Tko je depresivan, ne budi mu prijatelj?

[hernija]

Depresivci - antipatični pacijenti

Nisu zločesti moćnici ili razmetljivi bogataši ti koje okolina najčešće odbija i zanemaruje, jer pred takvima imamo interesa glumiti da nam se sviđaju. Obrnuto, najčešće odbijamo ljude koji su tužni, tjeskobni, zabrinuti ili uzrujani. Tko je često u takvom stanju, ima izvrsnih izgleda redovito biti odbijan te stoga izoliran i usamljen. S takvim ljudima malo tko se želi družiti, osim nakratko iz pristojnosti, do prve prilike da im kažemo: "Oprosti, žurim".

Ovo je priča o diskriminaciji ljudi koji boluju od depresije i anksioznosti. Dok čak i psihotični (sumanuti) bolesnici uživaju neko razumijevanje od prosječna čovjeka, osobe s kronično sniženim raspoloženjem često ne mogu računati ni na temeljno razumijevanje i podršku, katkad ni od bližnjih. Naime, osobe koje su namrštene, zabrinute, uzrujane i stidljive prosječnom su čovjeku odbojne i on će njihovo društvo izbjegavati, bez obzira na to kakvu će im bol takvim ophođenjem nanijeti.


Budimo obzirni

Osoba koja je trajno loše raspoložena takva je zato što boluje od depresije ili anksioznosti, stanja na koja ne može utjecati snagom volje. Ljudi koji izbjegavaju ili na drugi način šikaniraju depresivne ili anksiozne čine jednak grijeh kao kad bi u autobusu odbili ustupiti mjesto invalidu te ga prepustili nekom zgodnom i zdravom. Najlakše je osjetljive, tužne i pesimistične ljude kvalificirati kao teške i naporne te ih izbjegavati da nas ne opterećuju. No, riječ je o ljudima koji imaju ozbiljnih zdravstvenih problema i kojima je neobično važno da ih drugi prihvaćaju i saslušaju, da im ponude podršku i utjehu.

Simpatičnost, pak, proizlazi iz dobrog raspoloženja, pozitivnih emocija i visoke otpornosti na stres. Simpatičnima doživljavamo ljude koji nas razonode, zabavljaju i rasterećuju, a to su redovito oni koje su i sami veseli i neopterećeni. Ne govore o patnjama izgladnjelih u Darfuru, o zatočenicima u Guantanamu, o silovanim, ucviljenim i osamljenim. Oni pričaju o vedrim detaljima iz svakodnevice. Zašto baš o tome? Zato što ih upravo to i zanima. Kad bi im na umu bili mučniji aspekti života, tada bi o tome i razgovarali, a na licu im ne bi bio bezbrižan smiješak, nego zabrinutost i gorčina. Dakako, tada ne bi bili dobro raspoloženi, „pozitivni” i neopterećeni. I ne bi bili simpatični.


Riječ "simpatija" dolazi od grčkog korijena "pathos", što označava osjećaje ili osjete, te od prefiksa "syn", koji označava zajedništvo ili bliskost. Dakle, simpatija znači afinitet, privrženost, pozitivan osjećaj prema nekome. Antipatija je, pak, nesklonost, odbojnost, averzija.


A tko je antipatičan? Svakako onaj koji namjerno maltretira druge uvredama, ismijavanjem, ponižavanjem ili nekim drugim načinom nanošenja bola. Antipatičan je i onaj tko se razmeće svojom imovinom ili moći, pa i onaj tko je vrlo uspješan i zavidimo mu ili se oholi svojom titulom...

No, jeste li ikad pomislili da antipatičnima doživljavamo i ljude koji nikome ne čine ništa nažao, ali su nam odbojni jer nas svojom prisutnošću opterećuju, umjesto da nas zabavljaju?

[Sahataba]

samo osvrt na zadnu recenicu, ostatak mi se ni ne da citati,

ako te netko opterecuje svojom prisutnoscu, onda ti cini nazao, barem po meni.

[vibica]

Da, da, sad bi svi trebali vas zabavljati.. Get real

[Arylin]

Ostavite nas depresivce na miru, mi samo želimo živjeti!

[vibica]

I da vas drugi zabavljaju! Wee!

[Wamp]

Tema je baš za zamisliti se.

Ne trebamo ih zabavljati. Saslušati, pružiti podršku i razumijevanje - da. Pogotovo ako se radi o nekome tko nam je blizak. Ali, često depresivni ljudi to i ne pokazuju, niti se nameću na bilo koji način drugima. Često su to upravo oni povučeni, šutljivi i neprimjetni. A nažalost takvi i nisu uvijek najomiljeniji društvu.

