Thailand - Cambodia - putopis i slike

[ice]

hehehe interesantno.

Slikaj nam nešto tajlandskih dama

[Kos]

cekamo nastavak...

[sahasa]

Ovo je fakat odlična ideja !
Zanimljivo za čitat...

Kad će slike ? Daj da vidimo hotel,sobu...cijeli taj kvart u kojem si smješten....

[Kristijan]

oni već sada spavaju, to jest uskoro će se probuditi

kad god stigne će pisati, i ja čekam slike

[sahasa]

Znam da spavaju...bil sam ja na Filipinima i znam kakvi su oni krajevi...al nije na odmet vidjeti i Tajland..

[ice]

Hoćemo slike slike slike

slikaj kvart, hotele, lokale, bircove, krajolik a ponajviše tajlanđanke.

[romano]

pozrav svima.

slijedi nastavak. a za slike se jos malo strpite. ima ih jako puno i zakon su.

[romano]

kako opet nisam cijelu noc spavao (prokleta vremenska razlika) budjenje je bilo dosta kasno, negdje oko 1. Pola dana prespavano. Zakljucujem da se ne isplati obilazit watove jer dok dodjem do njih sigurno ce ih vec zatvoriti, a i za obilazenje neceg drugog vec je dosta kasno. odlazim prvo nekaj pojesti jer nema smisla razmisljati na prazan zeludac. Na standu uzimam springrollse od povrca u umaku koji kao i sve sto sam do sada probao od thai hrane imaju odlican okus. Nakon dorucka besciljno krecem po ulicama kad mi prilazi lik koji sa smijeskom ispituje gdje sam krenuo, te mi objasnjava kako je danas thai blagdan i kako tuk-tukovi odredjene boje voze za smijesno niske cijene od 3 kune. tada u blizinu kao narucen prilazi bas jedan takav.

Najcesca prijevara koju Tajlandjani prodaju turistima i koja je objasnjena u svakom vodicu. Nekoliko njih u kompi uvjeravaju turiste da su samo danas niske cijene prijevoza i posebni popusti u ducanima za koje samo oni znaju gdje su, a usput ce te odfurati i do hramova. Niti je thai blagdan, niti su popusti u ducanima. Stovise, cijene su i po nekoliko puta skuplje nego na drugim mjestima. Stvar je u tome da te tuk-tukovac fura za sicu jer poslije dijeli profit s trgovcima.

Iako znam u cemu je shema odlucujem otic s vozacem jer je i to jedna od stvari koje moram probati. Ionako nema kaj pametnijeg za radit, a ovaku cu dobiti voznju tuk-tukom za sicu i vidjeti ulicice Bangkoka u koje sam ne bi otisao. Prvo slijedi nekoliko hramova za zavaravanje i stjecanje povjerenja, a zatim komedija. Ducani s "popustom" u koje ulazim i pravim se blesav i ne kupujem nista. Kad je skuzio da od mene bas i nece imati profita, tuk-tukovac bjezi dok obilazim slijedeci hram. Ostavljen bogu iza nogu trgam se od smijeha jer je vozac otisao a nije naplatio ni onih 3 kune. Dobio sam besplatan tuk-tuk.

E, a sad se treba vratiti natrag na Khao San. Nekoliko puta vrtim kartu da bi otkrio gdje se nalazim ali bez uspjeha. One kekse od thai slova koji se nalaze na tablama ne uspijevam desifrirati pa trazim pomoc od lokalaca, no sve koje sam zaustavio nisu pricali engleski.

Vrijeme je da uposlim noge pa izabirem smijer u kojem cu krenuti u nadi da cu naletiti na nekaj poznato. Ubrzo pronalazim i znakove koje trazim na karti i to s uspjehom.

Pravac doma. Usput naletavam na stadion za thai box no ne ulazim na borbu jer mi je karta preskupa, razgledavam Parapet Phrakan tvrdjavu i Golden Mount s cije pagode na vrhu puca pogled na cijeli Bangkok. Prvi put se susrecem i sa rijecnim taksijem koji ce mi trebati za koji dan.

Sve u svemu dan je bio iznimno zanimljiv iako sam u planu imao sasvim nekaj drugo. Voznja tuk-tukom je zakon, oko tebe svi jure iz svih smjerova, a ti samo ocekujes od kud ce se nesto zaletiti u tebe. Ulicice koje sam vidio price su za sebe. Uske s malim garazama i sklepanim barakama u kojima ljudi rade, jedu i zive. Standovi s cijelim pilicima, svinjskim komadima i hrpom druge neprepoznatljive hrane stoje na suncu i cekaju kupce. Ne mogu vjerovat da netko to zaista i jede. Mislim da ni ne moram reci koju mjesavinu mirisa to sve zajendno proizvodi.

Dok ovo pisem u biljeznicu vec je 1 sat poslije ponoci a meni se opet ne spava. Ipak, idem se natjerati na spavanje jer sutra slijedi rano dizanje i jako dug dan.

[romano]

Sinoc je pala odluka da je dosta ljencarenja. vrijeme je da se i nesto vidi. u zoru se spremam poslije jos jedne neprospavane noci na obilazak grada. Nisam ni slutio koliko napor ce to biti. odlucujem obici veci dio grada i to pjeske uz pomoc karte koja je od vrlo male pomoci.

