PTSP

[dark_zg]

Pravi autor: shelby-eleanor

meni se najvise dojmila knjiga od Zvonimira Duspera "U vrtlogu Bleiburga", koja opisuje cijeli krizni put, sva mucenja koje je pisac prosao.. pokusavam iscupat jos nesto takvo, pogotovo na temu Domovisnkog rata, ali prerijetki su ljudi koji su o tome pisali, sve su knjige vise manje kronologije povijesnih dogadjanja, ali to me ne zanima toliko, zanimaju me iskustva..

Ima jedna knjiga koja svakako nije kronologija povijesnih događanja, već opisuje osobno proživljavanje odlaska na bojište, boravka na istom, te zarobljavanja i boravka u logoru.
Knjiga se zove "Iz Kostajnice na Manjaču", autora Vladimira Štefanca u izdanju "Consilium" NAKLADNI ZAVOD MATICE HRVATSKE, 1994 god.
Eto, umjesto da ti ja prepričavam svoj doživljaj logora pročitaj tu knjigu, mada naravno da bi moj opis svega bio malo drugačiji, ali u globalu imaš svjedočanstvo iz prve ruke.

[shelby-eleanor]

hvala na preporuci! danas popodne trcim po knjigu

[kklaudio]

Kao što sama skraćenica kaže: "poremećaj"! Gdje je tu klauzula "bolest"? Nek to javnost konačno shvati, a ne da se za svako sranje koje pročita u novinama ljude proglasi bolesnim (ludim). Ali treba se distancirati od onih koji rade sranja u ime PTSP kao isprikom. Mnogi to zloupotrebljavaju.

[TigarZG1]

Tu se slažem s tobom, mnogi rade sranja pod izlikom PTSP-a a veliku ulogu tu odigra i pretjerani alkohol kod nekih...

[dark_zg]

Zarobljeni u vrtlogu strašnih sjećanja / I. dio
Autor:
Mladen Haupert, dr. med., spec. psihijatar
objavljeno u broju 34 (2/04)

Zarobljeni u vrtlogu strašnih sjećanja / I. dio

Temeljna osobina poremećaja karakteristični su simptomi koji slijede psihološki stresni događaj i nadmašuju uobičajeno ljudsko iskustvo

Laici su prije stručnjaka prihvatili činjenicu da jaka (psiho)trauma može izazvati određene psihičke tegobe koje imaju kvalitetu psihičkog poremećaja. Takav je psihički poremećaj i posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) ili sindrom (PTSD), što se javlja u osoba koje su proživjele izuzetan emocionalni ili fizički traumatski doživljaj koji je po karakteru traumatsko zbivanje praktički za svaku normalnu osobu.
Taj je pojam našoj stručnoj javnosti postao blizak tek početkom Domovinskog rata, u jesen 1991. Destruktivnost, okrutnost, neljudskost i mahnitost agresora, kao i napad na sve suštinske vrijednosti ljudske vrste, gotovo ne poznaju presedana u povijesti ratovanja. O tome svjedoče brojna nedjela protiv pojedinaca, njihova života, tjelesnog integriteta, morala, dostojanstva, ali i uništavanje svega onoga što dokazuje ljudsko postojanje, rad i trud. PTSP u takvim se situacijama ne javlja samo u osoba koje su bile izravno pogođene navedenim zbivanjima nego i u onih koji su im svjedočili.

Stresni čimbenik u podlozi zbivanja

Poremećaj se može javiti u bilo kojoj dobi, uključujući i dječju. Prethodna psihopatološka stanja predisponiraju osobu za pojavu PTSP-a, ali se poremećaj može javiti i u psihički zdravih ljudi kada je intenzitet stresa velik. Temeljna je osobina poremećaja nastajanje karakterističnih simptoma koji slijede psihološki stresni događaj i nadmašuju uobičajeno ljudsko iskustvo (npr. ono što se obično javlja u procesu žalovanja, organske bolesti, obiteljskih konflikata, gubitka posla i sl.). Stresni čimbenik treba biti takve prirode da bi ga svaka osoba doživjela kao osobito teškog i obično je praćen strahom, užasom i osjećajem bespomoćnosti. Najčešće je posrijedi izravna prijetnja nečijem životu ili fizičkom integritetu, neposredna prijetnja članovima uže obitelji, iznenadno razaranje nečijeg doma ili zajednice, prisustvovanje teškom ozljeđivanju, smrti ili zlostavljanju druge osobe. Traumu osoba može doživjeti pojedinačno (prepad, silovanja) ili u skupini (ratno događanje). Stresovi mogu biti prirodnog podrijetla (potresi, poplave), mogu se javiti kao slučajna nesreća (prometna nesreća, veliki požari, rušenje zgrada), a mogu biti i uzrokovani ljudskom rukom (bombardiranje, granatiranje, mučenje, ubijanje). Neki stresovi gotovo uvijek izazivaju PTSP, npr. mučenje, a neki rijetko, primjerice prirodne katastrofe. Poremećaj je gotovo u pravilu znatno teži i dugotrajniji kada je kreiran ljudskom namjerom.

