Thailand - Cambodia - putopis i slike

[romano]

Pocelo je pocelo!!!

Eh da, napokon se i to dogodilo. Poslije toliko prepreka i problema koje je trebalo rijesiti stvari su se poslozile na svoje mjesto i dosao je dan polaska.

18.02. - budjenje par sati prije polijetanja a stvari tek poluspremljene. Kak ne bi zakasnio, a sto mi je obicaj, u isto vrijeme pakiram ruksak, oblacim se i jedem. Ta cudna kombinacija uspijeva uroditi plodom jer na aerodrom stizem taman na cekiranje i izbjegavam guzvu koja se stvorila poslije mene. Nakon svih silnih provjera trgam se od smijeha kad otvarajuci novine u avionu skuzim gel za tusiranje koji ni jedan carinik nije pregledao. (prema novim mjerama sva tekucina mora biti u malim bocicama i u propisanoj prozirnoj vrecici. Nekoj bakici prije mene pregledavali su posebno svaku bocicu i sve pretince u torbi.)

Nekih sat i 40 min poslije slijetanje u Istanbul, covjece, pa duze mi traje iz Dubrave odlazak do faksa i natrag.

Slijedi gotovo 5 sati cekanja slijedeceg aviona koje kratim bauljajuci po aerodromu. Kad sam vec mislio da cekanju nikad nece kraj zapocinje ukrcaj u avion i iznenadjenje. Cijela hrpa slovenaca putuje na Tajland ko da su svi u drzavi uzeli kolektivni godisnji odmor.

U ogromnoj pricurini svako sjedalo ima svoj daljinski i monitor koji je nakrcan glazbom, filmovima, serijama i dokumentarcima. Dio aviona u kojem sam smjesten dobiva i lijepi set teta iz Turkisha koje su iznimno ljubazne. Sve kaj ti treba odmah ti donesu i to sa smijeskom. Pustam si playlistu koju sam slozio i uz koju poslije vecere tonem u san.

[Pretorian]

O pa buraz počeo si pisati, lijepo lijepo, Ova tema ide u sticky. Znaš da svi jedva čekamo slike

[romano]

Slijedece jutro, budjenje iznad Bengalskog zaljeva, sunce przi i ni jednog oblaka na nebu. Tek zavrsio dorucak, a kapetan javlja da ubzo slijecemo na novi aerodrom. suvarnabhumi je otvoren prije par mjeseci a vec ga razmisljaju zatvoriti radi popravka jer je izgradjen na mocvarnom tlu, pa tone.

Napokon Bangkok. Jos samo provjera na imigracijskom pa pravac Khao San. Da bi se izaslo s aerodroma potrebno se probiti kroz kolonu ljudi od kojih svaki zeli da ti nesto uvali. Prilaze mi taksisti koji nude voznju za 10-tak i vise eura. Normalno to i nije neka cijena, ali ipak je ovo Tajland. Takve majstore odbijam i krecem u potragu za javnim autobusima. Besplatni aerodromski bus fura me do juznog autobusnog terminala gdje pronalazim lokalca za Khao San. Voznju od nekih ckuku vremena placam punih 5 i pol kuna. Skoro fulavam svoju stanicu jer nemam pojma ni kako bi trebala izgledati, a vozac suti i samo stisce gas.

[romano]

Khao San - cijeli svijet u jednoj ulici. Backpackeri iz svih zemalja svoj smjestaj pronalaze bas na ovom mjestu koje je krcato restoranima, standovima s hranom i odjecom, ducanima, turistickim agencijama i barovima. Nakrcan prtljagom po paklenoj vrucini kruzim po tom "kaosu" u potrazi za sobickom. Muzika tresti sa svih strana, od tajlandske pa do children of the sky (izgleda da je to najpustanija pjesma u Bankoku.), mijesaju se mirisi hrane sa standova, automobili, motori i tuk-tukovi jure ko da nema sutra, a zene prolaze. SAVRSENE ZENE

Gotovo sve thai zene koje sam vidio iznimno su lijepe. Sitnije su gradje, mrsave, tamnije koze i kose, s neizostavnim detaljima - kosim ocima i konstantnim osmjehom na licu. Ma jednostavno krojene po mjeri. (a brate mili, i vecina turistkinja izgleda jako dobro.)

Nakon nekih 3 sata uspijevam pronaci smjestaj koji mi odgovara. Placam ga 40 i nesto sitno kuna za koje dobivam malu sobicu s ventilatorom, wc-om i tusem bez tople vode. Ajde nelose, s obzirom u kakve sam sve sobe usao a koje se nude za skuplje pare. Uzimam kratak predah nakon kojeg slijedi noc na Khao Sanu.

