Thailand - Cambodia - putopis i slike

[daidza]

Dobrodošao nazad
Užitak te je čitati, jedva čekam nastavak

[sabajta007]

e daidza pozdravio te moj amidza

romano, uz slike izbaci i cifre koliko si potrosio (a ja cu poduplat buduci da necu imat srca jadnim budama otimat kruh iz usta )

[anavijuric]

Pozdrav od mene! Hvala ti kaj si sve to podijelio s nama, i barem meni otvorio neke nove horizonte. Možda jednom uspijem organizirati sličnu stvar.

[ljubica1975]

Svima zainteresiranima za jugo-istocnu Aziju, javite se slobodno ako trebate pomoc, ja sam posljednjih 5 mjeseci putovala od Kine do Singapura: Kina, Hong Kong, Tajland, Laos, Vietnam, Kambodza, Filipini, Malezia, Borneo, Singapur.

[sabajta007]

ako netko planira tajland u periodu 7./8. mjesec 2007 nek mi se javi. imam malo love (dovoljno), puno volje, jos mi samo treba suputnik (il jos bolje suputnica!)

[ljubica1975]

vjeruj mi, bolje ce ti biti da ides sam i tamo upoznas ekipu - u tome i je car putovanja. tamo je to normalno, ne brini. barem 50% putnika koje sam srela na proputovanju Azijom putuje solo. vrlo je lako naci drustvo, a nemas obveza biti s nekim kao sto bi to bio da ides s nekim iz HR. kada si solo brze sklapas prijateljstva. ako trebas savjet, pomoc ili koji kontakt, slobodno se javi.

[ljubica1975]

na starom aerodromu sam placala 500 bht na izlasku, ali sad na novom nisam nista platila. (vratila sam se prije tjedan dana)
mislim da to nema veze s Turkishem, vec je nova politika
si ti na novom nesto placao?

ne placa se nista na novom

[romano]

od 7 sam na nogama. minibus me treba pokupit u pol 8. vec sam se pripremio da će to bit oko pol 9. ležerno spremam stvari i odlazim se odjavit. lik na recepciji šalje čistačicu da ode provjerit sobu. ovo je prvi put. ženska trči ko da ima torpedo u guzici. je da, pazi da nisam slučajno pojeo bambus.

oko 8 i 10 stiže mi prijevoz. već je polunakrcan. vozač izlazi i baca torbe na krov. ovaj put gledam kak će ih namjestit. stavlja ih u ceradu koju uvezuje koncem od špage. e, ak to uspije izdržat putovanje...

odlazimo u skupljanje ljudi. naravno da ne možemo krenut dok svatko ne dobije još nekog u krilo. lik vozi kozjim stazama od kampa do kampa, svi odskakujemo do ionako preniskog krova.

ovaj put nas je samo 10. francuzu do sebe pričam kak nas je prošli put bilo 14. lik se smije i objašnjava mi kak je to ništa. dok je bio u congu standard je bio 22 unutra + još bar toliko koji vise izvana. odjednom se više i ne osjećam tako skučeno.

3 i pol sata poslije, dolazak u trang, glavni grad istoimene provincije. ovo je najjužnija točka mog putovanja. vrlo sam blizu granice s malezijom.

odavdje ću poslijepodne vlakom krenuti prema sjeveru.

odlazim na šalter kako bi sredio kartu. žena mi pokušava prodat spiku kako je vlak kroz slijedeća dva dana pun. kako može biti pun kad na svakoj stanici sto tisuća ljudi uđe i izađe?! fora kako bi se putnici zadržali u gradu i zarada za guesthouse u blizini stanice od koje svoj dio ubiru i kondukteri. nakon natezanja s njom odjednom vlak više nije pun i dobivam kartu. na drugom šalteru čekiram torbe. na moj upit zašto mi ne daje potvrdu lik mrtav hladan odgovara kako je nema i da će me već prepoznat kad se budem vratio. koji puknut kolodvor. ne dira mene dal će me prepoznat već gdje mi je dokaz da sam išta ostavio. vadim lanac i sve povezujem s željeznom cijevi. e sad mi više potvrda ne treba.

