PTSP

[tonini]

Ja, osobno podržavam ovu temu i triba je nastaviti sa iskustvima ljudi, bez obzira dali su bili aktivni u ratu ili ne, a prošli su ovu kalvariju i tegobu našeg naroda, ovih zadnjih 20 godina. Smatram da i oni koji su doživjeli bliska granatiranja, tegobe rata, a nisu bili ''bojovnici'' (ne ljutite se na mene), i oni koji su doživjeli traume tijekom ovih godina spadaju među one koji boluju od PTSP-ija. Mladenačka ljubav, nerazumjevanje roditelja, i slične situacije kod mladih ljudi ne smatram da triba svrstati među oboljele od PTSP-a.
Da li je i čemu bio uzrok rat, ili već nešto drugo, ne mogu definirat. Posljedice, ako su ratne, a možda i nisu, su teške a traže se pojašnjenja u ratnim događanjima.
Ne snalazim se možda dobro u ovom, jer su mi dica odrasla i sve sam učinija da zaborave ili potisnu ona sječanja iz rata, smatrajući, ako njih opterećivam mojim mislima, da sebe dovodim u problem, kako da im pojasnim sve što se dešava.
Moja dica su i te kako osjetila ovaj rat, i sve nakon njega što se dešavalo i ne vjerujem da boluju od PTSP-ija, a isto to mislim i za sebe. Premda ima trenutaka koji se dogode, pa tad pomislim na najgore, a to je, da nisam uspija pobjediti ono što sam potisnija u sebi i rješija sam sa sobom.

[rebecca brandon]

tonini, dobro pišeš, ali zapelo mi je ovo za oko kad kažeš trudio si se da zaborave ili potisnu.
tu je onaj klik kad je pitanje kada će nešto isplivati ponovno van.
ne zaboravi podsvijest je zeznuta stvar, obično se stvari koje potisnemo, aktiviraju u nekim neočekivanim trenutcima.

[tonini]

Pravi autor: rebecca brandon

tonini, dobro pišeš, ali zapelo mi je ovo za oko kad kažeš trudio si se da zaborave ili potisnu.
tu je onaj klik kad je pitanje kada će nešto isplivati ponovno van.
ne zaboravi podsvijest je zeznuta stvar, obično se stvari koje potisnemo, aktiviraju u nekim neočekivanim trenutcima.

Da u pravu si, samo sa sve večim odmakom vrimena i normalnog života, možda taj ''klik'' nikad neče biti aktiviran.

[dark_zg]

Pravi autor: tonini

Ja, osobno podržavam ovu temu i triba je nastaviti sa iskustvima ljudi, bez obzira dali su bili aktivni u ratu ili ne, a prošli su ovu kalvariju i tegobu našeg naroda, ovih zadnjih 20 godina. Smatram da i oni koji su doživjeli bliska granatiranja, tegobe rata, a nisu bili ''bojovnici'' (ne ljutite se na mene), i oni koji su doživjeli traume tijekom ovih godina spadaju među one koji boluju od PTSP-ija. Mladenačka ljubav, nerazumjevanje roditelja, i slične situacije kod mladih ljudi ne smatram da triba svrstati među oboljele od PTSP-a.
Da li je i čemu bio uzrok rat, ili već nešto drugo, ne mogu definirat. Posljedice, ako su ratne, a možda i nisu, su teške a traže se pojašnjenja u ratnim događanjima.
Ne snalazim se možda dobro u ovom, jer su mi dica odrasla i sve sam učinija da zaborave ili potisnu ona sječanja iz rata, smatrajući, ako njih opterećivam mojim mislima, da sebe dovodim u problem, kako da im pojasnim sve što se dešava.
Moja dica su i te kako osjetila ovaj rat, i sve nakon njega što se dešavalo i ne vjerujem da boluju od PTSP-ija, a isto to mislim i za sebe. Premda ima trenutaka koji se dogode, pa tad pomislim na najgore, a to je, da nisam uspija pobjediti ono što sam potisnija u sebi i rješija sam sa sobom.

