Thailand - Cambodia - putopis i slike

[sabajta007]

ako netko planira tajland u periodu 7./8. mjesec 2007 nek mi se javi. imam malo love (dovoljno), puno volje, jos mi samo treba suputnik (il jos bolje suputnica!)

[ljubica1975]

vjeruj mi, bolje ce ti biti da ides sam i tamo upoznas ekipu - u tome i je car putovanja. tamo je to normalno, ne brini. barem 50% putnika koje sam srela na proputovanju Azijom putuje solo. vrlo je lako naci drustvo, a nemas obveza biti s nekim kao sto bi to bio da ides s nekim iz HR. kada si solo brze sklapas prijateljstva. ako trebas savjet, pomoc ili koji kontakt, slobodno se javi.

[ljubica1975]

Pravi autor: zena_zmaj

na starom aerodromu sam placala 500 bht na izlasku, ali sad na novom nisam nista platila. (vratila sam se prije tjedan dana)
mislim da to nema veze s Turkishem, vec je nova politika
si ti na novom nesto placao?

ne placa se nista na novom

[romano]

od 7 sam na nogama. minibus me treba pokupit u pol 8. vec sam se pripremio da će to bit oko pol 9. ležerno spremam stvari i odlazim se odjavit. lik na recepciji šalje čistačicu da ode provjerit sobu. ovo je prvi put. ženska trči ko da ima torpedo u guzici. je da, pazi da nisam slučajno pojeo bambus.

oko 8 i 10 stiže mi prijevoz. već je polunakrcan. vozač izlazi i baca torbe na krov. ovaj put gledam kak će ih namjestit. stavlja ih u ceradu koju uvezuje koncem od špage. e, ak to uspije izdržat putovanje...

odlazimo u skupljanje ljudi. naravno da ne možemo krenut dok svatko ne dobije još nekog u krilo. lik vozi kozjim stazama od kampa do kampa, svi odskakujemo do ionako preniskog krova.

ovaj put nas je samo 10. francuzu do sebe pričam kak nas je prošli put bilo 14. lik se smije i objašnjava mi kak je to ništa. dok je bio u congu standard je bio 22 unutra + još bar toliko koji vise izvana. odjednom se više i ne osjećam tako skučeno.

3 i pol sata poslije, dolazak u trang, glavni grad istoimene provincije. ovo je najjužnija točka mog putovanja. vrlo sam blizu granice s malezijom.

odavdje ću poslijepodne vlakom krenuti prema sjeveru.

odlazim na šalter kako bi sredio kartu. žena mi pokušava prodat spiku kako je vlak kroz slijedeća dva dana pun. kako može biti pun kad na svakoj stanici sto tisuća ljudi uđe i izađe?! fora kako bi se putnici zadržali u gradu i zarada za guesthouse u blizini stanice od koje svoj dio ubiru i kondukteri. nakon natezanja s njom odjednom vlak više nije pun i dobivam kartu. na drugom šalteru čekiram torbe. na moj upit zašto mi ne daje potvrdu lik mrtav hladan odgovara kako je nema i da će me već prepoznat kad se budem vratio. koji puknut kolodvor. ne dira mene dal će me prepoznat već gdje mi je dokaz da sam išta ostavio. vadim lanac i sve povezujem s željeznom cijevi. e sad mi više potvrda ne treba.

imam dovoljno vremena za prozujat po gradu.

trang i nije gradić koji obiluje zanimljivostima. jedino kaj se ima vidjet je velika bijela pagoda koju ne možeš fulat ni da hoćeš, 3 ulice te neizostavni market koji se proteže oko kolodvora. zapućujem se market cestom da vidim kaj je u ponudi.

naletavam na ogromna skladišta sa sto tisuća vrsta riže pa mi se počinje po glavi vrtit pitanje zakaj mi doma imamo samo dvije. grad je navodno poznat i po posebnim vrstama kave no na nju nigdje ne naletavam. nije da mi to nešto znači jer ionako jedino znam razliku između crne i bijele i to po boji.

dok su marketi koje sam dosad posjećivao bili živi i prekrcani ljudima, ovaj je nekako uspavan i gotovo potpuno bez ljudi. na pola štandova prodavači drijemaju po kutevima pa ih moram budit kad hoću nekaj kupit.

kako i mene lovi ta kolektivna fjaka odlučujem pronać ponešto od lokalnih specijaliteta koje ću poklopat kad se vratim na kolodvor. pronalazim malezijski curry s piletinom i rižom i neke čudne male ribice skuhane u juhi.

