Kad nema kraja tuzi

[Maria Magdalena]

Dragi moj prijatelju, odani moji list papira, dugo ti se nisam obratila, predugo…
Zanemarila sam te, svjesno ili nesvjesno, sada to nije važno…Kao što ni ja nisam važna, sebi, ponajprije. Sinoć sam željela umrijeti, zaspati zauvijek u snu, otići u blaženstvo ništavila, gdje nema noževa koji srce komadaju, gdje nema kiše koja podsjeća na neopisivu tugu – na odlazak najdražih, gdje nema sunca koje nemilosrdno tjera na buđenje i još jedno preživljavanje, gdje nema ljudi koji s prazninom u očima gledaju u mene i usuđuju se postavljati pitanja, gdje nema čak ni polja lavande koju volim…ne želim ih više voljeti, jer gaze ih čizme.
Osjećaj nemoći, nevažnosti, besmisla, napuštenosti, gubitka, samoće…..ne, ne samoće, samoća oplemenjuje, nego osjećaj usamljenosti u mnoštvu ljudi…usamljena sam, usamljena sam, usamljena sam…
Napuštena sam od sebe i tebe. Ostavljen ana milost i nemilost morskim čudovištima, pa izvoli, MM - bori se.
Čime?
Sve oružje sam potrošila, sve riječi su mi izlizane, sva snaga mi je pokopana. Želim ništavilo. Prazninu. Želim potonuti u najdublju rijeku i tamo zaspati, smrznuta. I nikad se više ne probuditi.
Želim umrijeti.
Želim umrijeti.
Želim sahraniti ostatak ovih mojih napaćenih osjećaja, najdublje što mogu. I nikad ih više ne pustiti na površinu.
Da sam kamen. Da sam barem kamen.
Duša mi je crna, kao nafta. Dala sam sve. Sve što sam imala, sve što sam željela imati. I to sam dala, unaprijed.
Gdje sam?
Nigdje.
Tko sam?
Ne znam.
I odakle, odakle dolaze sve ove silne suze?
Zar nema kraja?

[Maria Magdalena]

JER SAM SINOĆ OSTALA BEZ OSOBE ZA KOJU SAM BILA SPREMNA ŽIVOT DATI.....

[_Aris_]

Šta je umro??

[irm]

vrijeme liječi sve rane....samo treba svo to vrijeme preživiti..... neznam šta bi ti drugo rekao, drži se

[Maria Magdalena]

Šta je umro??

kao da je....
ispovijedala sam se ovom bijelom listu ''papira''
ako je tema preteška, briši je...
bio je to moj trenutak slabosti....

[mama]

Žao mi je

[dark_zg]

Ako je vrijeme da žaluješ, onda žali, jer jedino češ tako moći i prežaliti jednog dana, nemoj svu nedaću koja te snašla držati u sebi, podjeli svoju nesreču s nekom svojim tko ti je blizak, možda ti bude lakše, ali samo se nemoj predati i prepustiti sumanutim mislima. Svali dan je novi dan i nešto drugo nosi sa sobom, zato se bori!!!
Želim ti da što prije odžaluješ svoju bol i jednog dana opet počneš normalno funkcionirati!

[latoa]

... i što dodati nakon ovoga... slažem se sa darkom

[Arylin]

Bit' će bolje, ne daj se!

[Wolf-HR]

Trenutak slabosti ili ne- bolje da si to izbacila iz sebe, i stavila na papir... Samo bojim se da je u takvim trenucima malo teško povući granicu između žalovanja i očajavanja pa se prepustiti (pe)crnim mislima...

Iskreno se nadam da kroz to ne ćeš prolaziti sama, i da ćeš prebroditi ovu tešku situaciju...