Thailand - Cambodia - putopis i slike

[romano]

5 je dan putovanja, mislim.

Napokon se priviknuo na azijsko vrijeme pa se i posteno naspavao.

Budim se u 20 do 6 jer sam odlucio otic iz Bangkoka. Na brzinu spremam stvari i odjavljujem se iz sobe da bi stigao na vlak u 8.20 za Ayutthayu, gradic 85 km sjeverno od Bangkoka. No, prvo je potrebno prijec pola Bangkoka da bi dosao do glavnog kolodvora. Kako ponovo pjesacenje po vrucini koja pocinje vec ujutro ne dolazi u obzir, a lesinarima od taksista i tuk-tukovaca ne zelim placati napuhane cijene, odlucujem koristiti javni prijevoz. no to bas i nije tako jednostavno. Svi natpisi su na thai jaziku, a i velicina grada stvara dodatne poteskoce. Ako fulam autobus sigurno cu zakasnit na vlak. Pokusavam potrazit pomoc no ni sami Tajlandjani nemaju pojma kamo koji bus vozi sto pokazuje kolika je zapravo velicina Bangkoka. Kad sam vec mislio da cu opet morat uposlit noge nekako se uspijevam sporazumjeti s Tajlandjankom koja ni ne govori engleski. Svojim mobom zove autobusni kako bi provjerila broj busa te odlucuje ici zajedno sa mnom kako bi mi pokazala smjer. Povrh toga placa mi i autobusnu kartu. (Samo zbog ovakve nesebicne dobrote obicnih thai ljudi ispati se posjetiti ovu nevjerovatnu zemlju. Jedan veliki plus Tajlandu.)

Na kolodvor stizem taman prije polaska vlaka. Kupujem kartu po 3 i pol kune a za voznju od sat i pol u vlaku 3. klase. Simpaticna konzervica s ventilatorima i nije tako losa, a pogled kroz prozor za vrijeme voznje nezaboravan je dozivljaj. Kao i voznja rijecnim camcima, voznja vlakom najbolje pokazuje sjaj i bijedu Bangkoka. Svega par metara dijeli luksuzne zgrade sa oronulim nastanbama ljudi na rubu egzistencije. Sve sto posjeduju predstavlja tih nekoliko komada dasaka i lima, nesto posirene odjece koja visi po okolnim stablima, te pokoja domaca zivotinja.

Sto se vise udaljavam iz Bangkoka krajolik se mjenja. Ljudske nastanbe zamjenjuju se poljima rize i kokosovih palmi. Ubrzo stizem u Ayutthayu.

Za razliku od Bangkoka, Ayutthaya je mali gradic od nekih 60-tak tisuca stanovnika i moze se pregledat u jednom danu. Bivsa je prijestolnica Tajlanda sa prekrasnim rusevinama watova i marketom u sredistu zapadnog otoka. Kako je kolodvor sa istocne strane pri dolasku je potrebno camcem prijeci rijeku. Cijeli grad jedna je velika ravnica pa setnja po njemu nije naporna, no zbog vrucine potrebno je cesto potraziti hlad. Iznendadjuje me naglo smanjenje ljudi i vozila u odnosu na Bangkok, jako ugodna promjena.

Prva postaja - Wat Phra Mahathat. Niz rusevina hramova i budinih kipova, te drvo u kojem je izrezbaren budin lik ne ostavljaju me ravnodusnim. Kroz Povijesni park s Beung Phra Ram jezerom, a preko kojeg idu preko desetak desetak mostova, svoj put nastavljam prema Wat Thamnikaratu, ostacima chedi-a i lavljih skluptura. Za kraj ostavljam kompleks Wat Phra Si Sanpet s Wat Mongkhon Bophitom. Najveci hram u Ayutthayi, Wat Phra Si Sanpet poznat je po 3 ogromne stupe u njegovom sredistu. Izgradjen je u 14 stoljecu i nekad davno sadrzavao je i 16 m visokog Budu prekrivenog s 250 kg zlata, a kojeg su otopili burmanski osvajaci. Odmah u njegovoj blizini nalazi se manastir Wat Monghon Bophit u kojem je i jedan od najvecih tajlandskih Buda.

Na povratku prema kolodvoru hodam rame uz rame zajedno sa slonovima (fakat nikad nisam mislio da cu sa slonovima hodat pjesackom stazom), a na marketu kupujem veceru - sirovu hobotnicu, przene skampe i kokosovo mlijeko. Svoj put nastavljam prema Lop Buri-u, gradu majmuna.

