Pokazujem rezultate 1 do 2 od 2

istanbul turska slike

Raspravljate o temi istanbul turska slike u Putovanja forumu, dio Život i Stil foruma; Impresivni pogled iz kvarta Beyoglu Svaki spomen grada Istanbula u mašti rađa mnoštvo slika, a kako to u životu obično ...

  1. #1
    Hard Sports Avatar od korisnika Pretorian
    Datum registracije
    20-02-04
    Lokacija
    Zagreb
    Poruka
    25,767
    Liked
    1257 times

    istanbul turska slike


    Impresivni pogled iz kvarta Beyoglu

    Svaki spomen grada Istanbula u mašti rađa mnoštvo slika, a kako to u životu obično i biva stvarna slika je najčešće bitno drugačija od one koju zamišljamo. Istanbul u svakom slučju treba vidjeti, ali nisam baš siguran da je grad u koji se treba često vraćat. Ili kazano na malo drugačiji način, posjet Istanbulu ne bitrebao trajati više od tri - četiri dana. Brzo te umori i ne dozvoli osjet ladanja i opuštanja. Usisa te svojom mnogoljudnošću, agresijom uličnih prodavača i konobara u restoranima, cjenkanjem, natezanjem i stalnim pokušajima prevare. Svi se slažu u tome da Istanbul nije tipična Turska, Istanbul je metropola koja je na jednom mjestu skupila sve i svakoga. A nije niti čudo s obzirom da je baš na ovom mjestu bila prestolnica triju velikih carstava - rimskog, bizantinskog i otomanskog.

    Idealan položaj na Bosporskom tjesnacu s vrlo sigurnom i ogromnom prirodnom lukom Zlatni rog u potopljenom ušću rijeke , odličnom klimom, (nekad) bogatim morem i još uvijek plodnom zemljom privlačio je careve i sultane, a danas uglavno trgovce i turiste.

    Zalazi sunca su posebno impresivni naročito iz kvarta zvanog Beyoglu na sjevernoj strani Zlatnog roga. istanbul se inače sastoji od 4 velike četvrti - sjeverno od Zlatnog roga, Beyoglu, a južno Četvrt bazaara, Sultanahmet i Seraglio Point.


    Četvrti Istanbula

    Beyoglu je moderna četvrt širokih ulica i velikih hotela, u Seragliu i Sultanahmetu su palaće, džamije i muzeji, a u Baazaru trgovine. I sve je puno ljudi, posebno predvečer kada se rijeke ljudi slijevaju prema pješačkim zonama Istanbula. Dućani rade dok ima kupaca, neki do 9, drugi do 10, a neki i do ponoći. Restorani su prepuni svaku večer. Problem je jedino u tome što stranca u svakom, baš u svakom restoranu nastoje preveslati i prevariti, ali o tome više u drugom dijelu kada ćemo govoriti o hrani i restoranima Istanbula i okoline.

    Palaća Topkapi posebno je zanimljiva i intrigantna, a posebno njen dio koji je zaokupljao maštu europljana stoljećima - Harem. Brižno čuvan od crnih i bijelih eunuha harem je u biti bila tamnica stotinu žena koje su služile za ugodu samo jednom čovjeku - sultanu. Svoj su položaj mogle promijeniti jedino ako bi sultanu rodile sina, ali vjerojatnost da baš ona bude izabranakao priležnica sultanu u vrijeme njenih plodnih dana i da se rodi baš sin, bila je zanemarivo mala. Ključna figura herema je bila kraljica majka koja je imala prostorije odmah uz sinovljeve. Ovlasti su joj bile velike, upravljala je haremom i određivala kada će koja od žena iz harema provesti noć sa sultanom. Možete zamisliti igre i igrice, intrige i prevare da se odobrovolji kraljica majka kako bi se poklopila računica plodnosti. Posebno je simpatičan bio jedan od sultana, ime i nije toliko važno, koji se okuražio osloboditi utjecaja svoje majke, pa je svoje privatne prostorije prebacio u zgradu u kojoj su živjele miljenice, daleko od majke i njenog izbora. O stvarnom životu u haremu i ne zna se puno, a slika iz tog doba ima vrlo malo. Jedna od rijetkih je minijatura Kupačica iz harema naslikana oko 1741-42. od Abdulaha Bukharia koju vam ovdje donosimo:


    Kupačica iz Harema

    Zanimljivo je i to da eunuhe koji su nakon kastriranja i dalje pokazivali muške reakcije nisu ubivali već puštali među slobodnjake. Valjda su smatrali da im je takva sudbina već dovoljna kazna. Posebno su na glasu bili bijeli eunusi iz neke od kulturnijih zemalja zapada tog doba.