na povratku započinje pljusak. ovo je već drugi u zadnja 3 dana.izgleda da su monsuni odlučili doć ranije ove godine. sva sreća, ostalo mi je svega još nekoliko metara do kolodvora. pretrčavam cestu i smještam se s jednom lokalnom obitelji na stepenice. svatko vadi svoju klopu, vrijeme je za ručak.

ubrzo slijedi ukrcaj na vlak. ispred mene je novih 12 sati vožnje. dobivam sjedalo s feminiziranim likom kojem je glavna preokupacija popravaljanje frizure i križanje nogu. ljudi koji spavaju jedni preko drugih ovaj put su mi sasvim normalni.

koristim i gužvu šetajućih trgovaca pa svako malo pikam nekaj za jest. u zadnje vrijeme apetit mi je užasno skočio i to od početnih 3 zalogaja na dan pa do klopanja svakih pol sata, sat.

oko 4 stižem na svoje odredište - hua hin, gradić u tajlandskom zaljevu udaljen oko 5 sati vožnje od bangkoka. još uvijek je mrkli mrak pa mi se ne isplati ić tražit smještaj jer ću naletavat samo na zaključana vrata. odlučujem ostat na stanici i sačekat zoru. smještam se na dugačke drvene balvane koji su čak i udobniji od nekih kreveta na kojima sam spavao. prilazi mi pas s kojim dijelim paket keksa koji sam imao u ruksaku. poslije se sjeda pokraj mene i čuva me dok spavam. eto šta ti je odanost. budim se dva sata poslije, taman u svitanje. pozdravljam svog pesonju i krećem prema gradu.

kako baš i nemam za hilton a paris trenutno nije ovdje smještaj pronalazim u jednom od soia red light districta. dobivam u smiješnoj drvenoj dvokatnici pokraj koje je veliko gradilište na kojem su žene bauštelci. prvi susjed mi je ljubazni zapadnjački djedica koji vrijeme provodi sjedeći na balkonu i pišući knjigu. djedica ima opakih problema sa zdravljem. svaki put kad ga primi kašljanje gotovo izbacuje pluća te zvuči ko da će svaki čas odapet. izgleda da je u prošlosti bio preaktivan s lokalnim damama.

[romano]

sljedećih 6 dana imam manje-više istu rutinu. svako jutro ko penzić posjećujem odličan dnevni market sa svježom klopom u potrazi za doručkom. hua hin je grad u kojem se miješaju sjever i jug pa nudi iznimno velik izbor specijaliteta. zadnja prilika da probam sve što želim a još uvijek nisam. market uvijek napuštam pretovaren vrećicama a sa mnogim trgovcima se i sprijateljujem.

tako probavam sve moguće vrste riba i morskih plodova, od prženih, kuhanih, pa do sušenh, svježe, prženo i pohano voće i povrće, florescentne deserte i sokove, te najbolju chicken noodle soup i sticky rice koje sam dosad jeo. riža je toliko čvrsta i ljepljiva da se komadi moraju otkidati kao kruh i jede se prstima.

poslije obilnog doručka slijedi kupanje na 6-kilometarskoj pješčanoj plaži koja je krcata luksuznim hotelima i vilama. ispod jedne pronalazim svoje mjesto odakle svakog dana promatram cirkus. šetnje mlohavih penzića sa svojim rentanim 16-godišnjim thai djevojkama a dosta često i tipovima. još jedna stvar za koju znaš da se događa a kad ju gledaš svojim očima ne možeš vjerovat.

promatrajući oko sebe uviđam da mnogi koriste tu svoju kupljenu dominantnu poziciju za iživljavanje. (jadan pokušaj liječenja vlastitih frustracija.) s druge strane postoje i oni koji se ponašaju totalno suprotno pa ugađaju svakom hiru koji "njegovoj djevojci" padne na pamet.

plaža je i okupljalište velikog broja kiteboardera zbog konstantnog vjetra koji puše. sport je fakat zakon. boarderi piče na sve strane velikom brzinom i skaču po 6-7 metara u zrak. a onda slijedi slobodni pad u more. (morat ću ponovo zakazat sat kiteboardinga koji nikad nisam održao.)

taj isti vjetar stvara dosta velike i jake valove pa dok se kupaš imaš filing brčkanja u jacuzziju.