[ice]

Pa ti si pravi pisac

[romano]

LOPBURI - MONKEY CITY

Kako nisam zelio ostati preko noci u Ayutthayi te se ujutro gnjaviti sa transportom odlucujem otici na svoje slijedece odrediste, gradic Lopburi 80-tak km sjeverno. Opet kupujem kartu za konzervu koja me dodje punih dvije kune u ubrzo slijedi jos jedno putovanje tajlandskim zeljeznicama. Kroz prozor ni traga civilizaciji, a malobrojni ljudi u vagonima bas i ne uljevaju povjerenje. Sa svakom slijedecom stanicom smanjuje se broj gradskih ljudi, a povecava onih iz razlicitih plemena koji furaju zapakirane kolicine namirnica koje prelaze i njihovu visinu i tezinu. Pa di sam se ja to zaputio?! Vani je vec odavno pala noc a odjednom nestaju i svi kondukteri iz vlaka. Kako ne znam na kojoj stanici trebam izaci pokusavam se sporazumjet s lokalcima koji pojma nemaju kaj ih ispitujem, ali na svaki moj spomen Lopburia nasmiju se i razvezu sto na sat, opet na meni nerazumljivom thai jeziku. Sve to ispada jako simpaticno, ali meni nije od prevelike koristi. Samog sebe uvjeravam da cu prepoznat stanicu kad ju vidim.

I bio sam u pravu.

Na ulazu u terminal stoji ogroman kip majmuna. To mora da je to. Kupim stvari i izlazim iz vlaka. Na izlasku iz stanice hrpa tuk-tukova. Izabirem smjer u kojem cu krenuti i foliram da znam kamo idem samo da me ne bi gnjavili za prijevoz. Pratim svijetla u nadi da cu naci neki smjestaj, no iznenadjujem se jer je oko mene sve zatvoreno. U jednoj od ulica upoznajem dvije Njemice koje su isto kao i ja izgubljene u vremenu i prostoru pa zajedno odlucujemo potraziti okolo. Nakon kraceg lutanja uspjevamo pronaci neki hotel koji vodi hrpa klinaca a u kojem odmah iznajmljujemo sobu. (Ne nismo uzeli jednu veliku, svatko je uzeo svoju. Ispostavilo se da su Njemice lezbe koje ostaju raditi na Tajlandu do 5. mjeseca. Nisam pitao kaj.)

Nova soba jos je smijesnija od stare. Hodnik i sobu ne dijele prozori vec samo mrezica za komarce, a zid kupaonice ne ide skroz do stropa vec samo malo iznad glave. Kad pustim vodu komotno imam cijelu cijelu minutu prije nego kaj pocne teci a instalacije od struje prolaze tik do tusa cija mi je visina do ramena. Ogledalo mi je negdje do sise.

Slijedece jutro dobro naspavan odlucujem pogledat gdje sam to dosao. Uzimam kartu na recepciji i zapucujem se u grad. Vec dvije ulice dalje glavna atrakcija Lopburia, horde makaki majmuna slobodno secu ulicama, penju se po stupovima i zgradama i kupaju u fontanama. Pa ne mogu vjerovati svojim ocima. Mozes im prici na par centimetara udaljenosti i hraniti ih iz ruke. Slikam ih a svaki put kad se priblizim mladuncetu mama popizdi i pokazuje mi zube. Kasnije u obliznjem hramu gledam njihovo hranjenje. Mali smradovi pomno biraju kaj ce pojesti. Prvo uzmu komad hrane i dobro ga pregledaju i ponjuse, pa ako im se ne svidi samo ga zafitilje, cak i na ljude.

Turisti su upozoreni da pripaze na majmune jer znaju biti iznimno bezobrazni. Znalo se dogadjati da na brzinu pokradu neoprezne ljude. Tu i tamo znaju se i potuci a i slobodno se sheve pred svima.

Osim majmuna posjecujem i rusevine kmerskih hramova koji se nalaze gotovo u svakoj ulici Stare cetvrti te nezaobilazno mjesto svakog thai grada, market.

Kako je ispalo da je Lopburi zakon gradic odlucujem bukirat sobu za jos jedan dan koji cu iskoristit za odmor i ljencarenje.

[sahasa]

Njemice lezbe...ahahahhahhaa...

Reci da nisi prošo i ok...

[anavijuric]

Jedva čekam novu poruku!! Odlučno mi je ovo.
Pozrav!!

[ice]

Hehehe, opet, svaka čast!!!

I teško i nestrpljivo iščekujemo slike!!! Hoćemo slike!!

[Pretorian]

Hehehe, opet, svaka čast!!!

I teško i nestrpljivo iščekujemo slike!!! Hoćemo slike!!

ma ne znam kak će to sa slikama, kad je retardiran, jedna sliku mu ima 3mb i onda mi šalje poruke da se već pola sata uploada, a ja mu kažem da će mu javiti grešku da je slika prevelika

[ElMagnifico]

Alooo Romule, cico je!

Vidim da ti je fino, bas citam i ne vjerujem kako dobro zvuci. Nadam se da si mi u tim svim marketima naso prikaldni primjerak, znas vec cega, hehe.

A sto se tice lezba, pusti ti to! To sve njemice kazu!, pitaj jos jedanput

Tu ti je sve po starom sta se nas L tice, ja upravo u nsbu.. jebeno je.. hhehe

Aj drz se i nemoj mi se zaljubit u nekog majmuna! Pozdrav

[anavijuric]

Nadam se da te nisu oteli ili nešt slično, dugo se ne javljaš??
Valjda je sve O.K.

[sahasa]

Halo,Romano...nema te od 25-og...

Kaj si zaboravil na nas ?
Znamo da ti je predobro i da uživaš ali daj to podijeli s nama...