imam dovoljno vremena za prozujat po gradu.

trang i nije gradić koji obiluje zanimljivostima. jedino kaj se ima vidjet je velika bijela pagoda koju ne možeš fulat ni da hoćeš, 3 ulice te neizostavni market koji se proteže oko kolodvora. zapućujem se market cestom da vidim kaj je u ponudi.

naletavam na ogromna skladišta sa sto tisuća vrsta riže pa mi se počinje po glavi vrtit pitanje zakaj mi doma imamo samo dvije. grad je navodno poznat i po posebnim vrstama kave no na nju nigdje ne naletavam. nije da mi to nešto znači jer ionako jedino znam razliku između crne i bijele i to po boji.

dok su marketi koje sam dosad posjećivao bili živi i prekrcani ljudima, ovaj je nekako uspavan i gotovo potpuno bez ljudi. na pola štandova prodavači drijemaju po kutevima pa ih moram budit kad hoću nekaj kupit.

kako i mene lovi ta kolektivna fjaka odlučujem pronać ponešto od lokalnih specijaliteta koje ću poklopat kad se vratim na kolodvor. pronalazim malezijski curry s piletinom i rižom i neke čudne male ribice skuhane u juhi.

na povratku započinje pljusak. ovo je već drugi u zadnja 3 dana.izgleda da su monsuni odlučili doć ranije ove godine. sva sreća, ostalo mi je svega još nekoliko metara do kolodvora. pretrčavam cestu i smještam se s jednom lokalnom obitelji na stepenice. svatko vadi svoju klopu, vrijeme je za ručak.

ubrzo slijedi ukrcaj na vlak. ispred mene je novih 12 sati vožnje. dobivam sjedalo s feminiziranim likom kojem je glavna preokupacija popravaljanje frizure i križanje nogu. ljudi koji spavaju jedni preko drugih ovaj put su mi sasvim normalni.

koristim i gužvu šetajućih trgovaca pa svako malo pikam nekaj za jest. u zadnje vrijeme apetit mi je užasno skočio i to od početnih 3 zalogaja na dan pa do klopanja svakih pol sata.

oko 4 stižem na svoje odredište - hua hin, gradić u tajlandskom zaljevu udaljen oko 5 sati vožnje od bangkoka. još uvijek je mrkli mrak pa mi se ne isplati ić tražit smještaj jer ću naletavat samo na zaključana vrata. odlučujem ostat na stanici i sačekat zoru. smještam se na dugačke drvene balvane koji su čak i udobniji od nekih kreveta na kojima sam spavao. prilazi mi pas s kojim dijelim paket keksa koji sam imao u ruksaku. poslije se sjeda pokraj mene i čuva me dok spavam. eto šta ti je odanost. budim se dva sata poslije, taman u svitanje. pozdravljam svog pesonju i krećem prema gradu.

kako baš i nemam za hilton a paris trenutno nije ovdje smještaj pronalazim u jednom od soia red light districta. sobu dobivam u smiješnoj drvenoj dvokatnici pokraj koje je veliko gradilište na kojem su žene bauštelci. prvi susjed mi je ljubazni zapadnjački djedica koji vrijeme provodi sjedeći na balkonu i pišući knjigu. djedica ima opakih problema sa zdravljem. svaki put kad ga primi kašljanje gotovo izbacuje pluća te zvuči ko da će svaki čas odapet. izgleda da je u prošlosti bio preaktivan s lokalnim damama.

