Kronična socijalna fobija

[hernija]

bok!

kako to izliječit?

idem na faks i trebam semestre radit i javna predavanja..ali kad se sjetim toga dođe mi slabo i svaki put kad trebam na to ic onda se previse znojim, lokve znoja se cjedu, drhtim, pocrvenim u licu i kasnije u nesvijest padnem, jer mi dođe muka.

znam da je to svakome teško, ali ja ne mogu izdržat to više.

dala bi nešto lijepog da nemam to.

p.s: molim bez pogrdnih komentara, ako da, onda radije ne komentirajte.

hvala!

[fat_boy_slim]

pocni prvo vježbati pred ogledalom.
nakon izvjesnog vremena zamoli nekog od mame, tate, brata, sestre, dečka odnosno bilo koga da sjednu a da ti pred njima pričaš tj. predaješ.

i tako, malo po malo skupljaj hrabrost i treniraj. trebalo bi barem ublažiti simptome. naravno za to treba vremena, prema tome počni od danas/sutra to vježbati. mogla bi nakon ljeta uspjeti

[industrial]

pocni prvo vježbati pred ogledalom.
nakon izvjesnog vremena zamoli nekog od mame, tate, brata, sestre, dečka odnosno bilo koga da sjednu a da ti pred njima pričaš tj. predaješ.

i tako, malo po malo skupljaj hrabrost i treniraj. trebalo bi barem ublažiti simptome. naravno za to treba vremena, prema tome počni od danas/sutra to vježbati. mogla bi nakon ljeta uspjeti

Sve ovo je za građenje samopouzdanja, bez psihijatra (ne psihologa) teško da će biti ikakvog pomaka, ako je kroničan slučaj.

Prije odlaska na faks više općiti sa veterinarom, možda to pomogne. (moj savjet iz sam svoj psiho)

[dorina]

Točno to kaj ti je fbs rekao.

Na seminaru iz psihologije gdje nas je bilo 12 svatko od nas imao je zadaću jednom u semestru izvesti vježbu. Moja je bila vezana uz povjerenje i otvorenost. Bilo me je užasno strah kada sam ja došla na red, ali je odlična vježba za razbijanje fobije, pogotovo ako si jedna od pasivnijih osoba i nisi "vođa".

Vježbaj; prijatelj, mama, tata, tko god, ogledalo je čak i najbolje (vidiš sebe i koliko si "prirodan"), nauči se sebe slušati... Najteže je sjesti na stolicu i započeti, ali jednom kada kreneš brzo nestane trema. Ne razmišljaj o njoj tada, razmišljaj poslije. Jer trema ti nemože pomoći.

Glumi, improviziraj, izgledaj sigurno... Nema ti boljeg recepta.

[hernija]

baš sam se sjetila jedne ideje..

da npr. kad izađem da ih ne gledam u oci, nego negdje gore. jer najteze mi je u oci gledat.

zvuci glupo, ali ono..

[dorina]

ljude uvijek gledaj u oči. iritirajuće je kad te netko ne gleda u oči dok ti se obraća. to je prvi znak nesposobnosti i nepovjerenja.

[Scorpy]

Javljaj se što češće za takva izlaganja, unatoč strahu. Sigurnost ćeš steći jedino praksom. A nema smisla bježati od problema, trebaš se s tim suočiti.

[Scorpy]

Zaboravih, idi postupno: pročitaj štogod manjoj skupini, recimo obitelji. Ili frendovima i frendici. Neki govor, tekst, izrecitiraj pjesmu. Pa onda većoj. I pazi ovo: vrlo je bitno da naučiš disati. Pravilno, uvijek jednako duboko. To će te smiriti. Disanje je ključ svega, i javnog nastupa, i sporta, i borbe, i seksa. Uopće se ne zajebavam. Trebat će ti za velike auditorije. Kad te uhvati trema ili panika, duboko diši. To će ti krv obogatiti kisikom i jasnije ćeš razmišljati.

Naravno, uvijek prvi red publike možeš zamisliti golih, dlakavih nogu kako sjede na zahodskoj školjci i čitaju novine. Takva će te pomisao možda nasmijati. A to je brža pomoć od istočnjačkih trikova.

[Locrian85]

baš sam se sjetila jedne ideje..

da npr. kad izađem da ih ne gledam u oci, nego negdje gore. jer najteze mi je u oci gledat.

zvuci glupo, ali ono..

Ako ljude ne gledaš u oči, tek onda si napravila sranje... Jer osim što neće doživjeti ono što ti izlažeš, usput će te i zajebavati zbog toga...

Moj je prijedlog, osim ogledala i frendova kao vježbu, da ljude gledaš u usta... Bez zajebancije... Ti nećeš ljude gledat u oči a ekipa će misliti da ih vizualiziraš i saslušat će te...

[Scorpy]

ljude uvijek gledaj u oči. iritirajuće je kad te netko ne gleda u oči dok ti se obraća. to je prvi znak nesposobnosti i nepovjerenja.

Eh, ali ne zaboravi trepnuti tu i tamo.