ipak najjaču stvar doživljavam dok se prešetavam plažom. svako malo prilaze mi žene i tipovi, a dosta često i nešto što ni ne možeš definirat, mladi i stari te mi nude sex. em za cheap, cheap, em besplatno, pa mi čak i žele platit. e jesam tražena roba. ne znam, jesam li već spomenuo da je hua hin zakon grad?!

u sumrak se dnevni market pretvara u još bolji noćni. pored odlične klope u ponudi je za kupit od igle do slona, doslovno. iako je minijaturan svaki dan je moguće pronać nekaj novo.

uz svježe tropsko voće i kanom khao, desert od prženog kokosovog mlijeka kružim okolo i skupljam suvenire.

a šećer slijedi na kraju večeri. noći provodim u jednom od lokalnih kafića sa svojom novom frendicom asuni koja je jelte dama od zanata. društvo nam prave i druge birc dame, a što više to veselije.

no, kako je sve počelo. već pri prvom odlasku na noćni market prolazim svojim soiem u kojem je smještena hrpa red light birceva. iz svakog i po desetak komada nastoji me uvući unutra nudeći mi cheap, cheap sa smiješkom. u jednom od njih za oko mi zapinje asuni. pri povratku s marketa zaustavlja me zajedno s frendicama i ugurava u kafić. nije da sam se previše bunio. od tada svaku večer to je moja redovita postaja.

engleski joj baš i nije jača strana no pronalazimo način i odlično se sporazumijevamo. (iako će mnogi sad nagađat svašta napominjem da ničeg nije bilo osim cuge, bilijara i jako dobre zajebancije.)

nekoliko riječi o thai sex turizmu. prva stvar, u odnosu na zapad prostitucija je ovdje sasvim nekaj drugo. dok je na zapadu sve licemjerno skriveno (svi poriču a hrpa ih ide), ovdje je sve otvoreno pa ti nakon nekog vremena postane normalna pojava.

svatko tko se odlučuje za taj način zarade čini to iz razloga ekstremnog siromaštva. većina djevojki je iz iznimno siromašnih ruralnih krajeva u kojima vlada glad i sve što zarade za svoje iznajmljivanje šalju vlastitim obiteljima kako bi se prehranile. one preživljavaju od onog što im poslije daje onaj koji ih je iznajmio. (stan, klopa, odjeća, itd, itd.) svakoj i nije prvo na pameti zarada već pokušaj pronalaska nekog tko će je izvuć iz bijede. (naravno da se to ne mota po glavi većini iznajmljivača.)

tako posjet red light bircu uopće ne mora vodit sexu već nekoj čudnoj kombinaciji zajebancije s ženskom za koju znaš da ju možeš imati pak i besplatno već samo zbog toga što si mlad i stranac. (oni koji su stari ili fakat ono gadni ko noć moraju platit.) za nju ćeš bit najbolji, najlijepši i najpametniji tip u svemiru i dok si rekao keks već će te "beskrajno voljet".

na kraju kad sve zbrojiš i oduzmeš ispada bolje nego zapet s domaćom sponzorušom vulgaris.

(gotovo sve s kojima sam se upoznao u gradu bile su iznimno simpa i prava je šteta da su prisiljene preživljavat na ovakav način.)

[romano]

31., u 1 sat u noći pomalo teška srca napuštam hua hin. simpatični grad mi se već zavukao pod kožu.

zadnja vožnja metalnom konzervom. pri ukrcaju vlak je pun pa jedva uspijevam pronać mali komadić sjedala. kako nemam mjesta za ruksake stavljam ih u prolaz jedan na drugi te gledam trgovce gdje s punim pladnjevima manevriraju preko njih. imam filing da me baš i ne vole.

veći dio putovanja provodim spavajući. (ma ja već postao ko pravi lokalac, nema smisla ni da se vraćam doma.) budim se u zoru taman na riganje postarije thai bakice.