[romano]

sljedeći dani manje više su isti. svako jutro ko penzić posjećujem odličan dnevni market sa svježom klopom u potrazi za doručkom. hua hin je grad u kojem se miješaju sjever i jug pa nudi iznimno velik izbor specijaliteta. zadnja prilika da probam sve što želim a još uvijek nisam. market uvijek napuštam pretovaren vrećicama a sa mnogim trgovcima se i sprijateljujem.

tako probavam sve moguće vrste riba i morskih plodova, od prženih, kuhanih, pa do sušenh, svježe, prženo i pohano voće i povrće, florescentne deserte i sokove, te najbolju chicken noodle soup i sticky rice koje sam dosad jeo. riža je toliko čvrsta i ljepljiva da se komadi moraju otkidati kao kruh i jede se prstima.

poslije obilnog doručka slijedi kupanje na 6-kilometarskoj pješčanoj plaži koja je krcata luksuznim hotelima i vilama. ispod jedne pronalazim svoje mjesto odakle svakog dana promatram cirkus. šetnje mlohavih penzića sa svojim rentanim 16-godišnjim thai djevojkama a dosta često i tipovima. još jedna stvar za koju znaš da se događa a kad ju gledaš svojim očima ne možeš vjerovat.

promatrajući oko sebe uviđam da mnogi koriste tu svoju kupljenu dominantnu poziciju za iživljavanje. s druge strane postoje i oni koji se ponašaju totalno suprotno pa ugađaju svakom hiru koji "njegovoj djevojci" padne na pamet.

plaža je i okupljalište velikog broja kiteboardera zbog konstantnog vjetra koji puše. sport je fakat zakon. boarderi piče na sve strane velikom brzinom i skaču po 6-7 metara u zrak. a onda slijedi slobodni pad u more.

taj isti vjetar stvara dosta velike i jake valove pa dok se kupaš imaš filing brčkanja u jacuzziju.

ipak najjaču stvar doživljavam dok se prešetavam plažom. svako malo prilaze mi žene i tipovi, a dosta često i nešto što ni ne možeš definirat, te mi nude sex. em za cheap, cheap, em besplatno, pa mi čak i žele platit. e jesam tražena roba. ne znam, jesam li već spomenuo da je hua hin zakon grad?!

u sumrak se dnevni market pretvara u još bolji noćni. pored odlične klope u ponudi je za kupit od igle do slona, doslovno. iako je minijaturan svaki dan je moguće pronać nekaj novo.

uz svježe tropsko voće i kanom khao, desert od prženog kokosovog mlijeka kružim okolo i skupljam suvenire.

a šećer slijedi na kraju večeri. noći provodim u jednom od lokalnih kafića sa svojom novom frendicom koja je jelte dama od zanata. društvo nam prave i druge birc dame, a što više to veselije.

no, kako je sve počelo. već pri prvom odlasku na noćni market prolazih svojim soiem u kojem je smještena hrpa red light birceva. iz svakog hrpa komada nastoji me uvući unutra nudeći mi cheap, cheap sa smiješkom. u jednom od njih za oko mi zapinje ona. pri povratku s marketa zaustavlja me zajedno s frendicama i ugurava u kafić. nije da sam se previše bunio. od tada svaku večer to je moja redovita postaja.

engleski joj baš i nije jača strana no pronalazimo način i odlično se sporazumijevamo. (iako će mnogi sad nagađat svašta napominjem da ničeg nije bilo osim cuge, bilijara i jako dobre zajebancije.)

nekoliko riječi o thai sex turizmu. u odnosu na zapad prostitucija je ovdje nešto malo drugačija. dok je na zapadu sve licemjerno skriveno (svi poriču a hrpa ih ide), ovdje je sve otvoreno pa ti nakon nekog vremena postane normalna pojava.

veći dio žena koje se odluče za taj način zarade čini to iz razloga ekstremnog siromaštva. većina djevojki je iz iznimno siromašnih ruralnih krajeva u kojima vlada glad i sve što dobiju za svoje iznajmljivanje šalju vlastitim obiteljima kako bi se prehranile. one preživljavaju od onog što im poslije daje onaj koji ih je iznajmio. (stan, klopa, odjeća, itd, itd.) zarada i nije prvo na pameti već pokušaj pronalaska nekog tko će je izvuć iz bijede. (naravno da se to ne mota po glavi većini iznajmljivača.)

tako posjet red light bircu uopće ne mora vodit sexu već nekoj čudnoj kombinaciji zajebancije s ženskom za koju znaš da ju možeš imati i besplatno već samo zbog toga što si mlad i stranac. (oni koji su stari ili fakat ono gadni ko noć moraju platit.) za nju ćeš bit najbolji, najlijepši i najpametniji tip u svemiru i dok si rekao keks već će te "beskrajno voljet".

na kraju kad sve zbrojiš i oduzmeš ispada bolje nego zapet s domaćom sponzorušom vulgaris.

