Thailand - Cambodia - putopis i slike

[BibBib]

na starom aerodromu sam placala 500 bht na izlasku, ali sad na novom nisam nista platila. (vratila sam se prije tjedan dana)
mislim da to nema veze s Turkishem, vec je nova politika
si ti na novom nesto placao?

Pa prilicno sam siguran da jesam u prvom mjesecu Sada vec pocinjem sumnjati da li mi mozak radi kako treba Prije tvog posta sam bio siguran 100% sada samo 95%

Prvi put na novoj zracnoj luci i jos bio sam na standbyu do 30 min do polijetanja pa kada sam dobio boarding pass sam zurio do aviona ali prilicno sam siguran da sam platio. Javim ti u 5. mjesecu kada se budem opet vracao

jedna dalmatinka, jedna slavonka i jedna bosanka te pozivaju da slijedece godine ides s nama. romano, prihvacas???

Nista od cuge onda u 8. mjesecu Mogu ja poslati i slike gdje je sunce i ne pada kisa

[romano]

jedna dalmatinka, jedna slavonka i jedna bosanka te pozivaju da slijedece godine ides s nama. romano, prihvacas???

pa naravno da prihvacam.

samo reci kad ce trebat pakirat ruksak. ja sam uvijek za.

[romano]

sinoc je pao dogovor, nalazenje u 10 ispred freedoma - kafica na plazi. stizem pa skoro i tocno (za pravo cudo), cerovci su vec tamo.

no fali chris, nijemac s kojim su me jucer upoznali. kad nakon polusatnog cekanja odlucujemo krenuti lik stize s drugog kraja plaze. naravno da je on sinoc inzistirao da budemo tocni u minutu.

zajedno uzimamo long tail koji nas fura na hat rai leh, pjescanu plazu s ekskluzivnim resortima ispod ton sai-a. odlazimo u dzunglu iznad plaze. jedini smo na penjalistu pa mozemo birat sto cemo penjat. slijedi cijelo popodne gustanja na stijeni.

vec polako umorni i gladni odlucujemo uzeti predah pa svako odlazi svojim putem. moj plan je otic do phra nanga, najjuznijeg zaljeva u poluotoku i jedne od najljepsih plazi tajlanda. (na njoj je snimana jedna od reklami za bacardi ali nemam pojma koja.) nijemac odlucuje da ce mi se pridruzit kroz slijedecih par sati.

putem prolazim kroz resorte rai leh westa od kojih gotovo svaki ima uredjen vrt s velikim bazenom i barom. dakle, tu se skrivaju svi oni bogati europljani. staza me vodi do r. l. easta gdje slijedi iznenadjenje. cijela plaza obrasla je mangrovom sumom a za vrijeme oseke more se povuce i do stotinu metara ostavljajuci blato i nasukane brodove. prilicno spuki scena.

svega nekoliko metara dalje totalni kontrast. pocetak phra nang zaljeva. na plazi se nalazi samo jedan ekskluzivni resort ciji dvoetazni bungalovi kostaju preko 1.000 eura za noc. gosti se dofuravaju jahtom do ulaza a dalje se prevoze golf kolicima. juznim krajem plaze dominira visoka prevjesna stijena s mnostvom stalaktita i spilja. u njezinom podnozju nalazi se princess cave, svetiste posveceno indijskoj princezi koja je prema legendi ostala zatocena u njoj. spilja je puna izrezbarenih drvenih pimpeka razlicitih velicina. kasnije gledam ljude koji ulaze unutra radi molitve.

