Croportal na Put oko Svijeta

[Locrian85]

Nakon ručka u pizzeriji u starom dijelu grada (da ne reklamiramo ime) krenuli smo posjetiti brdo Srđ.....

Brdo Srđ se nalazi iznad grada Dubrovnika sa njegove sjeverne strane. Padine brda Srđ spuštaju se do samog mora i grada Dubrovnika na južnoj strani, Rijeke dubrovačke na sjeverozapadu, Šumeta na sjeveru i Župe dubrovačke istoku.......

Srđ je dobio ime po sv. Srđu, koji je bio prvi zaštitnik grada (prije sv. Vlaha)........

Brdo Srđ od davnina je bilo prirodni zaklon grada Dubrovnika od bure, ali i najezdi raznih osvajača koji su kroz povijest u više navrata pokušavali osvojiti tadašnju Dubrovačku republiku.

Na brdu Srđ je, nakon što je Napoleonova vojska na prevaru osvojila grad Dubrovnik, započela gradnja utvrde Imperijal koju je dovršila Austro-Ugarska. Utvrda je imala velik strateški utjecaj za obranu grada sa njegove sjeverne strane.

Tijekom Domovinskog rata utvrda Imperijal je odigrala najzačajniju ulogu od svoje izgradnje. U i na utvrdi su bili obrambeni položaji Hrvatske vojske na kojima su hrabri branitelji uspješno odoljevali najžešćim napadima srbo-četničke vojske i JNA. 01. listopada 1991. godine neprijateljsko zrakoplovstvo JNA je raketiralo odašiljač HRT koji se nalazio na zapadnoj strani utvrde. 06. prosinca 1991. godine, za vrijeme najžešćeg napada na Dubrovnik, neprijateljska vojska je, uz podršku JRM, uspjela doći na samu utvrdu Imperijal, ali su branitelji Srđa, potpomognuti topničkom paljbom, uz nadljudske napore uspjeli obraniti utvrdu, a samim tim i grad Dubrovnik od potpune okupacije. Tijekom tog napada uništen je jedan od spomenika, kameni križ koji je nedavno zamijenjen novim.

Malo i slikica smo okinuli.....

[pharaoh]

Nakon malo penjanja i hodanja po Srđu, onako umorni i na izmaku snaga dogovorili smo se da pođemo dalje, ipak, dalek je put pred nama.
Natrpali smo stvari u Croportal Bus (mole se fotošoperi za izradu slike našeg autobusa, rep + slijedi za nagradu), nagurali i sebe u njega i krenuli dalje put Slanog. Putem smo razgovarali o svemu i svačemu nakon što smo probili led šutnje koji je vladao netom nakon okupljanja (svima su nedostajale tipkovnice ), između ostalog, najviše se razgovaralo o našem Autobusu, koji je svima izgledao super, + to što je bio i odličan marketinški trik.
Prije nego što smo se uspjeli zapričati, neki su htjeli da stanemo u Trsenom zbog čuvenog Arboretuma (službeno Arboretum HAZU-a)koji je poprilično stradao u požaru (mislim da su neki forumaši i slikali, pa valjda bude slika).
Dalje putem u autobusu, neke forumašice su već htjele izvodit neki striptease, ali smo ih uspjeli nagovorit da to sačuvaju za kasnije .
Priroda je putem prekrasna i more izgleda odlično, mada nam je svima ljepše unutra u toplom autobusu.
U Slano smo stigli vrlo brzo, a zadržali smo se vrlo kratko jer je to ipak malo mjestašce. Doznali smo par vrijednih informacija.

SLANO je naselje i lučica u istoimenom zaljevu, 37,5 km sjeverozapadno od Dubrovnika. Gospodarska je osnova poljodjelstvo, maslinarstvo, vinogradarstvo, voćarstvo, sadnja duhana i skupljanje ljekovitog bilja (kadulja, lovor, pelin), ribarstvo te turizam. Na magistralnoj je prometnici (M2, E65). Jahte mogu sidriti u zaštićenoj uvali Banja. Velike jahte mogu sidriti ispred ulaza u uvalu, jugozapadno od rta Gornji.
Područje Slanoga bilo je naseljeno već u pretpovijesno doba (ostaci kasteljera i gomile na obližnjim brdima) i u antici (rimski kastrum na brdu Gradina; starokršćanski sarkofazi, danas pred franjevačkom crkvom). Dubrovčani su stekli Slano 1399.; ondje je bilo sjedište kneza (knežev dvor, pregrađen potkraj XIX. st.). U blizini je ljetnikovac obitelji Ohmučevića.