(gotovo sve s kojima sam se upoznao u gradu bile su iznimno simpa i fakat je šteta da su prisiljene preživljavat na ovakav način.)

[romano]

31., u 1 sat u noći pomalo teška srca napuštam hua hin. simpatični grad mi se već zavukao pod kožu.

zadnja vožnja metalnom konzervom. pri ukrcaju vlak je pun pa jedva uspijevam pronać mali komadić sjedala. kako nemam mjesta za ruksake stavljam ih u prolaz jedan na drugi te gledam trgovce gdje s punim pladnjevima manevriraju preko njih. imam filing da me baš i ne vole.

veći dio putovanja provodim spavajući. budim se u zoru taman na riganje postarije thai bakice.

6 ujutro, dolazak u bangkok. lokalcem se s hualamphonga zapućujem u banglamphu district kako bi si pronašao smještaj. odlučujem izbjeć khao san gužvu i sobu pronalazim u jednoj od mirnijih okolnih ulica. napokon ono što sam cijelim putem htio doživjet. dugački uski hodnici s malim stiropor boxevima u koje jedva stane krevet i ruksak. prozore, kako one s ulične tako i one s hodnik strane nije moguće zaključat a kupaonica je zajednička za cijeli kat. utičnica za struju ne postoji a klimavi stropni ventilator i nije baš od prevelike pomoći. madrac je tvrd kao da je od drveta ali je iznenađujuće odličan za spavanje.

ostavljam stvari i riječnim taxijem krećem prema pratunamu, market kvartu u čijem je središtu znameniti baiyoke toranj koji je najviša zgrada u bangkoku. s obzirom da je vikend cijeli kvart je krcat ljudima koji su došli kupovati. paklena vrućina već je počela.

kružim uskim uličicama i cjenkam se s prodavačima.

poslijepodne odlazim prema mbk-u. malo osvježenja u klimatizaciji dolazi kao naručeno.

ubrzo je sumrak i vrijeme za novu destinaciju, suan lum night bazaar. iako se nalazi na drugom kraju grada kombinacija sky traina i cipelcuga brzo me odfuravaju do njega. noćni bazar fora je mjesto s pomalo obiteljskom atmosferom. osim štandova na njemu su i restorani te veliki rotirajući kotač s kabinama iz kojih je dobar pogled na svijetla grada. uz thai omlet od riže i morskih plodova te sok od sluzavih zelenih rezanaca zujim okolo. mislim da u cijelom životu zajedno nisam kupovao koliko sam danas.

dosta mi je shoppinga, vrijeme je za odmor. pravac patpong, bangkoški red light district. (nešto mi se svidjelo bit među kurvama.)

kroz dva dugačka soia proteže se hrpa birceva, posvud svijetle neonske reklame a na svakih par metara stoje tipovi koji te žele uvalit na ping pong pussy show. ulazim u jedan od njih da vidim u čemu je tolika frka. na povišenom podiju oko štangi izvijaju se komadi u bijelim tangama i grudnjacima koji svijetle pod neonskim lampama. neloše za početak. no od ping pong showa nema ni p. šteta, a baš se pripremio da lovim loptice. vadim fotić i dok hoću slikat ples okružuju me trojica zaštitara koiji mi to zabranjuju. nisu čak ni pomogla objašnjenja da mi treba za CP forum.

idem dalje u potragu za showom. ubrzo otkrivam da je fora svugdje ista. da bi započeo potrebna je grupa no zainteresiranih baš i nema. odlučujem da mi se ne čeka do preksutra kako bi se možda skupio dovoljan broj ljudi pa odlazim samo zujat po kvartu.

s pojavom umora krećem natrag u svoj box na spavanje.