[HPetrovic1989]

Da, da, sad bi svi trebali vas zabavljati.. Get real

U tekstu nigdje ne piše o zabavljanju.

Da ponovim dio iz teksta

No, riječ je o ljudima koji imaju ozbiljnih zdravstvenih problema i kojima je neobično važno da ih drugi prihvaćaju i saslušaju, da im ponude podršku i utjehu.

Ionako bih ja osim zdravstvenih problema dodao i psihičke koji mogu biti uzrokovani pr.stanjem u obitelji,proživljenim događajima kroz djetinstvo.

Znači nije riječ o zabavljanju,nego o upučivanju koje riječi tim ljudima,malo sjesti s njima te razgovarati o njihovim problemima.

btw.ovaj tekst ima dosta istinitosti.

[raven]

Znači nije riješ o zabavljanju nego o upučivanju koje riječi tim ljudima,malo sjesti s njima te razgovarati o njihovim problemima.

slažem se s ovim što si napisao. ali mislim da je problem u tome što to tuđe depresivno raspoloženje negativno djeluje i na tebe.

naime, bio sam u prilici susretati se s jednom takvom osobom za vrijeme služenja civilke, gdje sam 8 mjeseci iz dana u dan slušao njene probleme i izražavanje nezadovoljstva.
nakon nekog vremena, jednostavno više ne nalaziš riječi utjehe i jednostavno se i sam počneš lošije osjećati onog trenutka kad znaš da ćeš se opet susresti s tom osobom.

[hernija]

U tekstu nigdje ne piše o zabavljanju.

Da ponovim dio iz teksta

No, riječ je o ljudima koji imaju ozbiljnih zdravstvenih problema i kojima je neobično važno da ih drugi prihvaćaju i saslušaju, da im ponude podršku i utjehu.

Ionako bih ja osim zdravstvenih problema dodao i psihičke koji mogu biti uzrokovani pr.stanjem u obitelji,proživljenim događajima kroz djetinstvo.

Znači nije riječ o zabavljanju,nego o upučivanju koje riječi tim ljudima,malo sjesti s njima te razgovarati o njihovim problemima.

btw.ovaj tekst ima dosta istinitosti.

slažem se. toga ima ovdje i na forumu di se izruguju s onima koji uzimaju antidepresive ili se rugaju s njima da su teška psihijatrija.

a kad se wonderwall naruga da sam teška psihijatrija onda su ga svi podržali. i nije to prvi put da mi netko na forumu tako sarkastično pusti. al logično, oni imaju moderatora za prijatelje pa ne dobiju ban.

u tome je štos. šta ljudi ne shvacaju da je depresija isto bolest koja se treba liječit.

slažem se s ovim što si napisao. ali mislim da je problem u tome što to tuđe depresivno raspoloženje negativno djeluje i na tebe.

naime, bio sam u prilici susretati se s jednom takvom osobom za vrijeme služenja civilke, gdje sam 8 mjeseci iz dana u dan slušao njene probleme i izražavanje nezadovoljstva.
nakon nekog vremena, jednostavno više ne nalaziš riječi utjehe i jednostavno se i sam počneš lošije osjećati onog trenutka kad znaš da ćeš se opet susresti s tom osobom.

negativni djeluje svaka bolest na tebe ili na bilo koga ako je netko bolestan, ne samo depresija, to nije razlog da se depresivnu osobu još više potlačuje.

za ovo drugo, možda jednostavno ne znaš dat utjehu ili je ta utjeha samo da ga se rješiš i sl. ako je tako, onda logično da se lošije osjecas susrest s tom osobom.

sjeti se da sutra može tvoje dijete bit teže depresivno bolesno ili netko bližnji, sigurno neces tako govorit i bit hladnokrvan.

[Arylin]

slažem se s ovim što si napisao. ali mislim da je problem u tome što to tuđe depresivno raspoloženje negativno djeluje i na tebe.

naime, bio sam u prilici susretati se s jednom takvom osobom za vrijeme služenja civilke, gdje sam 8 mjeseci iz dana u dan slušao njene probleme i izražavanje nezadovoljstva.
nakon nekog vremena, jednostavno više ne nalaziš riječi utjehe i jednostavno se i sam počneš lošije osjećati onog trenutka kad znaš da ćeš se opet susresti s tom osobom.

Možda nije problem u njemu što je takav, nego u tebi što si samo slušao i nisi želio pomoći.