U mjestu postoje i dva hotela, hotel Osmine i hotel Admiral čija je obnova u tijeku, te restorani, caffe barovi.

Glavni razlog zbog kojeg smo stali u Slanom je dogovor. Da li idemo na Pelješac do Orebića i eventualno Korčule ili dalje put Neuma za Opuzen i Metković.

A evo i nešto slika iz Slanog....

[teica]

Odlična ideja... kad dođemo do brača ja se ukrcavam
Morala sam do tete u Mostar, bolesna je nešto...

[romano]

Odlučujemo se držati mora te nas put vodi prema pelješcu. Kristijan, koji se prvi primio vožnje našeg novog cp busa koji smo uspjeli nabaviti u dubrovniku zašprehavanjem nekih sponzora, pritišće gas i ubrzo stižemo u ston, mjestašce na samom početku pelješkog poluotoka. Ston je poznat po tome što se već iz rimskih vremena na tom području vadila sol.

Gradić je utemeljen od strane dubrovčana 1333. godine, te je nakon dubrovnika bio najvažniji grad dubrovačke republike. U današnje vrijeme ston broji nekih 500-tinjak stanovnika koji se većinom bave poljoprivredom, ribolovom, školjkarstvom, proizvodnjom soli i turizmom.

Uparkiravamo cp makinu i odlazimo razgledati gradić. Već na samom početku ostajemo fascinirani stonskim zidinama koje su, vjerovali ili ne, druge po veličini obrambene zidine na svijetu, odmah poslije kineskog zida. Zidine se protežu između stona i malog stona te su podignute u 14. st. za obranu od turskih napada. U vrijeme dok su služile svojoj svrsi dužina zidina iznosila je 5,5 km te su se sastojale od ukupno 40 kula i 7 tvrđava.

Od drugih znamenitosti obilazimo crkve sv. vlaha, nikole i mihajla, te palače sorkočević i đorđić. A bacili smo oko i na renesansni knežev dvor.

[Locrian85]

Budući da mi je struka promet dobrovoljno se javljam da vozim bus cijelim putem.........

Nakon Stona, krećemo prema Mljetu........ Čim smo krenuli Mljet je bio pocrtan kao "must be".....

Na Mljet smo stigli trajektom Trstenik (Pelješac) - Polače. Bila je jedino frka jer je to ljetna linija, ali je ipak trajekt krenuo........

Mljet se prvi put spominje pod imenom Melita (Melite), što dolazi od grčke riječi "melissa, melitta" što znači pčela, odnosno med. Ime je dobio po mnoštvu rojeva pčela koje su živjele u njegovim šumama. Najstariji povijesni izvori u kojima se spominje Mljet, vezani su za grčke autore s početka IV. stoljeća prije Krista. U dvadeset trećem poglavlju Pseudo Skilaksova "Periplusa" spominje se otok Mljet. Iz toga je vidljivo da su grčki pomorci poznavali otok u vrijeme dok su naseljavali Issu, Pharos, Korkiru Melaine i druge otoke uz našu obalu. Na Mljetu su se zadržavali najčešće da bi se sklonili od nevremena i to najviše u luci Polače zbog blizine izvora pitke vode. Mljećani su do XV. i XVI. stoljeća bili orijentirani prema šumi, polju, maslinama, ribolovu te uzgajanju koza i magaraca, no tada nadilaze svoj strah od morskih oluja i sve do danas ostaju vrsni pomorci na svim morima svijeta.