    U palaći je zanimljiva i velika kuhinja. U ogromnim pećima kuhalo se i peklo po cijeli dan. Trebalo je i nahraniti toliku vojsku ljudi.


    Mezes - punjeno povrće na sto načina

    Ne mogu niti zamisliti posjet nekom gradu a da ne odem na lokalnu ribarnicu i tržnicu, a posjet restoranima je sam po sebi na svakom putovanju neizbježan. Ono što Istanbul čini posebnim je s jedne strane prodaja žive ribe u velikim plastičnim kantama, a s druge strane poseban način zakretanja škrga kako bi se naglasilo da je riba svježa. Istini za volju sva ta riba koja se u Istanbulu nudila na lokalnim ribarnicama, po izgledu i kvaliteti je riba koja na splitskoj peškariji ostaje nakon podneva. Očito je zagađenost i prelovljenost Bospora i malog, zatvorenog Mramornog mora došla na svoje. Ribe je malo, veličinom je nedostatna, na primjer mali škrpuni koji su se živi prodavali u plastičnim koritima nisu bili veći od 5 - 6 cm. Najbolje od svega su izgledale skuše s izvrnutim škrgama. Njih bi i kupio, iako pomisao da su ulovljene u Bosporu vjerojatno bi me odvratili i od te pomisli.


    Izvrnute škrge riba na ribarnici

    Inače nekretnine uz Bospor dosežu astronomske cijene. Najviše zbog prestiža. Imati kuću na Bosporu u prvom redu uz more je "in", pogotovo za nove bogataše. Možda je Bospor nekada i bio oaza mira i tišine, ali uz današnji lokalni brodski promet i sve brodove koji slobodno plove prema Crnom moru sigurno više nije mjesto najviše kvalitete življenja.

    Sticajem okolnosti prvih par dana prezentirana nam je turska kuhinja najviše kvalitete. Službeni dio mog posjeta (kongres zbog kojeg sam i bio u Istanbulu) odvijao u Hiltonu. Hrana i način njene prezenmtacije je bio vrhunski, puni smo se volje i znatiželje, nakon završetka službenog dijela uputili i u lokalne restorane, nadajući se da njihova popunjenost lokalnim življem garantira i visoku kvalitetu namirnica. Prvi odabir je bio Ortaköy, dio Istanbula prepun restorana, barova, disco clubova. Jedan do drugoga , na samoj obali Bospora smjestilo se desetak ribljih restorana. Odaberemo Cynar, restoran u kojem je bilo najviše lokalnog stanovništva. Svi su super ljubazni, oko nas tri konobara - jedan briše stol, drugi namješta stolicu, treći nastoji biti prisan : "Where are you from ?" pitanje je koje ćete u Istanbulu ćuti tisuću puta. Za početak nije loše. A onda prvi zez - na pitanje kakva im je riba donese pladanj na kome se ukočilo nekoliko brancina i orada iz uzgajališta.

    - Imate li što drugo ?

    - Of course we have very good and tasty red fish - mulets - local speciality !!!

    I donese mi na drugom pladnju trljice od pedlja koje se na splitskoj peškariji poslije 14 sati prodaju po 5 - 6 kuna kilogram zato što ih niko živ više ne želi kupiti.

    - Ne hvala ipak ćemo meso .

    - O, yes we have very good lamb sis kebab.

    I navukosmo se. Sis kebab ili po hrvatski ražnjići s komadima janjetine su bili i minijaturni i neukusni. Mezes koju su nudili prije toga još su i mogli proć, ali sis kebab je bio katastrofa.