Prva postaja - najveci watovi Bangkoka - Wat Phra Kaew s Velikom palacom, Wat Po i Wat Arun. Vec pred vratima prvog hrama japanski djecji vrtic. Horde japanskih turista s fotoaparatima kruze okolo i slikaju se s nekim smijesnim ogromnim trakama s natpisom" welcome to thailand" ispred sebe. Odlucujem da mi se ne seta hramovima s tolikim coporom, pa obilazak ostavljam za neko drugo vrijeme. Nastavak prema Kineskoj cetvrti. Grad odjednom mijenja izgled a i lica su drugacija. Ulice se smanjuju i slijedi nepregledna mreza od 3.700 ducana i standova na kineskom marketu koji je potpuno drugaciji od tajlandskih. Roba je puno losije kvalitete, ali su i cijene nize. Iako sam ocekivao da ce mi kineski trgovci iskakati iz konzervi, jako sam se iznenadio. Iznimno su ljubazni tak da se slobodno moze razgledavati bez da te svake 3 sekunde ispituju hoces li ovo ili ono. Cijenkanje je i ovdje obavezno, ali su zesci nego Tajlandjani. (neda Kinez ispod cijene.)

Market je koncipiran tako da njegovi poveci dijelovi nude uglavnom istu robu. Tako postoje dijelovi za odjecu, obucu, neobradjene tkanine, tehniku (ako nekom treba ozvucenje neka slobodno dodje ovdje), djindje, i najzanimljiviji, hranu. Sve to nalazi se u mrezi uskih ulicica prekrivenim improviziranim tendama pa se dobro mora razmislit nakon zujanja po njima u kojem smjeru dalje.

Kineska hrana ima slicnosti s tajlandskom, no od nje se i jako razlikuje. Kuhaju i prze sve kaj se moze uloviti a vecinom nailazim na slatku hranu. Iako bi oci htjele probat puno toga, zeludac ne dozvoljava. Zbog vrucine dovoljan je i mali komadic hrane i vec si sit pa se mora dobro razmislit sto uzet iz tog velikog izbora. Uzimam neka lisnata tijesta u slatkom umaku koja me dodju pola kune i kilu mandarina za doma za 4 kune.

Sit i pomalo umoran odlazim na Hua Lamphong - glavnu zeljeznicku postaju kako bi provjerio nekoliko stvari i odmorio. Izabrao sam pravo mjesto za odmor jer stanica vise izgleda kao kino nego kolodvor. Redovi stolica a ispred njih veliko platno na kojem se pustaju tajlanski filmovi i serije dok su na lijevo standovi s grickalicama. Gledam jednu epizodu serije koja podsjeca na prijatelje, steta samo kaj nemaju titlove na engleskom jer ovako nisam skuzio ni rijeci.

[romano]

poslije kratkog predaha odlazim pogledati i bogati dio Bangkoka. Prvo posjecujem MBK - poznatu veliku robnu kucu na 6 katova i nekoliko sektora u kojoj covjek moze kupiti zaista sve sto mu treba ali po vecoj cijeni nego na trznici. No opet, i te cijene su i vise nego prihvatljive s obzirom na cijene u Hrvatskoj. Na brzinu razgledavam i Siam centar, te World City Plazu.

Cijeli kvart sastoji se od niza luksuznih poslovnih zgrada i shoping centara koji su za duplo pa i vise veci nego u Hrvatskoj. Za razliku od ostatka Bangkoka jako je cist i uredan. To je podrucje gdje vecinom prevladavaju imucniji Tajlandjani, a vidio sam i mnostvo ladyboya. Price da nije moguce prepoznat one koji su obavili promjenu spola padaju u vodu jer se tocno vidi tko je pravo zensko, a tko ima ili je do nedavno imao prangu medju nogama. Izgledaju smijesno kad dolaze birat cipele i minice u ducane, s dugom kosom, sisama i sirokim ramenima.

Jedna od zanimljivosti koju taj dio Bangkoka nudi je i Sky Train u kojem se odlucujem provozati. Dvije linije napravljene su visoko iznad zemlje i povezuju nekoliko bangkoskih cetvrti. Korisna stvar kad je na brzinu potrebno otici iz jednog dijela u drugi, a kao sve ovdje jako je jeftin. Kat ispod pretvoren je u dugacko Sky Train setaliste kojim je fora hodati jer daje pogled na grad iz duge perspektive.

Po preporuci jos iz Zagreba odlazim do marketa s odjecom gdje kupujem nekoliko autohtonih majci.

E, sad se je potrebno vratiti doma sa sasvim druge strane grada. Odlazim na rijecni taxi camac koji me khlongovima voze u smjeru Khao Sana. U velikoj guzvi na ulasku i izlasku iz camca nitko mi ne naplacuje kartu pa je tako voznja besplatna. Dok svi saginju glavu za vrijeme voznje kako ih voda iz Chao Praye ne bi spricala ja sam jedini sa visoko uzdignutom jer nastojim gledati obale rijeke na kojima ljudi zive u malim sklepanim drveno-metalnim konzervama. Uvjeti u kojima zive su strasni. Smece i smrad sire se rijekom koja je i kanalizacija i vesmasina, a u isto vrijeme predstavlja i izvor hrane. Zaista nesto sto covjek mora vidjeti svojim ocima.

U sumrak zadovoljan i umoran stizem na Khao San i odlazim ravno u sobu konacno na spavanje.