30-tak metara ispred zaljeva smjestio se happy island koji je za oseke koraljnim grebenom spojen s kopnom. cijelom duzinom zaljeva proteze se pjescana plaza s kristalno cistim zeleno-tirkiznim morem.

razapinjem svoju bamboo lezaljku i odlazim na kupanje. more savrseno pase nakon cijelog dana penjanja. ubrzo stize i chris. kako lik uopce nema kupace skace u vodu u dugim penjackim hlacama.

nakon susenja ponovo penjanje. kroz more odlazimo u kanjon koji se nalazi ispod plaze gdje upoznajemo kanadski par arapsko hrvatskih korijena. njoj su prabaka i pradjed negdje iz istre. odmah joj se vidjelo na faci.

dok smo spakirali opremu vec je pao mrak. sad se je potrebno vratit na ton sai.prvi problem je more koje je zbog plime naraslo skroz do vrata. podizemo ruksake iznad glave i krecemo prema obali. njemac zapinje za kamen i zajedno sa ruksakom tone u more. moci kompletnu svoju opremu, dokumente, novce i mobitel koji vise nije ni proradio.

po dolasku do rai leha saznajemo da long tailovi za danas više ne voze. jedina opcija, staza preko stijene koja spaja dva zaljeva. taj put je ozbiljnije planinarenje i na nekoliko mjesta potrebno se je penjati i spustati uz pomoc uzeta. mrkli je mrak i nista se ne vidi. jedino svijetlo koje imamo ono je od bljeskalice na mobitelu. (buraz hvala na d500. ) dok se penjemo svako malo moram palit bljeskalicu koja se gasi. 20-tak minuta bauljanja po stazama i siguran dolazak na ton sai. imamo srece jer je baterija od mobitela trajala taman do silaska.

na brzinu tusiranje i pravac caffe andaman. iz jelovnika mi za oko zapinje lad-na s skampima i uporno me pika da ga narucim. pokusavam dobit objasnjenje od konobara o cemu se radi no uzalud. sad manje znam kaj je u pitanju nego prije objasnjenja. znatizelja pobjedjuje. a sta dodje pojest ce se. dobra je stvar kaj na tajlandu s hranom gotovo nikad ne mozes fulat.

dobivam debele noodlese u soja sosu i povrcu s przenim skampima, ne moram ni reci koliko je jelo bilo dobro.

po zatvaranju caffea odlazim u bungalov. jos cu malo ljencarit na lezaljci. zajedno sa susjedom gledam vatromet s plaze.

[romano]

u 9 se nalazim s nijemcem na plazi. ovaj put je tocan. cerovci su jutros zbrisali na phi-phi pa sam jos sinoc posudio zdravkov pojas. (hvala zdravko. ) danas ne zelimo ic toliko daleko kao jucer pa ostajemo penjat na ton saiu. izabiremo lion kinga, 6c. cijeli jutro trosimo na jedan smjer i jos ga na kraju nismo uspjeli ni rijesiti. svaki put padam s istog mjesta. odlucujem da mi je dosta penjanja za prijepodne. pakiram stvari i gledam druge koji probavaju smjer. svi padaju na istom grifu. ego je na mjestu.

produzavam na rai leh vec poznatom stazom preko stijene. smjestam se na pijesak odmah uz more i cijelo popodne ne radim apsolutno nista. i bas mi je dobro. izlezavanje pa kupanje, pa onda opet malo izlezavanja, pa opet kupanje...

oko petaka spremam stvari, natrag na penjanje. kako je oseka i more se povuklo, prolazim natrag koraljnim grebenom.

odlazimo na strminu iznad plaze. penjaliste je krcato pa je dobra zezancija. upoznajemo amere koji penju pokraj nas. likovi su skroz puknuti. iako postoji standardni potpuno sigurni cvor kojim se uze veze za pojas, oni koriste sasvim drugi koji i nije bas tako siguran. nesto malo dalje skupina djedica roka po smjerovima.

penjem 30-metarski smjer na cijem se vrhu nalazi poluspilja koja je odlicno mjesto za sjest. odatle imam prekrasan pogled na cijeli ton sai bay.

vrlo brzo pada mrak i svi penjaci bjeze sa stijene.

kroz cijeli zaljev u prvom redu uz more smijesteno je mnostvo kafica i restorana koji u sumrak pale baklje i postavljaju lezaljke s jastucima na plazu. odlicno mjesto za izvalit poslije cijelog dana penjanja. ponekad se na plazi organiziraju i full moon partyi upotpunjeni fire showom i vatrometom.

poslije uzivancije na plazi odlazim na spavanje. usred noci budi me buka sa terase. majmun mi kopa po smecu i jede ostatke voca.

