Egoizam?

[gaby]

Prije 6 godina upoznala sam jednog zanimljivog decka, komunikativnog, sposobnog, ambicioznog i na prvi pogled savrsenog. Od tada smo prijatelji i mogu reci da sam jedina osoba na svijetu koja ga doista poznaje i zna kakav je.
Kao sto rekoh takvim se cinio tada....
Ostatak svijeta misli da je jako simpatičan i ambiciozan decko, sto zaista i je..ali ispod povrsine je cesto samo egoistični gad.
Sve sto radi - radi isključivo samo da bi udovoljio svojim željama i potrebama bez obzira što morao učiniti da ih i ostvari.
Ne zna reći "oprosti" i on "nikada nije u krivu" - nikada se cak niti ne zamisli u opravdanost svojih postupaka
Imao je cura, ali niti jednu nije volio - jer on ne zna voljeti... toliko njih je povrijedjenih otislo.
Pravih prijatelja niti nema ... bar ne dugo vremena iz prostog razloga sto ih iskoristi i odbaci kad vise nema koristi od njih....ali spletom okolnosti ili zbog posla kojim se bavi uvijek upoznaje nove ljude i rekla bih osvoji ih onom svojom maskom simpaticnog i ambicioznog decka... i tako
u nedogled. Toliko je dobrih osoba povrijedio, osoba koje su mu dale toliko ljubavi i paznje. Ponekad se pitam zasto je u svemu tome mene izostavio iako gledajuci sve to ne sumnjam da ce isto jednog dana i meni isto napraviti
na tako hladan i bezobziran nacin kao sto to svima cini... bez trunke zaljenja... bez imalo emocija.

Zanima me da li poznajete tako extremno egoisticne osobe i opcenito... da li moze nesto napraviti da se jedna takva osoba promijeni i na koji nacin?
Znam da bi vecina pobjegla i rekla bjezi od njega....ali stalo mi je do njega i zelim barem pokusati promijeniti to sto radi.
Ponekad mi se cini kao da on nije ni svjestan svih tih losih stvari koje radi.... svih tih povrijedjenih ljudi. Jednostavno kao da nema apsolutno nikakvih osjecaja u njemu osim prema njemu samom.

[ševa]

Narcis je od rođenja bio iznimno lijep, tako da su se mnogi pitali jeli moguće da tako predivno biće dugo poživi. Tiresije, jedina osoba koja je živjela kao muškarac i kao žena, imala je moć proricanja, te je na to pitanje zagonetno odgovorila: "Narcis može dugo poživjeti ne spozna li sebe."

“Time se elegantno izražava strašna dilema Narcisa”, piše Jeremy Holmes u svojoj knjizi Narcizam, “On ili ostaje zauvijek zarobljen u sjenovitom svijetu samozaljubljenosti ili se oslobađa spona nepoznavanja sebe (što povlači i nepoznavanje drugih), ali po cijenu smrti. Premda Narcis misli samo o sebi, ironija je u tome što on nikada ne može doista spoznati sebe, jer ne može zauzeti gledište izvan sebe i vidjeti sebe ´kakav doista jest´.”

Narcis je odrastao u prelijepog mladića u kojeg su se zaljubljivali mnogi (i muškarci i žene), ali on je uporno ostajao dalek. Jednog dana, ugledala ga je šumska nimfa Eho i istog trenutka ostala obuzeta njegovom ljepotom. Eho je bila djevojka kojoj je majka oduzela dar govora jer je njime privlačila i zavodila žene koje su kasnije postajale ljubavnice njenog oca Jupitera. Zato je mogla samo ponavljati tuđe riječi, ali ne i izgovarati svoje. Postavlja se pitanje: Kako bi ona mogla izjaviti ljubav?

Iz nastavaka Ovidijeve verzije mita o Narcisu doznajemo kako se Narcis jednog dana izgubio u šumi i osjetivši nečije prisustvo povikao: ´Jeli tko ovdje?´ Eho se na to pokazala i odazvala: ´Ovdje…´ Narcis se odmah potom okrenuo i pobjegao vičući kako bi radije umro nego primio njenu ljubav. Eho je time bila strašno povrijeđena i uskoro je umrla od tuge, a od nje je ostao samo glas.