Individualizirano proživljavanje

Traumatsko se iskustvo proživljava na razne načine. Obično osoba doživljava unutarnja prisjećanja događaja i ponavljane, uznemirujuće snove u kojima se obnavlja sadržaj traumatskog događaja. Katkad se mogu pojaviti i tzv. disocijativna stanja koja mogu trajati od nekoliko sekundi do nekoliko dana, tijekom kojih osoba proživljava elemente stresnog događaja i ponaša se kao da se taj događaj upravo zbiva. Simptomi karakteristični za PTSP često se javljaju ili pojačavaju kad je osoba izložena situaciji ili aktivnostima koje nalikuju ili na neki način simboliziraju proživljenu traumu te u njoj izazivaju jaku uznemirenost i nelagodu. To podsjećanje može biti, doduše, samo prigodne, simbolične prirode, npr. godišnjica traumatskog događaja. Uz proživljavanje događaja postoji trajno nastojanje izbjegavanja svih podražaja koji asociraju na događaj, a uz to se javlja smanjena reaktivnost na okolna zbivanja što prije traume nije postojalo. Osoba se često pokušava intenzivno naprezati kako bi izbjegla misli i osjećaje vezane uz traumu te situacije i djelatnosti koje bi je mogle podsjećati na nju. U takvo izbjegavanje elemenata koji podsjećaju na traumu može se uključiti i psihogena amnezija koja se javlja za važne elemente traumatskog doživljaja.
Ubrzo nakon traumatskog događaja razvija se smanjenje odgovora prema stvarnom svijetu, što se opisuje kao psihička otupjelost ili emocionalna anestezija. Osoba se tuži na osjećaj odvojenosti i udaljenosti od drugih, njoj prije bliskih, te da više ne može ni približno uživati u aktivnostima koje su je prethodno radovale. Osobito su pogođene aktivnosti koje uključuju nježnost, senzibilnost, intimnost i seksualnost. Javljaju se smetnje kvalitetna usnivanja i prosnivanja, prekomjerna napregnutost, preosjetljivost, razdražljivost, teškoće u pažnji, koncentraciji i obavljanju posla. Mogu se javiti i agresivne reakcije koje variraju u rasponu od povećane iritabilnosti i straha od mogućega gubitka kontrole nad svojim ponašanjem, pa sve do otvorena i manifestna agresivnog ponašanja.
Djeca takve traumatske doživljaje mogu iskazivati na svoj način, pa katkad postati autistična ili odbijati razgovor o traumi, što ne znači da se takvo stanje ne može promijeniti u općenito neugodne snove u kojima se javljaju razna čudovišta ili opasni događaji koji prijete njima ili drugim ljudima. Takva djeca nemaju osjećaj da ponovno proživljavaju prošlost, a ponovno proživljavanje traume odigrava se u akciji i scenogafiji kroz ponavljanu igru koja u sadržaju ima elemente traumatskog događaja. Javljaju se, kao i u odraslih, smanjenje aktivnosti i odnosa s realnim svijetom realitetom i suženje afekta što djeca obično ne mogu iskazati, pa je to važnije praćenje njihova stanja od roditelja ili nastavnika. Jedan od simptoma PTSP-a u djece može biti i bitna promjena stava prema budućnosti. Djeca mogu izgubiti pozitivan odnos prema onome što ih u budućem životu očekuje, ili se može javiti vjerovanje kako mogu predvidjeti buduće događaje. Mogući su i tjelesni simptomi kao što su bolovi u želucu, glavobolje i sl.
PTSP često prate simptomi depresije i anksioznosti, katkad izraženi do te mjere da se treba postaviti dijagnoza depresivnog i/ili anksioznog poremećaja. Može se javiti impulzivno ili disocijativno ponašanje što se manifestira naglom promjenom mjesta boravka, neobjašnjivim nestankom ili nekom drugom promjenom stila života. Mogu se javiti i smetnje što asociraju na organski mentalni poremećaj kao što su oštećenje memorije, koncentracije i emocionalna labilnost.

