiljada zuba je nadjeno u samo jednom iskopavanju. Pored mamuta, tlo Arktika sadrzi ostatke preko 60 zivotinjskih vrsta, ukljucujuci nosoroge, kamile, konje, tigrove i antilope. Mnogi od njih leze u zaledjenom tlu, izmesani zajedno sa velikim kamenjem i korenjem drveca.

Mamuti (i ostale zivotinje) su naglo zatrpani u ledenoj katastrofi

Od eksperata za smrznutu hranu trazeno je misljenje o zaledjenim mamutima. Sta su oni rekli?

"Duboko zaledjavanje ogromnih zivih mamuta, koji su bili izolovani debelim krznom, zahteva cudesno niske temperature ispod -101oC. Takve temperature nikada nisu zabelezene - cak ni na Arktiku."

Clanak dalje kaze: "Ocigledno, u jednom momentu su mamuti mirno zvakali travu i ljutice koji su bujno rasli u suncanoj ravnici umerenog pojasa. U sledecem trenutku su bili izlozeni zestokoj hladnoci, tako da su bili zaledjeni tamo gde su stajali."

Vecina zaledjenih mamuta je pronadjena u stajacem polozaju, okruzena zaledjenim tlom. Tkiva njihovog tela i sadrzaj njihovih stomaka nije cak ni poceo da se raspada.

Za detaljniji izvestaj o nalazima zaledjenih mamuta pogledati tekst "Tajna zaledjenih mamuta", koji je napisao Dr. Joseph Dillow, a koji je prevedena u Jugoslaviji od strane autora ove prezentacije.

Literatura

1. Charles Hopgood, "The Mystery of the Frozen Mammoths", Coronet (September 1960), p. 74.

[pharaoh]

Još nešto što ide u prilog hipotezi koju je profesor Hapgood iznio, je jedna vrlo neobična karta.

Admiral Ottomanskog Carstva Piri Reis, bio je u posjedu mape (slika ispod), koja datira iz 1513 godine, a na njoj su vidljiva područja centralne i južne Amerike sa rijekama i tipičnim životinjama, samo 21 godinu nakon "otkrića" Amerike.

Ali ono što je gotovo nemoguće, a nalazi se na toj karti, je detaljno nacrtana sjeverna obala Antarktike, koja je pokrivena sa kilometar i pol debelim ledom i koju su uspjeli Švedsko-Britanski znastvenici iscrtati tek 1949 godine, a da ne govorimo da je Antarktik otkriven 1818 godine.

Zadnji puta kada je sjeverna obala Antarktika bila bez leda, bilo je 4000 B.C., nakon čega se led proširio i prekrio cijeli kontinent ledom.

Međutim podaci o civilizaciji koja je to mogla napraviti nepostoje, a znanstvena vjerovanja ukazuju da nije postojala prije Sumerske i Egipatske nijedna veća civilizacija.


Osim ako Antarktik po vjerovanjima nije bio 2000 milja sjevernije što bi omogućilo nekoj civilizaciji da procvate na tom kontinentu i uslijed pomaka polova bude dovedena na rub postojanja te da opstoji egzilom u druge predjele svijeta, nakon kojeg počinju cvjetati druge civilizacije u gotovo kratkim razmacima, i njihove međusobne sličnosti su velike, kao da potječu iz jedne.


Što se krije ispod kilometar pol leda, možda nećemo doznati nikad, a možda ..........



url na jednu veću mapu Piri Reis

http://yunus.hacettepe.edu.tr/~muer/piri_reis.jpg

[Sasuke]

zanimljivo....

[negatron]

Nešto slično govori i Otto Muck u svojoj knjizi o Atlantidi; naime, on pretpostavlja da se sa Zemljom sudario asteroid promjera 10 km, prije nekih 10500 godina, i da je udario u Karipsko more, malo dalje od Bahama (velika količina metala u tom asteroidu odgovorna je i za efekt Bermudskog trokuta, pošto taj metal skreće igle kompasa). Udar tog asteroida poremetio je vrtnju zemlje, te je Zemljina kora skliznula po tekućoj magmi i na taj način se os vrtnje zemlje pomaknula za nekih 23°, nekoć je sjeverni pol bio u Kanadi, u središnjem dijelu Bafinovog otoka. Zato je i čitava Sjeverna Amerika bila pod ledom, jer se je nalazila cijela u polarnom krugu, kao i Zapadna Europa, dok je Sibir bio u umjerenom pojasu i naseljen.
Isto tako, većina Antarktika bila je u umjerenom pojasu, i vrlo vjerovatno naseljena; čak i ako Antarktik nije bio mitska Atlantida, lako je moguće da se na tom kontinentu nalazila njihova kolonija.

[pharaoh]

zanimljia je i sama Einstain-ova teorija po kojoj je Zemlja kao naranča, tj ako odvojiš unutarnje meso od kore, ta kora se može pomaknuti od mesa kod naglih trzaja, tako je i Zemljina litosfera kliznula po magmi usljed nepravilno raspoređenog leda koji bi zemljinu rotaciju mogao poremetiti.

[pharaoh]

pozdrav k.mišaku, koji nadam se da će pronaći još nešto zanimljivo u našem rubu znanosti, kao što ja pronalazim u njegovom

ova tema otvorena 02.05.2008, piri reis karta stavljena 03.05.2008. a k.mišak piše o karti piri reis 04.05.2008. evo i link

Preko ruba znanosti

scrol dolje do zemljovida drevnih kraljeva mora

možda je slučajnost, ali onda je zbilja dobra slučajnost, anivej rispekt mišak.

[Davor1507]

Sve ove teorije se nalaze i u knjizi Otisak Atlantide vrlo zanimljivo i realno opisano, sasvim moguće. A za one koji neznaju magnetski sjeverni pol i zemljopisni sjeverni pol nisu isto.

[drug]

Pozdrav,

inace studiram fiziku, i prema mojim saznanjima samo u zadnjih 6-7 milijuna godina zemljini magnetski polovi su se promijenili oko tisucu puta. Dakle, to se redovito dogadja, i dogodit ce se opet, a najveci problem je sto prilikom zamjene polova globalno magnetsko polje jako oslabi, sto znaci da mi na Zemlji ostajemo izlozeni opasnim zracenjima iz svemira. Tocan uzrok se jos nezna, pretpostavlja se da je posljedica strujanja nabijenih cestica duboko u unutrasnjosti planeta.