FLORA (BILJNI SVIJET)
Mljet, ili kako ga zovu "Zeleni otok", obiluje bujnom vegetacijom. Gotovo i nema predjela na njegovoj površini koji su potpuno goli i krševiti . Za tu bujnu vegetaciju uvelike je zaslužna povoljna mediteranska klima s blagim zimama i relativno dobro raspoređenim oborinama. Mljetska vegetacija se može podijeliti u dva osnovna oblika: alepski bor (Pinus halepensis) i vazdazelena lisnata šuma hrasta crnike (Orno - Quercetu ).
Šume alepskog bora sačuvane su oko Velikog jezera, naselja Goveđari, uvale Pomena, brda Bugari i Gaja, uvale Sutmiholjske i polja Propadi, te su to najljepše i najočuvanije šume ove vrste na Mediteranu. S druge strane, Mljet je poznat i po šumama hrasta crnike koje su najočuvanije na područjima: Planjak, Kneže polje, Ivanje polje i Nikolin dolac. Šume alepskog bora i hrasta crnike prostirale su se na većim površinama otoka, ali su usred stalne sječe, te čestim požarima znatno uništene. Na Mljetu susrećemo i degradirane oblike šuma od kojih je najrasprostranjenija makija od koje su najzastupljenije podvreste: planika (Arbutus unedo), zelenika (Phillyrea variabilis), veliki vrijes (Erica arborea) i druge. Na lokacijama između Saplunare i Vratničke pojavljuje se pitomi bor ili pinj (Pinus pinea). Od ostalih biljnih oblika važno je spomenuti terofite, jednogodišnje biljke koje se većinom nalaze na zapadnom dijelu otoka te čine 46% flore Nacionalnog parka Mljet. Od njih se ističu: lan (linum), djetelina (Trifolium), trave (Poaceae)...itd., te hemikriptofiti, skupine biljaka sa poluskrivenim pupovima.
Od endema na otoku se mogu naći biljke kao što su: pravi buhač (Tancetum cinerarifolium), dubrovačka zečina (Centaurea Ragusina), modro lasinje (Motkia potraea), petrovac (Crithmum maritimum), morski kotrljan Eryngium maritimum) ...itd. Sve te endemne biljke spadaju u skupinu hamefita, to su uglavnom grmolike biljke prilagođene na ekstremne uvjete života.
Što se tiče podvodnih biljaka najrasprostanjenije su alge, od kojih su najznačajnije cistozire (Cistoseira), zelene alge koje se nalaze gotovo uz samu obalu.

FAUNA (ŽIVOTINJSKI SVIJET)
Mala napučenost, bujna vegetacija i blago podneblje omogućili su nesmetan razvoj velikog broja životinjskih vrsta, no na žalost fauna otoka Mljeta sve do danas nije detaljno istražena. Od zasebnih životinjskih vrsta, djelomično su proučavani gmazovi, sisavci, ptice i vodozemci.
Najugroženija vrsta su gmazovi, naročito zmije. U prošlosti je na otoku bilo mnogo zmija, posebno otrovnica, no 1910. godine na Mljet je dovedeno nekoliko pari indijskog sivog mungosa koji su gotovo istrijebili zmije. Od ostalih gmazova značajniji su: zelembać (Lacerta viridis), oštroglava gušterica (Lacerta oxycephala) i obična gušterica (Lacerta melisellensis).
Ptice su jedna od najmnogobrojnijih zajednica na otoku. Najviše dolaze do izražaja u proljeće i jesen. Zahvaljujući raznovrsnim tipovima staništa, ptice susrećemo na obali mora ili jezera (kulik, vodomar, mala prutka, galeb), u šumama i šumarcima (kukavica, palčić, šojka, zeba, crni kos, škanjac, velika sjenica), na strmim stijenama i liticama (bijela čiopa, vrabac, divlji golub, vjetruška), u maslinicima (strnadica, strnadica brkašica, crnoglava strnadica, ćuk, čavka, siva vran ), te u močvarnim dijelovima kopna (divlja patka, čapka, gnjurci, šljuke).
Što se tiče sisavaca, mungos je najznačajniji predstavnik te životinjske vrste na otoku Mljetu. Mungos je životinja male glave, šiljaste njuškice, sitnih ušiju, tanka tijela koje naraste do pola metra i dugog kitnjastog repa. Od ostalih sisavaca možemo spomenuti divlju mačku, ježa, šišmiša, puha, kunu bjelicu, miša i jelena lopatara.
More otoka Mljeta obiluje živim svijetom u kojem susrećemo mnogobrojne školjke, ribe, te bogata staništa jastoga. Do nedavno je na Mljetu živjela sredozemna medvjedica (Monachus albiventer). Po svjedočenju mještana zadnji primjerci sredozemne medvjedice viđeni su prije petnaestak godina, no tada su je fizički istrijebili jer je krala ribu i pritom uništavala ribarske mreže. Sredozemna medvjedica je inače vrsta tuljana, koji je jedini perajar u Mediteranu. Danas postoji svega nekoliko primjeraka te gotovo istrebljene životinje, pa je stavljena pod zaštitu.