U sljedećem broju čitajte više o tijeku poremećaja i terapijskim postupcima.

[dark_zg]

U ratnih veterana s PTSP-om oslabljeno kratkotrajno pamćenje
Ratni veterani s post-traumatskim stresnim poremećajem (PTSP) imaju oslabljenu kratkotrajnu memoriju, pokazuje istraživanje objavljeno u novom, tematskom broju časopisa Croatian Medical Journal, posvećenom PTSP-u.

Istraživači iz Medicinskog fakulteta u Splitu upotrijebili su dva kompleksna testa kako bi usporedili kratkotrajnu memoriju 20 veterana s PTSP-om i 21 zdravog ispitanika. Zdravi ispitanici (kontrolna skupina) odabrani su među djelatnicima Slobodne Dalmacije, a bili su usporedivi s veteranima prema dobi, spolu i stupnju obrazovanja.

U prvom testu, veterani s PTSP-om i zdravi ispitanici nisu se razlikovali u sposobnosti da precrtaju složenu geometrijsku figuru, što znači da funkcije vizualnog opažanja i konstruiranja u oboljelih od PTSP-a nisu bile oslabljene. Međutim, kada je od ispitanika zatraženo da po sjećanju ponovno nacrtaju složenu geometrijsku figuru neposredno i 30 minuta nakon što su je vidjeli, zdravi su to učinili s dvostruko manje pogrešaka od onih s PTSP-om. Zanimljivo je da ni u jednoj od dviju skupina ispitanika nije bilo značajnijih razlika u broju pogrešaka u crtežima načinjenim neposredno i 30 minuta nakon promatranja predloška.

Takav nalaz upućuje da su svi ispitanici, a osobito oni s PTSP-om, teže pamtili nove informacije nego se prisjećali već zapamćenih informacija. Ovo je istraživanje potvrdilo nalaze nekih ranijih istraživanja da je u oboljelih od PTSP-a oštećena funkcija neposrednog prisjećanja, a očuvana funkcija odgođenog prisjećanja.

I u drugom testu, koji je ocjenjivao vizualnu percepciju, vizualnu memoriju i vizualne konstrukcijske sposobnosti, veterani s PTSP-om činili su više grešaka od zdravih ispitanika.

Pozivajući se na dosadašnje spoznaje o neurobiologiji PTSP-a, autori istraživanja navode da se slabljenje kratkotrajne memorije u veterana može objasniti traumom uzrokovanim promjenama u dijelu mozga koji se naziva hipokampus. Povećana pobuđenost i teškoće s koncentracijom u oboljelih od PTSP-a također bi mogli biti u vezi s oslabljenom sposobnošću pamćenja novih informacija. Testovi upotrijebljeni u ovom istraživanju, međutim, ne omogućuju donošenje jasnih zaključaka o uzrocima slabljenja kratkotrajne memorije u veterana s PTSP-om.

Ovo sam postavio jer s tim se problemom susrečem unazad desetak godina intezivno, a prije to nisam niti prepoznavao samo sam zbog toga (zaboravnosti) imao ispade ljutnje.

[dark_zg]

PTSP i alkoholizam

Priča počinje 1991. godine.

Snajperi su se pojavili na brdu kraj kojega sam cestom išao na posao. Onda su mecima probušena stakla u poduzeću.

Nakon toga progonstvo u pitomi zagorski kraj – na kraj svijeta.

Mobilizacija.

Kraj mene snajperom u čelo pogođen kolega "pod čokom".

Pivo je teklo "u potocima". Pivo i suze.

Treća godina progonstva.

Opet mobilizacija.

Pobjedonosna "Oluja" vratila me pod moje brdo s početka priče.

Ponovno sam počeo sanjati snajpere i smrt.

Tako je počeo PTSP.

Tko ga ima, taj je i pijanac. Ne pijem puno, ali to ljudima i nije bitno. Radije kažu da sam pijan nego PTSP-ovac.

