Thailand - Cambodia - putopis i slike

[Pretorian]

javit će se na net kroz par dana, u subotu idu u kambođu tamo nema ni kompjutera niti signala

[ice]

javit će se na net kroz par dana, u subotu idu u kambođu tamo nema ni kompjutera niti signala

Uh, kakvo olakšanje ... Malo sam se pribojao da ga netko nije podigao bombom ili otrovao olovom...

[anavijuric]

javit će se na net kroz par dana, u subotu idu u kambođu tamo nema ni kompjutera niti signala

Mashala, samo nek je on nama dobro . Jedino ne znam tko će izdržat čekat još nekoliko dana. Navukla sam se na ovo.
Pozdrav!!

[zmija]

pozdrav romule!
evo ja i maca počeli ovo čitat....
pa dobro pišeš stari, šta si ti to vježbao i pisanje doma
aj sam ti uživaj a mi ćemo se patit u civilizaciji!

pozz od zmije i mace

[romano]

Pozdrav ljudi. evo da se javim. upravo se vratio iz cambodie.a tamo bas i nisam imao internet.

[romano]

Nedjelja, novi dan. Cijeli grad sam obisao jucer pa cu danas vecinom odmarati i posjetiti nedjeljni market. budim se dosta kasno ali mi je svejedno jer nigdje ne zurim. Uzasno je sparno pa odlazim pod hladan tus (topli ni nemam ) te pravac grad. Izgleda da je nedjeljni market mjesto okupljanja cijele provincije jer je tolika guzva da se jedva probijam kroz uske prekrivene ulicice. primjecujem da sam doslovno jedini turist koji baulja okolo pa ispadam ljudima veca atrakcija nego sto su oni meni. gotovo svaka zenska koja prolazi snima me od glave do pete i daje mi poznati thai smjesak (to sto se necu umisliti.) pokusavam si pronaci nesto obleke koja je uzasno jeftina ali ne uspjevam jer mi je sve malo. isfrustriran time sto sam ogroman odlazim potraziti nekaj za pojesti ali mi ni to u ovom gradu nije lako jer jestive hrane gotovo i nema. jesam zeludac ali ono sto ovdje prave za jest jedva uspjevam i gledati. hrana se kuha u totalno nehigijenskim uvjetima, lonci i posudje su prljavi a kad ih peru samo ih provuku kroz vodu koja je tamnija i od obliznje rijeke, a hrana dolazi upravo iz te rijeke koja je bajdvej i kanalizacija. Tu i tamo pokraj svjezih namirnica proletavaju i stakori.

Uspjevam pronaci neke lude male palacinke od rizinog brasna punjene slatkom kremom i ljutim zacinima koje su zakon. uzimam cijelu vrecicu. kasnije se cudno osjecam, vjerojatno kombinacija zacina, a i jaja iz kreme koja cijeli dan stoje na paklenom suncu nisu pomogla. 20-tak minuta poslije sve je ok. predvecer odlazim u internet caffe koji mi je odmah do hotela kako bi provjerio informacije vazne za nastavak putovanja a i vidio sto ima doma.

dok surfam netom oko mene thai klinci umrezeno igraju igrice pojacano do maksimuma a zohari gmizu po cijeloj prostoriji. kako ostajem zadnji polugluha i poluslijepa vlasnica dozvoljava mi da besplatno surfam do zatvaranja. u ponoc odlazim u hotel kako bi se malo naspavao jer slijedi jos jedno rano dizanje i poduze putovanje. no kad sam se vratio u sobu imao sam kaj vidjeti. gustercina na zidu tocno iznad kreveta. nije da me je to pretjerano dira, ali ipak ne znam ni koja je vrsta, da li je opasan il nije. odlucujem ga uloviti i izbaciti van ali svaki put kad mu se priblizim on pobjegne negdje drugdje. nakon pola sata uspjevam, izgleda da je njemu dosadilo vise nego meni. na brzinu spremam stvari kako ne bi morao prije kretanja te vidim da mi je ostalo svega 3 sata sna.

[romano]

4 ujutro - vrijeme je za tusiranje i polazak. autobusni kolodvor nalazi se na suprotnoj strani grada pa je potrebno pjesaciti do njega sat vremena. vani je jos mrkli mrak. zurim kako bi stigao na bus koji ide u pola 7 jer zelim sto prije uloviti slijedeci bus na koji presjedam. putem me napada copor pasa pa moram preskakati zid kako bi im pobjegao. vjerujte, nikako ne zelite da vas ti psi sustignu i ugrizu.

veliki problem svih kopnenih gradova koje sam do sada vidio su copori pasa koji lutaju okolo. izgladnjeli, po cijeli dan na vrucini i prljavstini, velika vecina ima takve kozne bolesti da im je sva dlaka otpala. mnogi su i sa otvorenim ranama. do sad ni jednom nisam vidio nekog da hrani te pse pa se jadni moraju sami snalaziti. neki su toliko slabi da nisu u stanju ni hodati pa im zadnje noge propadaju. prizor koji me je dosad najvise sokirao od dolaska u aziju i vjerujem da ga nikada necu moci izbaciti iz glave.