    Vrhunac slijedi na kraju. Zbrajajujći cijene u glavi moj je zaključak bio 30-ak miliona turskih lira ( u to doba oko 200.000.000 je bilo 100 $). Kad ono račun načrćkan na komadu pabira iz notes bloka, potpuno nečitak na iznos od 68.000.000 lira. Zovem konoba i idemo stavku po stavku. Prva stavka, kojom su nas inače kasnije htjeli varati u doslovno svakom restoranu, je "bread and water" - kruh i voda. U Cynaru su nam to htjeli naplatiti skoro kao dva glavna jela. Zatim drugi način prevare je da sve ono čega u jelovniku izričito nema, nastoje naplatiti što god mogu skuplje, na primjer krišku dinje kao porciju sis kebaba. Treća klasična prevara je bila da je ubacio nebuloznu svotu od 20.000.000 lira kazavši da je to tax (koji inaće mora biti uključen u cijenu). Moja greška je bila što nisam odmah tražio da se zove turistička policija koja u Turskoj postoji. Dio igre je i to što konobar u jednom trenu plane, naljuti se kako ti uopće sumljaš u njegovo poštenje i kaže "O.K. neću dinju uopće naplatiti, to vam poklanjam" i spusti cijenu sa 68.000.000 na 58.000.000. Čovjeku neugodno, Turci ga gedaju pa plati, kao što sam napravio i ja, tako da u biti ispadne da su me prevarili za samo 28.000.000 lira, a ne 38.000.000. Točno duplo nego li sam trebao platiti. Kada prebacimo u kune možda i nije toliko značajno - 100-ak kuna, ali nam je cijelo događanje totalno pokvarilo večer, iznerviralo me i naljutilo kako prave budalu od mene.

    I to bi bilo dobro da se sličan scenarij nije događao u doslovno svakom restoranu koji smo posjećivali. Oprezni sve dogovaramo unaprijed

    - Koliko kruh i voda ?
    - 1.000.000 po osobi
    - Koliko napojnica (koju većina automatski dodaju računu)?
    - 10 %

    I onda ti riblju juhu koju nismo prethhodno utanačili naplati kao 1/2 kg kavala sa grilla:

    - O, it is a very special fish soup - lažu konobari kako otvore usta, a iz unutrašnjosti ga gleda masni i tusti gazda koji sjedi za malim stolom, piše te črčkave račune i slaže lovu.

    Jednom prilikom smo utanačili cijenu kruha i vode, ali je gazda očito to zaboravio pa je napisao račun na 6.000.000 lira po osobi. Tek na putu prema našem stolu se sjetio, pa samo prekrižio na 1.000.000 po osobi, dakle 6 puta manje. A restoran je bio potpuno novi riblji restoran na Crnom moru, izuzetno dobro uređen a i hrana je bila, za razliku od Istanbulskih restorana, izvrsna.

    Očito im je to u navika koje se osloboditi ne mogu - varati strance kad stignu i gdje stignu. Jednom sam prilikom ušao i u religioznu diskusiju s vlasnikom restorana koji nije točio nikakav alkohol, ali nas je nastojao preveslati nekom igrom sa falsificiranim novčanicama za 20.000.000 lira. Pokušao sam mu objasniti da je varanje krađa, a da se krađa po njegovom (a i svakom drugom ) religioznom zakonu grijeh i da se čak vrlo strogo kažnjava. Ne ide. Očito je Istanbul predugo na vjetrometini zbivanja pa su ljudi premazani svim mastima. Svi su me uvjeravali da je ostali dio Turske potpuno drugačiji. Nadam se da jeste. Meni su ova cijela ovo natezanja, stalni oprez da te ne izvozaju, uveliko pokvarili boravak. Na kraju smo zadnji dan otišli u kineski restoran. Dosta nam je bilo svega pa smo se otišli najesti provjerene kuhinje koja je svugdje u svijetu više manje slična.

    U svemu tome nejasna mi je samo jedna stvar - kako su uspjeli taksiste dovesti u red. Taksisti su obično oni koji vole varati, ali u Istanbulu su vrlo disciplinirani. Svi odmah pale taksimetre. Samo nas je jedan pokušao prevariti uključivši noćnu tarifu, ali kada je vidio da sam primjetio, odmah se ispričao i prebacio na normalnu. Možda te malo vozaju na način da te dulje voze, pa vožnju u jednom smjeru platiš duplo u odnosu na povratnu, ali je to zanemarivo u odnosu na restoranske prevarante. Vjerojatno bi i njima država mogla stati na kraj - da hoće. Niko, doslovno niko u restoranima ne izdaje račune, a kartica se groze. Amex kartica prolazi samo u hotelima tipa Hilton. Niti jedan restoran neće ni da čuje za nju.

    U stvari drago mi je što sam prvih dana na nekoliko prijema i banketa imao prilike probati pravu, kvalitetnu tursku hranu. Puno povrća, puno kuhane hrane, jaki začini, neobični okusi. Možda ne spada u neni najomiljenije kuhinje, ali je zanimljiva i ukusna. Treba je probati. Sve ono što smo kasnije jeli po restoranima (srednje kategorije) treba zaboraviti što prije. Nije vrijedno spomena.

