Waterfalls

[Skunk]

Za pocetak malo Plitvičkih jezera.

[Morpheus]

evo malo i od mene Rastoke

[Skunk]

.

[Servant]

Me likes...pogotovo umirujući zvuk....

[fuzija]

neprocjenjivo

[daidza]

Baka svih vodopada, Niagara falls:

[Skunk]

Daidza nice

Evo jos malo Rastoka.

[Idioglossia]

E Niagarini slapovi su stvaaarnoo nevjerojatni!!!
Bila tamo jos kao klinka,taj put mi je bio najljepse iskustvo u zivotu
Wish I could go back....

[Skunk]

Victoria Falls

Za vedrih dana, oblaci sitnih kapljica vide se s udaljenosti od 65 km. Buka koja se čuje kad se približite Viktorijinim slapovima uspoređuje se s rikom 10.000 divova, ili, uz nešto manje mašte, krdom zebri u bezglavu trku.
Još malo bliže naići ćete na uzak pojas džungle - bujnu zelenu zavjesu nakon beskrajnih savana.
A potom, i tek tada, vidjet će se i slapovi.
David Livingstone, navodno prvi Europljanin koji je
ugledao blistavu raskoš, nazvao ih je po britanskoj kraljici; više se koristeći maštom, narod Kalolo-Lozi naziva ih "dimom koji grmi".
Prema Livingstoneovu opisu, činilo se da vrh oblaka vodene prašine dodiruje oblake, a pri uzdizanju postaje sve tamniji i sličniji dimu.
Uzvodno, Zambezi bez imalo žurbe teče prema jugu. Na dužini od oko 1200 km, mir ove rijeke prekida samo jedan malen slap i nekoliko brzaca.
No, kako se rijeka približava granici Zimbabvea sve
se više čini da se"priroda našalila s njome". Gotovo bez ikakva upozorenja mirni Zambezi sunovraćuje se u 108 metara dubok vrtlog koji kipti od zasljepljujuće bijele pjene, stvarajući najspektakularnije slapove na svijetu.
Slapovi su širi od 1700 metara i prostiru se čitavom širinom rijeke.
U razdoblju poplava, svake sekunde preko njih se prelijeva oko 9 milijuna litara vode.
Kapljice se katkada uzdižu i do 30 metara, prekrivajući okolno područje neprekidnom ugodnom kišicom, dovoljnom za rast male džungle koja pripada samo Viktorijinim slapovima.
Slapove čini pet posve odvojenih dijelova: "Vražji katarakt",
"Glavni slap". "Potkova", "Dugina slap" i "Istočni katarakt". Ispod Istočnog katarakta voda se obrušava u uzak ponor i pod pravim kutom
skreće u usko grlo poznato kao Kotao.
Svih pet slapova nastalo je u razdoblju velike vulkanske aktivnosti na čitavome prostoru juga Afrike, prije otprilike150 milijuna godina, zbog čega je tlo prekriveno slojem lave debelim 300
metara.
Kako se lava hladila, tako je pucala, zbog čega su u tvrdom bazaltnome pokrovu ostale velike pukotine. Tijekom milijuna godina te su se pukotine, koje se protežu i od istoka prema zapadu i od sjevera prema jugu, ispunile vapnencem, kroz koji se voda puno lakše probija. Kroz jednu od takvih pukotina Zambezi je probio tok, a tvrdi slojevi bazalta s obiju strana nisu dopustili da se proširi.
A onda se, na mjestu koje se nalazi 1000 km južno od današnjih slapova, obrušio 250 metara u dolinu koju je stvorila napuklina u sloju lave.
Tako su nastali prvi slapovi u tome području. Stalan dotok vode tijekom milijuna godina doveo je do erozije koja je za sobom ostavila niz brzaca i masu zapjenjene vode u današnjem kanjonu Batoka. No, samo malo iznad tog mjesta, rijeka je pronašla i drugu napuklinu u koju se može obrušiti i pukotinu koja se proteže od sjevera prema jugu u koju se mogla izliti.
U posljednjih pola milijuna godina to se dogodilo osam
puta i ponavljat će se još tisućljećima, sve dok u riječnome koritu bude
vode.
Najveličanstveniji pogled na Viktorijine slapove je iz zraka.
No, čak i sa zemlje gola snaga vode upravo je zastrašujuća.
Oblaci kapljica toliko su gusti da se kroz njih katkada gotovo i ne vidi.
Dok god je na nebu sunca,duge se pojavljuju, nestaju i ponovno pojavljuju. U svitanje i sumrak voda poprima veličanstvenu koraljnu boju.
Stoga i nije čudo što je, inače staloženi Livingstone, na tome mjestu osjetio potrebu za ovakvim riječima: " Na ovako predivnim mjestima anđeli u letu zasigurno su zastajali kako bi ih bolje promotrili".
Premda slapovi bez prestanka bjesomučno nasrću na okolinu, čudo na Zambeziju
ondje će ostati još tisućama godina.

[Skunk]

.