[romano]

rano budjenje i dorucak na terasi bungalova. spremam stvari i selim se u susjedni resort. u ovom imam penjaliste u dvoristu, 10-tak metara od ulaznih vrata nalazi se stijena. dobivam bungalov sa zakon susjedima. cura i decko vec su duze vremena na putovanju a prezivljavaju od prodaje nakita koji sami izradjuju. svako jutro se bave jogom a oboje furaju okolo suknje. svaku vecer imaju neku novu spiku. dok jednu odvaljuju indijske rage, drugu gledaju crtic malu sirenu. trecu pak pokusavaju ucit svirat gitaru no bas im i ne ide.

ubacujem stvari u smijesni sobicak u kojem ne postoje uticnice za struju i odlazim na phra nang. ubrzo stize i nijemac. imam filing da me uhodi. odlazimo u kanjon ispod plaze, tu nam je ostalo jos dosta toga za popenjat. nijemac je dofurao drugog nijemca kojeg je upoznao putem prema plazi. lik je komedija. ima negdje oko 40-tak godina i mota pljuge jednu za drugom. dok prica engleski sasvim je normalan a kad krene na njemackom zvuci ko pljunuti hitler. jedva se suzdrzavam da ne puknem od smijeha.

penjemo cijeli dan.

pouceni iskustvom pakiramo stvari prije sumraka i nestajemo iz kanjona jos za vrijeme oseke. pri povratku na ton sai pronalazim cerovce. vratili su se sa izleta. vracam opremu koju sam posudio.

kak sam mrtav umoran, odlazim ravno u krevet.

uspavljuju me zvukovi indijskih raga.

[romano]

budjenje uz zivotinjsko carstvo. prvi koji krecu s glasanjem su pijetlovi, a odmah iza njih slijede majmuni iz obliznjih krosnji. simfoniju upotpunjavaju gusteri.

odlazim u restoran na dorucak, petra i zdravko su vec tamo. prvi put od dolaska uzimam europsko jelo, omlet sa sunkom i sirom i prepeceni tost sa pekmezom. ne znam sta mi bi. usput kradem i pola petrinog dorucka, musle sa svjezim vocem.

odlucujem napravit dan odmora kako bi regenerirao prste i odlazim na phra nang na kupanje. smjestam se u hlad i gledam jednu od zanimljivosti plaze, skupinu majmuna koja dodje iz dzungle kad postanu gladni. svaki put kad se spuste naprave totalni kaos. prekopaju kosaru sa smecem i sve kaj nadju odvuku u krosnje odakle kad pojedu i popiju bacaju po ljudima na plazi. dok prodavaci ne gledaju od njih pokradu pecene kukuruze i banane. cak sam vidio majmuna kaj je nekom liku ukrao sat koji je ovaj pospremio ispod silterice. kad se dovoljno naklopaju, samo nestanu.

na plazi se pojavljuju penjaci koji penju savrseni komad stijene iznad mene. jednostavno ih ne mogu gledat pa vadim penjacice koje sam kao "slucajno" spremio u ruksak i pridruzujem im se. ah, sad je srce na mjestu.

na povratku, po ne znam koji put, naletavam na petru i zdravka. (a fakat je premali ovaj ton sai.) petra visi u svojem projektu, lolipop 7a+ o kojem vec danima slusam price. naravno da automatski to postaje i moj projekt. bio je samo dovoljan: "oces probat?" tesko zabu u vodu natjerat.

prvi pokusaj - smjer se pokazao izuzetno teskim, uspjevam doc samo do pola. spustam se dolje mokar kao da sam se upravo tusirao. nema veze, bit ce vremena sutra. pakiramo opremu i odlazimo u bungalove.