Zbog svoje jedinstvene izvorne ljepote, otok Mljet, ispunjava sve kriterije i s punim pravom nosi titulu Nacionalnog parka, koja mu je dodijeljena odlukom hrvatskog Sabora 11. studenog 1960. godine. Nacionalni park obuhvaća sjeverozapadni dio otoka. Najznačajniji dio nacionalnog parka su Soline, Malo jezero, te Veliko jezero u kojemu je smješten otočić Sv. Marije s benediktinskim samostanom iz XII. stoljeća.
Kanal Soline su jedina veza jezera s otvorenim morem. 1960. godine, zbog prevelike jahte J. Broza Tita, kanal je produbljivan i sadašnja mu je dubina 3,8 m. Iz istog razloga srušen je i kameni most sa mlinom na ulazu u Veliko jezero, te je time proširen prolaz, čime je narušen postojeći prirodni sklad.
Veliko i Malo jezero međusobno povezuje kanal dug 30 m, širok 2,5 m i dubok svega 0,5 m koji je uoči drugog svjetskog rata nadsvođen kamenim mostom. Prema zakonu plime i oseke, kad je more ispunilo prostor jezera počelo je i istjecati iz njih. Taj fenomen traje i danas pa more 6 sati utječe u jezera, a 6 sati istječe iz njih, stvarajući u kanalu jaku struju koju su benediktinci iskoristili za pokretanje već spomenutog mlina koji je 1960. godine srušen. Veliko jezero ima površinu od 1,45 km2, dugačko je oko 2,5 km, a široko 1 km. Najveća dubina Velikog jezera je 46 m. Na južnoj strani Velikog jezera, blizu zaljeva Praćarica, iz mora izranja otočić Sv. Marije. Malo jezero ima površinu od 0,24 km2, a najveća dubina u njemu je 29 m.

OTOČIĆ SV. MARIJE
Zahumski knez Desa, 1151. godine darovao je cijeli otok pa tako i otočić svete Marije benediktincima iz Pulsana. Oni su na otočiću sagradili svoj samostan s crkvom. Osim zasluge za razvitak pismenosti i kulture uopće, benediktinci su zaslužni i za razvitak vještine graditeljstva, poznavanja glazbe, te uzgoja maslina, vinove loze i drugih biljaka.
U samostanu su povremeno boravili mnogi istaknuti plemići i književnici uglavnom iz Dubrovnika. Među mnogima se ističu Mavro Vetranović, znameniti dubrovački pjesnik, Mavro Orbin, pisac prve povijesti slavenskih naroda, Ignjat Đurđević, poznati dubrovački barokni pjesnik i mnogi drugi.

[Ive_ri]

Nakon informacije da su cp forumaši krenuli na put oko svijeta i da im je trenutna lokacija Mljet, odmah sam se zaputio tamo. Srećom ,bili su dosta uočljivi pa sam ih vrlo lako pronašao.

S obzirom da su oni već proputovali Mljetom i pogledali kulturne znamenitosti, krenuli smo svi zajedno dalje na put.

Naša sljedeća lokacija bio je otok Lastovo. Pošto je ove godine Jadrolinija povećala broj svojih trajekata za otoke
Hvar, Vis, Mljet, Korčula i Lastovo , bez problema smo sa trajektom "Istra" došli do trajektne luke "Ubli" gdje je
trajekt pristao.

Kako je već bio mrak , a mi nismo znali di bi točno tražili prenoćište, krenuli smo na desnu stranu Ublija , prema rtu
Ćuf i odlučili tamo postaviti šatore. Kad smo to sve već napokon napravili, svi smo posegnuli za svojim torbama i smazali svoje sendviče u roku minute.