Svatko je kovač svoje sreće. Dva puta sam bio na bolničkom liječenju u dnevnoj bolnici jedne klinike u Zagrebu.

Ljudi su to cijenili jedno vrijeme, onda su zaboravili i ostao je alkohol u obliku bezalkoholnog piva. Ali i to je "vrag".

Više ne radim u poduzeću, imam vremena za sebe.

No ostalo je sjećanje na rat i snajper čim vidim svoje "brdo".

Bolje mi je u progonstvu. Ne mislim na snajper.

Već tri godine ne pijem ni pivo.

A ljudi i dalje vide "pijanca".

Felix


Evo jedan klasičan primjer, kako se samo lako prepoznati u ovome!

[TigarZG1]

Bravo Dark.....za sve ovo što si stavio...

[dark_zg]

Branko Lustig u posjetu oboljelima od PTSP-a
Tijekom druženja s oboljelima od PTSP-a poznati je američki producent govorio o svojim iskustvima iz 2. svjetskog rata.

Hina
Foto: arhiv

Na poziv potpredsjednice Vlade RH i ministrice obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Jadranke Kosor, u šibenskoj Gradskoj vijećnici danas je održano druženje hrvatskih branitelja liječenih od PTSP-a i uglednoga američkog filmskog producenta podrijetlom iz Hrvatske Branka Lustiga.

U nazočnosti branitelja iz Zajednice udruga hrvatskih branitelja liječenih od PTSP-a Republike Hrvatske, te šibensko-kninske Udruge hrvatskih branitelja oboljelih od PTSP-a i Udruge hrvatskih branitelja liječenih od PTSP-a "Tvrđava Knin", Lustig je govorio o svojim iskustvima zatočenika u koncentracijskim logorima Auschwitz i Berg-Belsen tijekom Drugog svjetskog rata.

Istaknuo je kako su njegova majka i on preživjeli pravim čudom, a nakon što se poslije rata vratio u Zagreb njegov daljnji životni put i želju da se bavi filmom na neki je način odredio rad u dramskoj sekciji KUD-a "Joža Vlahović".

Govoreći o svom životnom putu, Branko Lustig je dao potporu hrvatskim braniteljima oboljelim od PTSP-a u savladavanju problema s kojima se oni danas susreću, ističući kako je on osobno mnoge krize u životu prebrodio zahvaljujući pomoći dobrih ljudi.
Objavljeno: 26.08.2008. u 17:24h


Da sam prije saznao za ovo druženje s Lustigom i sam bih potegnuo do Šibenika, probao bih razmijeniti iskustva s njim, vjerujem da su slična.

[dark_zg]

Evo, pročitajte i znat će te zašto sam obolio od PTSP-a


HRVATSKO DRUŠTVO LOGORAŠA
SRPSKIH KONCENTRACIJSKIH LOGORA
TRG BANA JELAÈIÆA 6 / 4

HR -10 000 ZAGREB

Telefon / dalekoumnoživaæ: (+385) 01/ 48 16 924

ISKAZ - LOGOR MANJAÈA



MANJAÆA
44°32¢50²Sjeverne zemljopisne širine
17°1¢45² Istoène zemljopisne duzine

Manjaèa se nalazi u BiH, na putu od Banja Luke prema Bugojnu, a lokacija je poznata kao vojni poligon. Iza vojnog poligona, na par kilometara u planini na jednoj visoravni nalazi se desetak objekata-štala i još nekoliko zgrada, poput velikih sjenika. To je ustvari vojno-poljoprivredno dobro Manjaèa.U objektima-štalama postavili su slamu na pod i podijelili po zatoèeniku deku i posudu sa žlicom za hranu. Logor je ograðen bodljikavom žicom. I s vanjske i unutarnje strane žice kretali su se stražari, naoružani automatskim puškama. Sva vrata na štali su zatvorena, osim jednih na koja se moglo ulaziti ili izlaziti. Kasnije su sa vanjske strane žice nasuprot vrata u štalu iskopali mitraljesko gnijezdo sa grudobranom, gdje je stalno bio stražar s mitraljezom, nakon toga su donjeli stražarnice i kuæice za pse tako da se može reæi da je konc logor vrlo dobro èuvan.
Kroz logor je prošlo par tisuæa ljudi. Logor je otvoren 12.09.91.
Dolaskom ispitivaèa koji su bili viši oficiri iz raznih rodova JNA koji su èinili KOS, poèelo je svakodnevno ispitivanje tj. informativni razgovori uz šamare, batinanje i cipelarenje. Ispitivanja su trajala od 9:00 do 23:00, a neke su zatoèenike s tih razgovora donosili jer nisu mogli hodati. Neke su odvodili u samice na posebne tretmane, a kada su se vraæali izbezumljeni od straha i premlaæivanja. Za vrijeme boravka u konc. logoru voðeni su na rad od jutra do mraka u krumpirišta i na izvlaèenje porušenih stabala iz šume.

