Kako se nositi sa svojevoljno prozvanim autoritetima?

[Maria Magdalena]

Doista ne znam gdje bih smjestila ovu temu, a isto tako ne znam postoji li već.
U jednom jedinom djeliću sekunde palo mi je na pamet da otvorim ovu temu.
A na to me potaklo slijedeće:
Imam nadređenog na poslu koje je, slikovito rečeno, pet dana u mjesecu izvrsno raspoložen, prepun pohvala za moj (naš rad), izuzetno ljubazan, otvoren, pristupačan, spreman velikodušno pomoći (ako nešto ne znamo, a nitko ne zna sve, zar ne?), donosi nam sitne poklone (čokoladice i sl.), nagrađuje nas s prekovremenim satima.
Hvala mu na tome.
S druge strane, nakon 5 dobrih dana, nasupi 5 loših dana. Zbog čega? Ne znam. Mi se ne mijenjamo, radimo svoj posao jednako kao i u onih 5 dobrih dana.
Međutim, nastupaju dani vrijeđanja, omalovažavanja, ironije, nagašavanja naše nesposobnosti, prilično grubih riječi, ignoriranja, lupanja vratima, bacanja papira na pod.

I tako se dobri i loši dani vrte u krug, iz godine u godinu...
Koliko god sam svjesna da je moj nadređeni u dubini duše nesretna osoba i koliko god sam svjesna da mu trebam oprostiti sve ružno...ipak - zaboli.

Zaboli.

Postoji li rješenje?

Hvala

[fat_boy_slim]

nazalost ne postoji rjesenje sve dok ga on sam ne rijesi.
ako je duboko nesretan ako sto si rekla onda nema tu pomoci dok ne sredi neke stvari u zivotu

trebalo bi odvojiti privatni i poslovni zivot ali to je sve bajka, slovo na papiru

[Maria Magdalena]

bajka, utopija...svejedno

[Scorpy]

Pa nije on svojevoljno prozvani autoritet nego ti je šef, kao prvo. Znači, uvijek je u pravu, a pogotovo kad nije.

Drugo, nema šefa koji te neće zajebavati. Razlika je samo u količini. Dobar šef loš je šef u konačnici. Igram se riječima, ali shvaćaš smisao paradoksa. Jer mu zbog blagosti prije ili poslije ispadnu uzde pa radnici počnu iskorištavati, zloporabiti tu činjenicu. To je u ljudskoj prirodi, jednostavno.

Ne čudim se tomu, nimalo. Strogost je provjeren način upravljanja. A mijenjanje raspoloženja čak metoda, jer nikad ne znaš na čemu si i uvijek moraš biti na oprezu. Ćiro je takav trener, primjerice. Kamo god dođe, prvo otjera najjačega. A s ostalima? Jedan su mu dan sinovi, drugi su dan svi odreda nesposobnjakovići. I mir u svlačionici.

Možda ne poznaš nogomet, ali analogiju izvuci sama.

[fat_boy_slim]

pa da...vidim ja po sebi...vecinu dana sam ok ali ponekad sam i ja vise nervozan, zivcan, napet, razdrazljiv...a zasto, nekad zbog privatnih stvari (svadja u obitelji, minus na tekucem itd itd), nekad jer sam sanjao nesto ruzno itd itd.

jbg, ljudi smo od krvi, mesa i emocija koji rade i zive medjusobno tako da uvijek postoji interakcija

a ovo sto scorpy prica...ima itekako veze, ja naprimjer imam dobrog sefa ... tako da je meni ok

[Maria Magdalena]

Scorpy, ipravak samo jednog tvog navoda: nema šefa koji te neće zajebavati.

Imala sam šefa koji nije zajebavao, nimalo.
I svaka mu čast na tome.

[Scorpy]

Znaš ono o iznimkama i pravilima?

[dark_zg]

Ovo je česta pojava u našim radnim sredinama. Ali kao što kažu dečki gore, teško je naći idalnog šefa, koji će biti totalno pravedan, razuman i prijateljski raspoložen uvijek!! Mislim da su takvi stvarno rijetki, odnosno u mom radnom vijeku sreo sam samo jednog s kojim je bilo milina raditi, nažalost,trajalo je samo dve godine.
Da bi netko bio vrhunski šef, prije svega mora materiju posla znati skoro pa savršeno, mora biti senzibilan do određene granice prema svojim djelatnicima, mora imati sluha za njihove svakodnevne probleme i po meni možda i najvažnija stavka, mora znati držati distancu u odnosima sa svojim djelatnicima.

Takvih je jako, jako malo, tako da eto, ja sam bio sretnik i imao sam prilike raditi s jednim od njih.

[white devil]

Jer mu zbog blagosti prije ili poslije ispadnu uzde pa radnici počnu iskorištavati, zloporabiti tu činjenicu. To je u ljudskoj prirodi, jednostavno.

Ne čudim se tomu, nimalo. Strogost je provjeren način upravljanja. A mijenjanje raspoloženja čak metoda, jer nikad ne znaš na čemu si i uvijek moraš biti na oprezu.

A ovo:

Međutim, nastupaju dani vrijeđanja, omalovažavanja, ironije, nagašavanja naše nesposobnosti, prilično grubih riječi, ignoriranja, lupanja vratima, bacanja papira na pod

.
...ne primati k srcu!

[Hypnotica]

A bila sam u slicnoj situaciji ali sam s vremenom postala gluha na neopravdane kritike i zanemarivala sam to,jer sam znala da inace cijeni moj rad, ali pomislih da mu su mu zeni oni dani u mjesecu pa je bio ogorcen