Nadam se da si temu pregledao od početka, gdje sam u svom prvom postu naglasio da od PTSP-a ne boluju samo sudionici ratova (pasivni i aktivni ) već da je to bolest koju susrečemo kod ljudi koji su prebrodili nekakvu tešku nesreću ili događaj, kao npr. nagli gubitak voljene osobe na tragičan način, žrtve silovanja, pljački, otmica, prirodnih katastrofa itd, itd. Međutim do sad se ovdje nisu javile takve osobe, možda je njima još teše proživljavati trenutke prošlosti nego nama koji smo obolili od posljedica sudjelovanja u ratu, jer smo mi ipak u večini dragovoljno sudjelovali u tom, dok ove kategorije stradalnika to nisu.
Što se tiče potiskivanja, mislim da nema osobe u ovoj našoj zemlji koja to nije i ne radi i dan danas, bez obzira u kojem djelu zemlje živjeli za vrijeme rata.

Pravi autor: tonini

Da u pravu si, samo sa sve večim odmakom vrimena i normalnog života, možda taj ''klik'' nikad neče biti aktiviran.

Mislim da se ne treba opterečivati s tim, jer da imaju nekih problema u svezi toga, vjerujem da bi kad tad to izašlo na vidjelo i manifestiralo se u nekom obliku, a sad je ipak prošlo podosta godina od tih događaja.

[positive]

Ne samo ova užasna iskustva koja su,bilo direktno ili indirektno,prošli ljudi naših ex-zajedničkih prostora,već i življenje u svijetu takvom kakav je i prijeti da bude i gori....mislim da je dovoljno svakodnevno biti okružen gomilom mogućnosti da se sve sunovrati u trenu,pa svakodnevica koja uvijek može bit i gora....kud ćeš pobjeći ako ne da potiskuješ,još ako imaš sreće pa te mehanizam potiskivanja još služi...

[tonini]

Čita san temu od početka jer me zanima, a posebno što je to naša stvarnost, ali smatram da PTSP kojem su uzrok posljedice rata jest različit od ''PTSP-a'' uzrokavanog nečim drugim.
Ne možemo sve životne traume staviti pod zajednički nazivnik PTSP.
Evo npr. 1975 poginuo mi je u automobolskoj nesreći najbolji prijatelj, 25 godina je imao, jedinac kod majke i oca. Majka mu se nikad nije od tog gubitka oporavila, ali tad i u to vrime nitko nije to tretirao kao PTSP, hoću kazati da tek nakon rata dolazimo i do toga da ima drugih oblika ''PTSP-a'' iniciranih ne samo ratnim događanjima i traumama.
Iako što se mene tiče ja to razdvajam jedno su traume koje donosi rat, a ovo drugo su životne koje nosi sam život bez rata.

[dark_zg]

Apsolutno se slažem, i nije mi cilj izjednačavati načine koji su uzroci PTSP-a, samo sam htio neupučenima reći da se danas i takve traume koje nemaju veze s ratom tretiraju kao PTSP. I ti su ljudi prošli traumu i imaju posljedice koje je izazvala ta trauma, pa stoga smatram da njihov poremečaj i težina stanja s kojim se nose nikako nije manja nego naša koja je proizišla iz rata.
To govorim jer sam kroz svoje liječenje upoznao i takve osobe i vjerujte mi nimalo im nije lakše nego nama.

[positive]

Evo sad čitam da su utvrdili da čak i dvogodišnja djeca koja su bili sudionici saobraćajki imaju taj PTSP...čini se da lagano svi postajemo bolesnici...samo dragi Bog zna što nas još čeka...

[dark_zg]

Mislim da se sad več i pretjeruje s tim i takvim napisima, to su gluposti!

[sterop]

PTSP nije to strašno samo je gadno kad te natrpaju sa hrpom tableta ,a svremenom ni one ne pomažu ,e to je gadno!!!