6 ujutro, dolazak u bangkok. lokalcem se s hualamphonga zapućujem u banglamphu district kako bi si pronašao smještaj. odlučujem izbjeć khao san gužvu i sobu pronalazim u jednoj od mirnijih okolnih ulica. napokon ono što sam cijelim putem htio doživjet. dugački uski hodnici s malim stiropor boxevima u koje jedva stane krevet i ruksak. prozore, kako one s ulične tako i one s hodnik strane nije moguće zaključat a kupaonica je zajednička za cijeli kat. utičnica za struju ne postoji a klimavi stropni ventilator i nije baš od prevelike pomoći. madrac je tvrd kao da je od drveta ali je iznenađujuće odličan za spavanje.

ostavljam stvari i riječnim taxijem krećem prema pratunamu, market kvartu u čijem je središtu znameniti baiyoke toranj koji je najviša zgrada u bangkoku. s obzirom da je vikend cijeli kvart je krcat ljudima koji su došli kupovati. paklena vrućina već je počela.

kružim uskim uličicama i cjenkam se s prodavačima.

poslijepodne odlazim prema mbk-u. malo osvježenja u klimatizaciji dolazi kao naručeno. odmaram oči na puknutim thai tinejđericama.

ubrzo je sumrak i vrijeme za novu destinaciju, suan lum night bazaar. iako se nalazi na drugom kraju grada kombinacija sky traina i cipelcuga brzo me odfuravaju do njega. noćni bazar fora je mjesto s pomalo obiteljskom atmosferom. osim štandova na njemu su i restorani te veliki rotirajući kotač s kabinama iz kojih je lijep pogled na svijetla grada. uz thai omlet od riže i morskih plodova te sok od sluzavih zelenih rezanaca obavljam još jedan shopping. mislim da u cijelom životu zajedno nisam kupovao koliko sam danas.

dosta mi je shoppinga, vrijeme je za odmor. pravac patpong, bangkoški red light district. (nešto mi se svidjelo bit među kurvama.)

kroz dva dugačka soia proteže se hrpa birceva, posvud svijetle neonske reklame a na svakih par metara stoje tipovi koji te žele uvalit na ping pong pussy show. ulazim u jedan od njih da vidim u čemu je tolika frka. na povišenom podiju oko štangi izvijaju se komadi u bijelim tangama i grudnjacima koji svijetle pod neonskim lampama. neloše za početak. no od ping pong showa nema ni p. šteta, a baš se pripremio da lovim loptice. vadim fotić i dok hoću slikat ples okružuju me trojica zaštitara koiji mi to zabranjuju. nisu čak ni pomogla objašnjenja da mi treba za CP forum.

idem dalje u potragu za showom. ubrzo otkrivam da je fora svugdje ista. da bi započeo potrebna je grupa no zainteresiranih baš i nema. odlučujem da mi se ne čeka do preksutra kako bi se možda skupio dovoljan broj ljudi pa odlazim samo zujat po kvartu.

s pojavom umora krećem natrag u svoj box na spavanje.

[romano]

budim se s početkom prometa po hodniku. odlazim na tuširanje pa u potragu za doručkom. natrpavam se po štandovima khao sana a onda pravac chatuchak weekend market koji se nalazi na sjevernom rubu grada. kako nema direktnog prijevoza do njega (a možda i ima ali meni nije poznat) kombiniram autobus, riječne taksije i sky train. po dolasku iz zraka promatram njegovu veličinu. većeg od ovog nema na cijelom tajlandu, a čak kažu i da je najveći vikend market na svijetu.

kolone ljudi već kruže po njemu a novi samo pristižu. ulazim u komplex i nabavljam si mapu. ispred mene je preko 15.000 štandova na kojim nema kaj nema.

prvo prolazim kroz sektore s odjećom i suvenirima. odmah na početku naletavam na ogromne hrpe nošene obleke još tamo iz osamdesetih godina. e samo da mi je znati odakle su toliko toga nabavili. posvud su stare levisice, kožne jakne s resicama i poderane starke. nisam vidio nikog da je u tom dijelu išta kupio. već u idućem hangaru povratak u 21. stoljeće. dugački nepregledni redovi "normalne" odjeće pomiješani s štandovima na kojima različita thai plemena prodaju izvorne suvenire i antikvitete.

kad mi nakon višesatnog zujanja po njima sve počinje izgledat isto odlučujem potražit osvježenje. pronalazim super kolač od banana i shake od tropskog voća.

put nastavljam prema životinjskom sektoru. osim standardnih štenaca pasa nailazim i na cijelo životinjsko carstvo. zmije, guštere, krokodile, tropske ribe te male vijetnamske svinje.

uz jednu od staza ženska na uzicama prodaje male vjeverice. prvi trenutak mislim da su plišane igračke dok jedna nije odlučila skočit. zbog kratke uzice na kojoj se nalazila ostala je sekundu "lebdjet" u zraku da bi na kraju pala na isto mjesto s kojeg je skočila. scena je izgledala kao one iz crtića.

već je kasno poslijepodne i odlučujem krenut natrag. uspio sam obić možda oko petine marketa.

odlazim na metro koji me fura do chinatowna. kroz četvrt uz kinesku verziju kanom khaoa prolazim do khao sana. stižem taman u sumrak te do kasno u noć ostajem uživat u uličnom životu.