Hrpe ljudi kruze okolo, kupuju, klopaju, jednostavno se zabavljaju, pa to isto cinim i ja. Red je dosao i na moju prvu izvornu thai hranu. Uzimam si raznjice od piletine, svinjetine i govedine s povrcem koji me dodju punih 5 kuna. Fakat ne serem, vecera od 5 kuna. Toga ima samo ovdje i eventualno u menzi ak ne natrpas sokove, pudinge i ostale gluposti. Uzimam si jos i neke sitnice koje nisam kupio u Zagrebu, a vidim da ce mi ovdje dobro doci. Cjenkanje je obavezno jer se cijena moze spustiti i za vise od 50% od prvotne. Dovoljno je biti ljubazan i sa smjeskom na licu.

Tajlandjani su smijesni i iznimno zanimljivi ljudi. Vecina na Khao Sanu prica engleski ali se tak cudnim naglaskom i jako tiho da ih pola ne razumijes. Cijelo vrijeme ti se smjeskaju i kad god trebas mozes ih pitati za pomoc. (iako te njihovo objasnjenje moze zbuniti vise nego kaj si bio prije.) Sreca me posluzila jer dok sam bauljao po kvartu, pronasao sam bolji i jeftiniji smjestaj. Dakle, prvi zadatak nakon budjenja bit ce mi promjena hotela. Vec umoran odlazim u sobu u kojoj je 1500 stupnjeva i ne mogu zaspati sve do pol 4.

[romano]

S novim jutrom odjavljujem se iz hotela i cekiram u novi gdje dobivam sobu s klimom i ventilatorom, wc-om i tusem s toplom vodoom, te simpaticnom Tajlandjankom na recepciji - koji luksuz - a sve to za samo 35 kuna.

Kako sam umoran od puta i nespavanja odlucujem da ce danas biti chillout day. Smjestam se u sobu i odlazim bauljat malo po kvartu. Obilazim standove s hranom gdje redom jedem thai hranu kojoj se cijene krecu od kune i pol pa sve do vrtoglavih 7.50 kuna. Prvo uzimam pad thai - noodlese s kupusom, jajima, mrkvom, nekim klicama, + 3., 4. sastojka koja pojma nema kaj su. U njega trpam zacine i umake koji su se pokazali dobitnom kombinacijom. Vrucina me tjera da osvjezenje potrazim u ledenim mango i papaya shakeovima, a za desert palacinke s bananama i cokoladom.

Natrpan odlucujem posjetit mali wat na izlasku iz Khao Sana. Na ulasku skidam japanke i obilazim budine kipove u hramu. Kako su gotovo svi oko mene bili domaci i usred molitve, ne zadrzavam se predugo kako im ne bi remetio mir.

Ubrzo pada noc i cijeli kvart opet naglo ozivljava. Zapadnjaci presetavaju svoje rentane thai djevojke u minicama koje vise otkrivaju nego pokrivaju i piju pive i koktele u bircevima, dok domaci nastoje privuci sto vise turista do svojih standova. Po cesti primjecujem beskucnike koji doslovno spavaju na putu dok ih ljudi zaobilaze. To je scena koju cesto vidjam od dolaska. Nazalost, grad je krcat siromasnim ljudima koji nemaju izbora pa spavaju i jedu gdje god stignu. Vecina od njih tako je prljava da nasi beskucnici izgledaju kao gospoda naspram njih. Cak sam vidjao i cijele obitelji s malom djecom koje zive na ulici. Pa opet, i na njihovim licima moguce je vidjeti smjesak.

Kako sam vec lagano ogladnio odlucih potraziti nekaj za klopu. U potrazi naletavam na stand s povecom kolekcijom razlicitih buba i insekata. Odlucujem se za neke muhe, licinke i velike skakavce. Svo troje imalo je zaista odlican okus, a skakavci malo vuku na Chio s feferonima. Nakon jos malo presetavanja i cjenkanja za sitnice odlucujem otic u sobu na spavanje.

Ako bude sve kako sam planirao, nemam pojma gdje cu sutra zavrsiti.

[Pretorian]

U potrazi naletavam na stand s povecom kolekcijom razlicitih buba i insekata. Odlucujem se za neke muhe, licinke i velike skakavce. Svo troje imalo je zaista odlican okus, a skakavci malo vuku na Chio s feferonima.

fuj kako si mogao jesti kukce, fuj


i kaj su dobrog okusa

[kikica23]

fuj kako si mogao jesti kukce, fuj


i kaj su dobrog okusa

i ja bi to voljela probat!

[Lucia]

bok Romano

nadam se da neces pokupit nikakvu bolestinu tamo......
da bar jedan od vas dvojice ostane zdrav ) lol zezam se!! zabavi se!!!

[Kos]

svaka čast, jebena je fora ovo s putopisom...

[Pretorian]

kroz 45 dana će pisati, toliko ga neće biti

mene samo slike zanimaju više