[romano]

budim se gladan. to mi je od sinocnjeg prezderavanja. kako mi nijemac vec danima trubi o jednom malom sklepanom restacu uz plazu, odlazim tamo na dorucak. narucujem si club sandwich. dobivam mrcinu na cetiri kata natrpanu mesom, jajima i povrcem. to je to, spreman sam za lolipop.

uzimam penjacice i spustam se do stijene. krecem u smjer i imam filing kako ga totalno imam. a onda slobodnim padom letim s nekih 5, 6 metara ravno u more. petra je zavrsila nekih metar i pol iznad zemlje.

mocim penjacice, pojas i magnezij. kako ne mogu penjat s mokrim penjama ne preostaje mi nikaj drugo nego cijeli dan kupanja. nastavljam prema phra nangu.

dok se kupam, u moru naletavam na krokodila. majke mi, ne lazem. ajd dobro, radi se o bebi krokodilu od nekih 20-tak centimetara, al je svejedno krokodil. more ga izbacuje na obalu. malisan izaziva veliku pozornost ljudi s plaze. to ga pretjerano ne dira pa se zapucuje prema stijenama. ziher ga tamo cekaju roditelji.

na plazu se spustaju majmuni lopovi. dok ih zezam jedan od njih me pokusava popisat. mamu mu malu majmunsku.

sunce polako nestaje i krecem natrag na ton sai. u bungalovu pronalazim zdravka. kak ide penjat smjer koji se nalazi pokraj mojeg odlucujem ga probati zadnji put. penje su mi jos uvijek polumokre.

postavljam smjer i potpuno napumpavam ruke.

vrijeme je za zadnji pokusaj, sad ili nikad. dajem sve od sebe i uspjevam ga skinut. moj prvi 7a+.

vrijeme je za zasluzenu veceru.

ostajemo vani do kasno u noci. sutra je dan nastavka putovanja.


jedna velika zahvala petri i zdravku na posudjenom pojasu i magneziju. bez vas bi se morao okolo snalazit pa stoga jos jednom hvala.

[romano]

rano budjenje i pakiranje stvari. danas odlazim iz raja. pozdravljam se s petrom i zdravkom koji krecu nesto kasnije (do samog kraja nisam imao pojma da idemo isti dan, e kak se poklopilo) i odlazim si sredit long tail. u voznji zadnji put promatram zaljev.

povratak u ao nang i dorucak kod palacinka tete.

sjedam u sawngthaew koji me fura do krabija. odatle cu si organizirat prijevoz do ko lante, najjuznijeg otoka krabi provincije. pronalazim minibus koji krece u podne. savrseno, taman imam oko 2 cuke za istrazivanje grada.

centar grada je jedan veliki market s guba stvarima i dobrom klopom. (ispada da je cijeli tajland jedan ogroman market.)

a ljudi su totalno simpa. dok gledam jednu stvar njih 6 mi dofurava 34 druge koje nemaju apsolutno veze s ovom prvom. i ne pustaju te iz ducana dok sve ne isprobas. u bauljanju po ulicama naletavam na tako zakon miris no ne mogu odrediti odakle dolazi jer su posvud okolo standovi s hranom. vrag mi neda mira pa idem od standa do standa u potrazi za mirisom. pokusavam objasnit kuharima kaj tocno trazim (a ni sam ne znam kaj trazim), no jedini odgovor koji dobivam od njih je: "yes, yes." vrijeme mi curi i moram na minibus. (kasnije mi je taj miris stalno u glavi.)

u nesto malo, oronulo s kotacima i 9 mjesta ulazi nas 14. kako unutra mjesta za torbe nema, vozac ih spagom veze za krov. dobivam klinku ispod nogu i dobru tajlandjanku na sjedalu pokraj sebe.