[romano]

danas je zadnji dan putovanja.

budim se dosta kasno i uskoro se moram odjavit iz sobe. na brzinu spremam ruksake i izletavam iz guesthousea.

imam još punih 5 sati prije polaska na aerodrom. kako ne bi kružio s 35 kila na sebi odlazim čekirat torbe do mjesta koje sam pronašao još za prvog boravka u bangkoku. na šalteru se ponavlja scena iz tranga. lik mi ne želi izdat potvrdu i prodaje spiku kako će će me prepoznat kad se vratim. svađam se s njim i dobivam potvrdu.

po posljednji put pravac khao san. uživam u pad thaiu i uličnoj atmosferi. vrijeme mi prebrzo prolazi.

teškog koraka krećem po ruksake. stigao je trenutak za polazak na aerodrom. još uvijek ne mogu vjerovat da se moram vratit kući.

odlazim na stanicu s koje pretpostavljam da ide autobus kojeg trebam. no nisam siguran ni u stanicu a ni u autobus. bolje bi mi bilo da nisam pogriješio jer rezervnog plana nemam. za svaki slučaj pokušavam dobit informacije od gužve tajlanđana oko sebe. svatko ima svoju ideju i daje totalno različite upute. odlučujem da sam ja u pravu pa makar bio i u krivu.

ubrzo mi se pridružuju japanka, balijac te nijemac tajvanskog podrijekla. slijedi preko čuku vremena čekanja autobusa koji nikako da stigne. za to vrijeme saznajem ponešto o novoj ekipi. japanka i balijac 4 su mjeseca bili u indiji dok je tajvanac 6 mjeseci solo putovao jugoistočnom azijom.

kako smo se zapričali skoro propuštamo naš autobus pa moramo trčati za njim da bi se ukrcali. dodatna čuka vožnje i dolazak na aerodrom. za japanku stižemo u zadnji čas kako bi ulovila svoj avion. ostatak još ima vremena koje kratimo u čekaonici.

ubrzo slijede ukrcaji i svatko odlazi svojim putem.

nešto prije ponoći napuštam tajland.

ovaj put dobivam stari avion ali jednako dobru uslugu turkish teta koje uz večeru puštaju novog rockya. nakon filma tonem u san i budim se tek iznad turske.

slijedi doručak i slijetanje u istanbulu.

iako sam imao najbolju namjeru skočit do sultanahmeta kod "my frienda" na kebab, saznajem da mi je avion pomaknut 4 sata unaprijed. razlog - prije slijetanja u zagreb moramo do ljubljane kako bi iskrcali 4 i pol slovenca. e slovenci, slovenci, samo pravite probleme.

u čekaonici odsvud dopire poznati jezik. hrpa domaćih "biznismena" vraća se s "poslovnog puta".

ubrzo slijedi ukrcaj i 3 sata poslije slijetanje na pleso.

moje putovanje je završeno.

[zena_zmaj]

Pravi autor: romano

engleski joj baš i nije jača strana no pronalazimo način i odlično se sporazumijevamo. (iako će mnogi sad nagađat svašta napominjem da ničeg nije bilo osim cuge, bilijara i jako dobre zajebancije.)

joj daj prekini vise s tim.
pa kome ti prodajes te fore?
stvarno naporno...

priznaj i bok. nije sramota
uostalom rekao mi je Kiki da si mu donio gacice i sad ti ove spike vise ne pale

[romano]

Pravi autor: zena_zmaj

joj daj prekini vise s tim.
pa kome ti prodajes te fore?
stvarno naporno...

priznaj i bok. nije sramota
uostalom rekao mi je Kiki da si mu donio gacice i sad ti ove spike vise ne pale

nemam pojma o čemu ti pričaš, ja sam pristojan dečko

uostalom, nemoj bit ljubomorna, kaj nisi rekla zdravku da i ti hočeš jednu pa da ti nabavi.

sad stvarno ne znam kak će proć kad te budem sljedeći put osiguravao. možda će mi uže slučajno proklizat.