Sportska psihologija

[Tena Gabriela]

...po meni jedna od zanimljivijih grana psihologije i jedna od najmlađih grana psihologije, ako ne i najmlađa... za faks sam dosta proučavala baš tu granu psihologije i vjerojatno ću kao poslijediplomski uzet kliničku psihologiju, jer iz nje se najlakše uđe u sportsku psihologiju...
pročitala sam knjigu od Richarda Coxa "Psihologija sporta: koncepti i primjene" i to je jedna od najboljih knjiga koje sam pročitala... upravo zbog koncepata i primjena, jer na taj način niti jedno poglavlje enciklopedije ne ostaje nejasno... knjiga je napisana maltene za laike te je jednostavna za upotrebu trenerima, psiholozima i sportašima... jedina zamjerka jest što je napisana za američko tržište pa su svi sportski primjeri napisani za sportove poput ragbija, američkog nogometa,baseballa....samo tu i tamo se spominju individualni sportovi tipa tenisa, plivanja i sl... a nogomet i košarka su također u tragovima...no iskusniji i upućeniji trener ili psiholog vrlo jednostavno može primjeniti znanja i savjete iz navedene knjige i u sportovima popularnim na ovim područjima...
ukratko, VRLO ZANIMLJIVA KNJIGA VEZANA UZ VRLO ZANIMLJIVU GRANU PSIHOLOGIJE...

[vibica]

Ne bih znala tocno, no znam da je meni uvijek trenerica napominjala da prvo zamislim kako bi odredeni pokret trebao ispasti, kako pomaknuti ruku, u kojem trenutku se okrenuti ili stati na prste. Uglavnom, vizualizacija, vizualizacija i samo vizualizacija. Pogotovo na tezim vjezbama tipa skokovi, okreti ili pak vjezbe na odredenim spravama.

Ne bih znala za sportove gore navedene, ja govorim za gimnastiku i balet.
Prije odredene vjezbe mi je uvijek bilo upuceno da si sa strane sjednem na par minuta i ponavljam pokret koji trebam napraviti u glavi nekoliko puta. Jedino sto mogu reci jest da zbilja pomaze, uvijek isprva napravim sa vizualizacijom dok bez nje mi treba najmanje pola sata vjezbe i mucenja.

Prije sam imala problem sa karikama, ali na ovaj nacin sam ga uspjesno rjesila

Valjda je istina kad kazu da je sve to u glavi

[Tena Gabriela]

Pravi autor: vibica

Ne bih znala tocno, no znam da je meni uvijek trenerica napominjala da prvo zamislim kako bi odredeni pokret trebao ispasti, kako pomaknuti ruku, u kojem trenutku se okrenuti ili stati na prste. Uglavnom, vizualizacija, vizualizacija i samo vizualizacija. Pogotovo na tezim vjezbama tipa skokovi, okreti i pak vjezbe na odredenim spravama.

Ne bih znala za sportove gore navedene, ja govorim za gimnastiku i balet.
Prije odredene vjezbe mi je uvijek bilo upuceno da si sa strane sjednem na par minuta i ponavljam pokret koji trebam napraviti u glavi nekoliko puta. Jedino sto mogu reci jest da zbilja pomaze, uvijek isprva napravim sa vizualizacijom dok bez nje mi treba najmanje pola sata vjezbe i mucenja.

Prije sam imala problem sa karikama, ali na ovaj nacin sam ga uspjesno rjesila

Valjda je istina kad kazu da je sve to u glavi

hm...ne znam jeli to isto kao kod mene u latinskoameričkim plesovima, ali znam da je meni užasno teško otplesati svaki korak pa čak i onaj najjednostavniji ako nisam prethodno dobro psihički pripremljena... to su em fizički em psihički napori (mislim na stres!)... nisu bez vraga sportski psiholozi... moja mama nije psihologinja sporta, ali je psiholog pa barem na neki način radi samnom prije velikih i važnih natjecanja... da nje nema, ne bih nikada mogla kvalitetno odraditi nastup... grozno je kad se pomješaju trema, stres, pritisak trenera i očekivanje okoline, a ja nisam u stanju ni malim prstom pomaknuti... pretpostavljam da je tako u svakom sportu... kvalitetna psihička priprema donosi pola rezultata, ako ne i više... a ovo za vizualizaciju se slažem, pa mi plesači na taj način i odrađujemo koreografiju, ja u glavi prethodno imam svaki pokret koji moram napraviti...

[vibica]

Istina, psiholoska priprema je vise od pola posla
Za stres ne znam, to uvijek osjecam kada znam da nisam dovoljno dobro uvjezbala neku koreografiju ili pokret...a inace, treningom izbacujem svu negativnu energiju, pa mi to bas i nije problem..

Natjecanja ko natjecanja, em je trema, em su ocekivanja, em uvijek u zadnji tren se nesto krivo dogodi, pukne neki gumbic, stanga nije na dobroj visini, pogresna strunjaca ili pak zaboravljene plesne papucice ()...no nakon mnogo vjezbe to me nista ne sputava jer samopouzdanje ipak prevlada

[Inšpektor]

To je dobra psihologija, i zanimljiva...
Sportaši nemogu biti prvaci ako nisu jaki psihički (i fizički) jer onaj pritisak nije lagan...
Sjetimo se samo kada pišeš test iz Matematike...Strah, nervoza...
A kako je njim u Finalu 100 m.
Gadna je to Psiha

[vibica]

Ne mozes usporedivati odredeni test iz matematike i finale 100 m.. Ovisi o pojedincu kako ce podnjeti obje stvari, a opet za ta dva "testiranja" koristis posve drugacije mentalne/fizicke mogucnosti.

Ali, da, pritisak je jak..