svakih 10-tak minuta tajlandjanka popravlja sminku i maze se kremicama, a usred voznje se i svlaci. kad god je pogledam dobivam smijesak. i to je naravno sve. e luzera li.

vozac vozi ko manijak pa u jednom od zavoja gubi torbe s krova. zaustavlja se nasred ceste i skuplja ih dok ga druga vozila u brzini jedva uspjevaju zaobic.

stizemo na prvi "trajekt" na ko lantu noi. sva sreca da odlazimo na ekspress liniju. komad zahrdjale splavi gmize po moru puzevom brzinom. siguran sam da bi prije presao na vesla. nastavljamo kroz mangrove sume i dzunglu. putem se bivoli kupaju u lokvama. slijedi drugi ekspress trajekt do odredista, ko lante yai. imam filing da motor nije ni upaljen vec da idemo samo uz pomoc struje.

ko lanta je poprilicno velik otok s dugackim nizom pjescanih plaza koje se nalaze na njegovoj zapadnoj obali. unutrasnjost prekriva dzungla dok su na istocnoj ribarska sela i mangrove sume. otok nudi za svakog ponesto. lezerno odmaranje na gotovo pustim dugackim pjescanim plazama, odlicnu lokalnu hranu na standovima i u restoranima, shopping market u glavnom mjestu otoka, te tulumarenje u bezbroj beach barova uz plazu. oni zeljni avanture mogu istrazivat dzunglu i spilje u unutrasnjosti otoka ili otic na elephant trekking.

nasumce izabirem jednu od plaza na kojoj me vozac iskrcava. (kasnije se pokazalo da sam izabrao najlijepsu plazu na otoku. e sto me doma sreca ovako ne sluzi.) pronalazim si bungalov od bambusa u resortu s bazenom odmah uz more.

odlazim na plazu kojom se zapucujem prema ban saladanu, glavnom mjestu otoka. mali gradic koji se u 15-tak minuta moze prehodati cijeli je pretvoren u market sa stvarima i hranom, te restoranima s lokalnim specijalitetima. kupujem suvenire i klopam na standovima.

noc se spustila, odlucujem krenut natrag. vracam se neosvjetljenim putem pa se moram igrat kukavice s vozilima koja mi idu u susret.

[romano]

sinoc se bas i nisam naspavao. cijelu noc su me pikali komarci. nije pomogla ni mreza kroz koju su nekak uspijevali proc.

izlazim na terasu i izvaljujem se u bamboo stolicu. oko mene nigdje nikog, potpuni je mir. gulim ananase koje sam sinoc kupio na trznici a koji su savrseno jutarnje osvjezenje.

zapucujem se na stazu prema unutrasnjosti otoka gdje su smjesteni restorani, idem si pronac nekaj za dorucak. u drvenoj supici s dvije klupe koju tajlandjani nazivaju restoranom klopam sticky rice s nekim ribljim raznjicima. nakon dorucka pravac plaza.

odmah ispod bungalova imam potpuno prazan komad pjescane plaze sa svijetlo plavim morem. (boja je drugacija od mjesta gdje sam dosad bio.) izvaljujem se na vruci bijeli pijesak koji je zagrijalo sunce koje od jutra przi. osvjezenje pronalazim u moru koje je ovdje par stupnjeva hladnije. ali je svjedno ko pisalina. promatram okolo i ne mogu vjerovat da je ovdje takav mir. apsolutno se nista ne dogadja a sve sto se cuje su morski valovi.

dok drndam po mobu pronalazim playlistu koju sam snimio prije puta a na koju sam potpuno zaboravio.

svira oliverov trag u beskraju. zajedno s okruzenjem u kojem se nalazim izaziva takav filing koji cu pamtiti do kraja zivota. buraz i ekipo (oni ce znat koji su) - sve bi dao da ste tu.

u sumrak promatram zalazak sunca.

na veceru odlazim u restač na pijesku tik uz more. zapaljene svijece i vatra, te zvukovi valova stvaraju lezernu morsko-romanticnu atmosferu.

klopam sabljarku i rakove sa zara.

iz restorana se selim svega nekoliko metara dalje na lezaljke na kojima ostajem uzivati do kasno u noc.