    U Mramornom su moru samo dva arhipelaga Arhipelag Marmara i Arhipelag Adalara poznat i kao Prinčevo otočje. Adalari su bliže Istanbulu, u stvari Adalari su ljetovalište Istanbula. Imaju brodsku prugu skoro svaki sat, a kako se do njih ne vozi dulje od sat vremena, odabrali smo njih zanedjeljni izlet.


    Mapa Adalara - otoka koje su poznatiji pod nazivom Princes' Islands

    Sastoje se od četiri veća i nekoliko manjih otoka. Brod staje na svakom od njih, a zadnja mu je stanica najveći otok Buyukada, pa smo baš njega odbrali za iskrcavanje. Po građevinama na Buyukadi se vidi da su ljetovalište od davnine. U stvari i ime Prinčevo otočje (Princes' Islands) su dobili po kraljevskoj palači koju je Justin II izgradio na Buyukadi još 569. godine. U bizantisko su doba otoci bili poznati kao mjesto egzila i meditacije u brojnim samostanima koji su po otocima bili sagrađeni.

    U drugoj polovici XIX stoljeća uvodi se redovita brodska pruga iz Istanbula, pa Adalare počinju posjećivati i turisti. Uz obalu su sagrađene bogate vile, pretežno drvenih fasada.


    Vile na Buyukadi

    Ali maknete li se samo malo od turističkog centra naletite i na prizore koji i nisu baš primjereni turističkom prikazivanju.


    Drugi tip vile na Buyukadi

    U ovom se slučaju radilo o nekoj vrsti štale, s obzirom da su na Adalarima automobili zabranjeni i da se cjelokupni, baš cjelokupni promet i ljudi i robe odvija kočijama. Ima ih stotine, a posljedica je da cijela Buyukada smrdi po konjskoj mokraći i da dobro trebate paziti kuda hodate da ne biste ugazite u govno. Istina zakon ih obvezuje da konju ispod repa razapnu neku vrstu kesu u koju bi konji trebali ispuštati svoje ispustke (strašno mi se sviđa engleska riječ 'droppings' koja puno finije zvući od naše riječi govno i koju bismo mogli prevesti kao ispustci), ali naravno konj kao konj, pa mu štogod i pobjegne, a kočijašu ni na kraj pameti nije da se zaustavi i to skupi. Sve u svemu definitivno ne bih glasao za ovaj tip ekološkog transporta na nekom o naših otoka. Previše je smrdljiv. Više mi se sviđaju ekološka vozila tipa bicikla. A zanimljivo je da na Adalarima nismo vidjeli niti jednu Rent-a-bike poslovnicu. Dakle ili pješice ili konjskim zaprekama.


    Konjske zaprege na Buyukadi

    Za ostalo sa Adalara pogledajte foto- album u nastavku teksta.

    Slijedeće je putovanje bilo prema Mramornom moru, malom mjestu Sile od svega 5.000 stanovnika. Do njega smo došli dvosatnom vožnjom autobusom, od čega smo se više od sat vremena vrtili po Istanbulu. Sile je poznat po velikoj luci, za sada ribarskoj, ali kako kažu velike su im ambicije napraviti i lučicu za jahte.


    Luka mjesta Sile na obali Crnog mora

    Kao svugdje u Turskoj i Sile su prepune kontrasta. Cijeli je jedno veliko gradilište. Grade se apartmani na sve strane, a onda dvjesto metara od njih primjeri tradicionalne gradnje:


    Tradicionalna gradnja u mjestu Sile

    Samo mjesto Sile je u stvari odmaknuto od mora. Izgleda da su bježali od njega, a tek se u posljednje vrijeme mjesto okreće moru. Ono što sam ja primjetio je krasna konfiguracija obale za lov ribe podvodnom puškom. Stijene i grote, a sve djevičansko i netaknuto. Pretpostavljam da ovdje ima vrlo malo podvodnih lovaca (ako ih uopće i ima). Zanimljivo bi bilo organizirati takvu ekspediciju. A riba koju smo vidjeli u restoranima je više manje vrlo slična našoj. Na pladnju su bile i kirnje i zubaci i šargi i ovčice, a mi smo se ipak odlučili za kovača, pripremljenog na turski način o kojem smo već pisali.

    Damir Miloš
    Morsko-Prase


  2. #2
    Hard Sports Avatar od korisnika Pretorian
    Datum registracije
    20-02-04
    Lokacija
    Zagreb
    Poruka
    25,767
    Liked
    1257 times

    Re: istanbul turska slike


    [size=medium]Croportal Slike By Kristijan[/size]








































































Lajkaj nas na Facebooku