Kad se razdanilo, spakirali smo svoje šatore i odlučili krenuti u malo razgledavanje Lastova.

I stvarno smo imali što za vidjeti.

Cijeli otok obiluje kulturnopovijesnim nasljeđem još iz najdavnijih vremena što se može vidjeti na svakom koraku. Još od prapovijesnog doba pronađeni su znakovi življenja po mnogobrojnim špiljama.

Kako je Lastovo strateški pozicionirano nasred Jadrana uvijek je služilo kao dobra zaštita pomorcima i istraživačima iz antičkih vremena pa sve do današnjih dana. U Ublima se mogu vidjeti nalazi i ostaci ilirskih gradina, rustikalnih vila iz grčkog i rimskog vremena kao i mnogi sakralni spomenici koji datiraju iz 11. st.

Na otoku nalazimo 46 crkvica i kapelica razasutih po otoku u periodu od 12-15 st. Najpoznatija je župna crkva sv. Kuzme i Damjana izgrađena u 15. st. u renesansnom stilu i čuva bogatu riznicu.

U blizini se nalazi lođa u kojoj su se sastajale mudre glave Lastova i donosile važne odluke. U mjestu Lastovo se mogu pronaći predivne obiteljske palaće iz doba Dubrovačke Republike koje krase bogato ukrašeni fumari (dimljaci) koji su zaštitni znak Lastova.

Odgovor na pitanje po čemu je Lastovo poznato sigurno je najbogatije podmorje ribom. Ovdje se mogu pronaći najraznolikija ponuda svega što dolazi iz mora. Tu se nalaze najveća mrijestilišta ribe i jastoga koji su prepoznatljiv znak otoka.

Na otoku od davnina se kultivira uzgoj loze i maslina koji su jedinstveni doživljaj za nepce. Lastovska maraština spada u taj red, a maslinovo ulje je daleko poznato i cijenjeno zbog velikog broja sunčanih sati.

Na otoku postoji 46 polja koja daju slatke plodove koji se dobro nadopunjuju sa ribom i vinom okupane u ulju. I na kraju sve to zasladiti sa otočkom kozletinom pravi je doživljaj za svakog sladokusca.

Kako smo čuli da su na lastovu uglavnom konobe i to one smjestene u uvalama- Skrivena luka, Pasadur, Zaklopatica, odlučili smo se posjetiti jednu od njih i uvjeriti se u sve to, tako da smo posjetili konobu "Triton" u Zaklopatici.
I zbilja smo se najeli. Zbilja imaju svakojakih morskih specijaliteta, ponuda je ogromna.

Osim toga, posjetili smo mnoga zanimljiva mjesta.

Uvala Lučica smještena je podno samog središnjeg mjesta Lastova – udaljena je nepun kilometar i skutrila se u malom zaljevu.
Broji tek nešto više od 20-tak kuća. Redom su to stoljećima stare ribarske kućice, danas preuređene i suvremeno opremljene.

U susjednoj uvali sv. Mihovil, udaljenoj samo nekoliko stotina metara je disco klub i kafić. Igra se odbojka na pijesku i ondje je glavno otočko okupljalište mladih.

Izleti na otoke parka prirode Lastovsko otočje, pogotovo prelijepi Saplun stvarno su atrakcija, u što smo se i sami uvjerili.

Moguće je iznajmljivanje skutera, bicikala za ture po otoku, a također postoji i škola ronjenja, no šteta što je zima pa nismo mogli sve isprobati.
Povijesnih vrednota ima zbilja dosta. Vrijedi obići ostatke rimskog naselja u uvali Ubli, ali još i više kasnosrednjevjekovne crkvice sv. Martina, sv Antuna i sv. Vlaha koje su nas zbilja oduševile te lastovsko groblje.

Posebna je vrijednost župna crkva sv Kuzme i Damjana iz 1473. godine proširivanja u XVI i XVII st.



župna crkva Svetog Kuzme i Damjana


Uvala Jurjeva luka



uvala Negojna



dio mjesta Lastova


Lastovo

Ima još dosta slika, ostale su u atachmentu. Kako smo se zbilja nauživali ovdje i svašta vidjeli i proučili spremni smo krenuti dalje na put.