[romano]

e sinoc sam se pobrinuo za komarce. cijeli sam se premazao autanom pa mi se nijedan mali smrad nije ni priblizio. spavao sam kao beba.

spremam ruksak i odlazim na trekking kroz unutrasnjost otoka. cilj mi je doc do ban si raye iliti starog grada koji je bivsa prijestolnica otoka a nalazi se na istocnoj obali. put me vodi kroz brdovit teren obrastao gustom vegetacijom. iako sunce neumorno przi visoko drvece osigurava mi hlad pa je setnja iznimno ugodna. duboko u unutrasnjosti prolazim pokraj elephant campa. nekoliko slonova stoji uz put i klopa.

nastavljam dalje. apsolutno nema nigdje nikog.

vec gotovo pokraj grada prolazi pick-up koji se zaustavlja. lik mi nudi prijevoz. uskacem unutra i furam se do grada. dosao je ko narucen, taman se mogu malo odmoriti prije nastavka. iskrcava me u luci odakle krecem u razgledavanje.

gradic se sastoji od jedne ulice od nekih 30-tak drvenih kucica na vodi. u njegovoj sredini nalazi se dugacki mol i park s vidikovcem s kojeg je prekrasan pogled na zaljev i krovove kuca.

kuce na vodi su totalno fora. u potpunosti su napravljene od drveta a stoje na stupovima ukopanim u dno mora. u prizemljima s ulicne strane su ducani s rucno izradjenim suvenirima dok su restorani na terasama iznad mora.

za razgledavanje "grada" treba mi rekordnih 10 minuta.

novom stazom krecem u unutrasnjost. prolazim kroz sela i palmine plantaze. svud okolo rastu banane, kokosi i durian. lokalno stanovnistvo sa smjeskom me pozdravlja.

putem nailazim i na potpuno bizarne stvari. ducan s vjencanicama usred niceg, oronule barake s bolesno velikim satelitskim antenama (te love i signale iz svemira) i luksuznu kucu s fasadom u dzungli i parkiranim mercedesom u garazi. no, najsmjesnije od svega je majmun kojeg lik u dvoristu drzi kao kucnog ljubimca. sjedi na drvetu razvaljen kao covjek kojem puca ku... za sve, zuji okolo, pravi face ko da razmislja, mrsti se, zijeva... stojim, gledam i ne vjerujem.

odjednom se vrijeme u sekundi mijenja. dozivljavam i svoju prvu tropsku kisu. vruci mlazovi kisnih kapi cijelog me tusiraju. kako se na brzinu pojavila, tako je i nestala. ponovo izlazi sunce.

spustam se na jug zapadne obale. zelim istraziti plaze koje jos nisam vidio. slijedi uzivanje po kilometarskim pjescanim plazama. vecina od njih potpuno su puste. savrsena mjesta za one koji zele pobjec od svega. (ili mozda radit zloceste stvari.)

u sumrak stizem do svog resorta. danas sam prehodao fakat pun k...

na terasi koljem ananas. malo osvjezenja prije vecere.

spustam se u restoran na plazi. od jucer zelim probat indonezijsku przenu rizu. jelo cekam skoro 40 minuta, nikako da stigne. mozda su zaboravili na mene.

a onda savrsenstvo. riza sa safranom i svjezim povrcem s dodatkom piletine sa zara, te paniranim komadicima jastoga. sve to zacinjeno je pikantnim umakom. isplatilo se cekat toliko dugo.

kako je u baru odmah pokraj restaca beach party pravim korak i premjestam se na lezaljku. uz lassi od svjezeg tropskog voca uzivam u fire showu.