MANJAÈA (potvrðen od ICRC, Vlada SAD, obavještajna služba VB )

Manjaèa je ime planine, locirane oko 25 km južno od Banja Luke, logor je bio pod vodstvom Srba u bazi JNA koja je služila kao vježbalište za vojnike. Prema izvješæima, na tom podruèju su se nalazili tenkovi, rakete i ostala vojna oprema. Zapovjednik logora je bio Božidar Popoviæ.
Manjaèa je farma okruženu ogradom, a prostirala se na oko 260 x 240 metara prostora. Unutar toga je bila ograda koja je farmu dijelila na dva djela. Ograde su bile oko 3 metra visoke. Zatoèenici kažu kako su jedna polovica logora nije koristila sve do kolovoza 1992. U svakom djelu su bile po tri zgrade za zatoèenike. Zgrade su ustvari služile kao spremišta , podijeljena po sredini hodnikom, a svake strane su bile po tri prostorije, bez grijanja. U svakoj od tih zgrada je bilo izmeðu 600 i 700 zatoèenika, oko 00 zatoèenika u svakoj prostoriji velièine oko 120 kvadrata. Ukupan broj zatoèenika u logoru Manjaèa nije poznat, ali je sasvim sigurno kako je u ljeto 1992 bilo zatoèeno oko 3.700 osoba što je potvrdio Meðunarodni crveni križ. Kao i u drugim logorima, i ovdje su zatoèenike selili, ali i ubijali.
Zatoèeni muškarci su bili od 18 - 60 godina, žena je bio manji broj i sve su višestruko silovane. Po nacionalnosti svi su zatoèenici bili Hrvati ili Muslimani.
Bila su dva ulaza u logor, jedan sa sjeverno - zapadne strane, a drugi sa jugo - zapada. Psi èuvari su bili vezani blizu vrata, ali i patrolirali sa èuvarima po logoru. mine su postavljene izmeðu ograda unutar logora i oko logora. Na taj naèin je logor bio podijeljen u dva dijela minskim poljem ali i potpuno okružen minama. Na ogradi su bila upozorenja o minama.
Osim zgrada za zatoèenike u svakom dijelu logora ju bila mala šupa koja je služila kao kuhinja, samica koja se nalazila 50 metara od zgrada odnosno staja sa zatoèenicima.
Izvan ograðenog logora, na istoènoj strani, nalazilo se sedam i zgrada (12 x 50 ) u kojima su bili srpski vojnici, lijeènik i "ispitivaèi" srpske policije. Tri kuæe su služile za smještaj srpskim vojnicima, jedna je služila za smještaj tenkista, u jednoj je bilo skladište hrane i lijeènik, a u preostalima uredi srpske vojske. U tu zgradu su odvodili zatoèenike na ispitivanja
U kuhinji za srpsku vojsku, kuhale su dvije logorašice, a spremala su dvojica logoraša.
Oko logora je bilo nekoliko bunkera i drvenih osmatraènica.
Prema nekim svjedoèanstvima, nekolicina muslimanskih zatoèenika su imenovani "komandantima logora" i njihova je dužnost bila posredovati izmeðu zatoèenika i uprave logora, nadgledati kuhinju i prijavljivati probleme. Mnogi zatoèenici kažu da su oni suraðivali sa Srbima i "cinkali" druge zatoèenike. Zatoèenici isto tako tvrde da je postojala "Knjiga" u kojoj su bili upisani svi zatoèenici i njihovi podaci, èak i kuda su kasnije prebaèeni, odnosno u koji logor. Oni koji su ubijeni, njihova imena su iskrižali.

Zapovjednici i stražari

Logor Manjaèa - Nadimci ili imena:

1. Štrkija
2. Fikret
3. Kec
4. Vlado
5. Rambo
6. Musliman Èedo