[Locrian85]

Kada nitko neće, ja ću da pišem kako je bilo na prvoj etapi puta.......

Nastavljam di je stao kolega Ive_ri, točnije od Lastova......

Trajektom do Lastovskog kanala došli smo do Korčule.....

Ključna mjesta ovdje su bila Vela Luka i Blato.....

Vela Luka se nalazi na zapadnom dijelu otoka Korčule , u zaljevu dugom 9,2 km , jednom od najboljih sidrišta na istočnoj obali Jadrana. U široj okolici su slikoviti otočići, duboke uvale, strmo odsječe hridi i plodne pitome zaravni, što ovaj kraj čini mjestom pogodnim za život, i za neograničene mogućnosti odmora.

Okolicu odlikuje pitom , brežuljkasti reljef , a najviše brdo je Hum(376m) . Na prostoru općine Vela Luka nema većih obradivih površina , osim desetak kraških udolina, a iznimka je Blatsko polje, nekoliko kvadratnih kilometara prostrana zaravan, važna, između ostalog i za vodoopskrbu.

Brda i predjeli uz more obrasli su alepskim borom koji sve više osvaja područja u prošlosti pod vinovom lozom , a u novije vrijeme samo mjestimično zasađena maslinom te ponekim uglavnom zapuštenim stablom smokve i rogača. Na vrlo rasprostranjenom terasastom antropogenom tlu održala se jedino kultura masline pa su sunčane velalučke padine nadaleko poznate po urednim maslinicima i kvalitetnom ulju. Ostaci autohtone vazdazelene šume češvine, planike i ostali sastojci degenerirane sredozemne makije sačuvani su samo na teško pristupačnim lokacijama.

Klima otoka Korčule, pa time i njegovog zapadnog dijela, izrazito je sredozemna sa insolacijom od 2600-2700 sati godišnje i srednjom godišnjom temperaturom od oko 16 stupnjeva . Godišnje amplitude su male i iznose samo oko 16 stupnjeva . Snijeg je gotovo nepoznat, a temperatura se neznatno ispod nule spusti samo ponekad tijekom hladnih zimskih noći. Srednja količina godišnjih atmosferskih oborina relativno je velika i iznosi 883 mm, ali je njihov raspored nepovoljan, jer kiša pada zimi tj. u vegetacijski manje važnom razdoblju . Vjetrovitost je izrazito obilježje ovog prostora. Zbog izduženog oblika zaljeva i konfiguracije njegova zaleđa, zračna strujanja su redovita, a njihov smjer je određen orjentacijom uvale Vele Luke.

Ostaci najstarijeg stanovništva koje je živjelo na prostoru Vele Luke najbolje su proučeni u obližnjoj Veloj spilji. Ovaj značajan lokalitet , smješten na brdu Pinski rat neposredno iznad uvale Kale , naseljen je već krajem starijeg kamenog doba, približno 20 000 pr.Kr. , a iz tih slojeva potiču deseci kamenih strugača , grebača , noževa i drugih alatka korištenih u lovu na životinje poput crvenog jelena , divljeg goveda ili bizona.

[Locrian85]

O Blatu samo moram spomenuti starohrvatske crkve u okolici mjesta koji su svjedoci prohujalih vremena, i u sebi i oko sebe, čuvaju duh svijeta i života iz kojeg su iznikle, te zauvijek ostale znakovi postojanja vještine koja je u skromnom arhitektonskom obličju snažno izrazila stalnu čovjekovu želju da postavi vezu između zemaljskog i beskonačnog.
U crkvicama i u njihovoj okolini vršena su arheološka iskapanja te postoje studije o tome kad su crkvice nastale, kojim su stilovima građene...

Crkva Gospe od Poja





Crkva svetog Martina



Crkva svetog Jurja


Crkva svetog Antuna




Crkva svetog Kuzme i Damjana




Crkva svetog Mihovila




Samo da kažem da je ovdje nedavno bjesnio požar.......

Crkva svetog Marka

[gandolfini]

Svaka čast na ideji!!! Ako zapnete negdje mogu vas pokupit Keep up...

[ruzica]

imamo najljepsu domovinu na svijetu, i gdje god posli treba se vratiti.

pozdrav