“Narcisi slamaju srca”, piše Holmes, “Ne vide posljedice svojih djela na druge. Privlače laskavce i ulizice koji su pak i sami narcistički traumatizirani i nadaju se odrazu njihove slave. Hiperosjetljiva Eho postaje zrcalna slika neosjetljivog Narcisa. On je nedostupan, a ona vječno želi biti u njegovu naručju. On misli samo na sebe, ona misli samo na njega. On se ne može identificirati s drugima i tako učiniti njihove glasove svojima, te time proširiti svoju osobnost; ona pak ne posjeduje vlastiti glas i osuđena je na blijedo oponašanje.”

Jednog dana, žedan nakon lova, Narcis se nagne nad vodu želeći ugasiti žeđ. No, međutim, tek što je popio vodu, već je iznova bio žedan. U njemu se rodila žeđ koju kao da je bilo nemoguće utažiti. Stojeći tako nad vodom, Narcis ugleda svoj odraz i istog trena se zaljubi. “No što više pokušava zagrliti sebe, poljubiti usne koje mu se primiču, to se više razočarava i pati”, opisuje Jeremy Holmes, “Oplakuje svoju sudbinu. Vječno odvojen od objekta svoje ljubavi, on prvi put doživljava gubitak i tugu.”

Na kraju spozna sebe, shvati da je Drugi kojeg vidi u odrazu na površini vode on sam i poželi da se može odvojiti od samoga sebe, kako bi mogao pokloniti svoju ljubav. Shvativši da u toj odvojenosti više ne može živjeti, da mora umrijeti, krajnje suosjećanje prema Drugome i izriče riječima: Htio bih, onaj dulje da živi, kojega ljubim.
U trenutku smrti, Narcis doživljava metamorfozu i preobražava se u prelijepi cvijet - cvijet Narcisa.

evo, mislim da ovdje dovoljno piše o tom psihološkom fenomenu. on je centar svoga svemira i ne primjećuje ostale. ali ne samo to, nego nije ni osjetio kako sebe može voljeti i kroz druge, kako se ljubav i dobrota koju podijeliš s ljudima vraća nazad s kamatama..

[Wamp]

Da, poznavala sam jednu takvu osobu. Zapravo puno je muškaraca takvih. A promijenit ga ne možeš, niti vjerojatno ikad hoćeš. Samo on sam to može... a pitanje je koliko to želi, tj. želi li uopće.

[kresola]

je. znam par takvih ljudi... i koliko ih kužim nemaju puno problem u životu....ima ženu koju ne voli, kara kurve za pare okolo, voli pričat o svojim problemima, ne voli slušat tuđe.....

jebiga, i to je jedan od načina kako živit...

[white devil]

Vrovatno mu u detinjstvu nisu pruzali dovoljno paznje i topline, mozda odnekud vuche taj osecaj odbacenosti, mozda je kao mali bio povredjen,...pa ni am ne zna pruzati toplinu i emocije drugima, moguce da nije dovoljno siguran u sebe, nema bash poverenja u druge ljude, stoga se ne zeli zblizavati i vezati za nekog....rekla bih iz staha da ne bude povredjen!

Da li se moze promeniti, nisam sigurna...Mozda kad bi ga neko 'ubedio' da mu je zaista stalo do njega, naterati ga da se otvori, priblizi drugima... Ne znam...

Verovatno ni sam nije svestan porekla takvog ponasanja, ali ne bih krivila njega! Podsvesno se mozda drugima sveti, ako su se nekad drugi tako ponasali prema njemu, dok je bio dete, a dete to najbolje oseti, u ranoj mladosti (psiholozi tvrde da prvih 5 god. zivota obelezavaju nash ceo zivot)!

[Wolf-HR]

Jedino što ste od toga napravili nešto što liči na 'muški problem'- a to je vrlo opasna generalizacija, jer ja znam više žena koje pate od toga nego muških... Taj problem je nevezan uz spol- bila ona tatina princeza ili mamin dečko u djetinjstvu- navikli su dobivati što žele i nije ih briga koliko to, i koga, košta...

[_Aris_]

Egoizam nije loš (ako je barem dijelom utemeljen), ako nije isključiva osobina... egoist koji je isključivo egoist, a ništa drugo postaje narcis...

[Sahataba]

Egoizam(kontroliran) je potreban za uspjeh u zivotu!

[Ancksunamun]

Svi smo mi u većoj ili manjoj mjeri egoisti..i kao takvi možemo jedino opstati u ovome okrutnome svijetu.Inače psihički propadamo, egzistencijalno i na sve ostale načine