na stanicu (na kojoj naravno ne postoji ni jedna osoba koja razumije i rijec engleskog jer 99% turista koristi iskljucivo vlak za putovanje ovim podrucjem) stizem i pol sata ranije, ali uzalud jer su vozaci na taj dan odlucili voziti po thai vremenu. (onom tko je dozivio bit ce jasno) prvo odgadjanje do 8 sati. ajd podnosljivo, ionako sam upozoren da se to cesto dogadja. znojan sjedam u cekaonicu s drugim ljudima a oko mene pocinju kruziti rojevi komaraca dok pokraj drugih ni jedan. antimalarike ne koristim. brzo kopam po torbi u potrazi za autanom. ubrzo je i 8, no slijedi jos jedno odgadjanje do pola 10. vozacu se ne vozi pa se sjeda u cekaonicu s ostalim putnicima. nakon gotovo punih 4 sata cekanja (a kako sam se mogao dobro naspavat za to vrijeme) polazak.

mogu samo reci da voznja autobusom tuce voznju vlakom i to za duplo. autobus izgleda kao da u slobodno vrijeme radi u cirkusu. okicena sajba, bez prozora i vrata s ventilatorima koji vise sa stropa. klupe su uske i neudobne pa svatko tko je preko metar i 40 ima omanjih problema sa sjedenjem. mislim da se sigurno noviji modeli od ovog mogu pronac po hrvatskim smetlistima. pravo je cudo da uopce moze upaliti a kamoli vozit. sjedam na zadnju klupu koja bi trebala biti rezervirana samo za monahe (sta ces, coban) jer ima najvise mjesta i najvise zraka koji dolazi iz rupe gdje bi po normalnom bila vrata. cijelim putem odskakujem i po par centimetara od sjedista, a svake sekunde ocekujem da ce mi ruksak izletiti kroz otvor na cestu. thai pop tresti iz ogromnog zvucnika iznad moje glave, sad mi je jasno zasto ih zovu disco busevi.

za krajolik kroz koji prolazim kazu da je jedan od najljepsih na tajlandu. prostrane plantaze kokosovih i bananinih palmi, bambusa, rize, manga, papaje i duriana, posvuda bijele caplje i druge mocvarne ptice, sela i marketi, hramovi usred niceg. ljudi kad vide da sam stranac dovikuju i masu prema autobusu.

4 sata poslije - suphanburi, grad tranzit gdje lovim drugi bus koji se pretjerano ne razlikuje od prethodnog. novo skakutanje po cesti jos sat i pol a zatim moje konacno odrediste - kanchanaburi.

provincija kanchanaburi nalazi se na samoj branici sa burmom i obiluje mnostvom prirodnih fenomena i kulturnim znamenitostima. mjesto je mjesanja thai naroda sa burmanskim plemenima poput karena i mona, sto je razlog velikoj razlicitosti ljudi. tako je moguce vidjeti ljude ne puno tamnije od prosjecnih europljana, pa do gotovo crnih s izrazajnim crtama lica. kako je cijela provincija vecinom seosko podrucje ljudi su iznimno srdacni i opusteni.

[romano]

jos u busu upoznajem nizozemski par s kojim odlucujem potraziti smjestaj. zajedno uzimamo sawngthaew, smijesni natkriveni pick-up koji nas vozi u mae nam khwae podrucje gdje se nalaze rijecni bungalovi i restorani. nakon poduzeg trazenja jer je grad krcat uspjevamo pronaci smjestaj kod jedne kineskinje i njezine kceri. dobivamo bungalove okruzene cvijecem i drvecem o kojem se svakodnevno brine nekoliko vrtlara, te vrtom sa svijezim namirnicama koje se koriste u restoranu.

nakon cekiranja i tusiranja posjecujem najpoznatiju znamenitost kanchanaburija - death railway bridge iliti most na rijeci kwai. iako sam se prije nego sto sam ga vidio pitao cemu tolika frka oko nekog tamo mosta prvi pogled na njega promjenio je misljenje. ogromna celicna konstrukcija izgleda impresivno, a prelazak preko mosta poseban je uzitak. most je u biti pruzni prijelaz ali po njegovoj sredini postoji uska staza za pjesake. hodanje po njemu prilicno je zastrasujuce jer se ljudi po toj uskoj stazi krecu u oba smijera pa se tesko zaobilazit, dok su svuda okolo rupe i po nekoliko metara. dosta je visok pa ne bi bas bilo dobro past s njega

pri prijelasku mosta imao sam srecu jer je u isto vrijeme prolazio vlak pa je dozivljaj bio potpun. u trenutku njegova prolaska ljudi se moraju skloniti na nekoliko prosirenja na mostu a onda on vrlo polako prolazi kako ne bi nekoga pregazio. tako mi je vlak prosao svega nekoliko centimetara od glave.

poslije i tog cuda odlucujem podvuci crtu za taj dan, te odlazim odmarati na lezaljkama u vrtu bungalova.

[romano]

27.02.

naspavan, dizem se rano s namjerom da razgledam citav grad. sve sto zelim vidjet nalazi se u jednom nizu pa obilazak izgleda kao posjeta supermarketu, ali na malo vecoj povrsini. prvo posjecujem saveznicko ratno groblje posveceno vojnicima iz 2. svjetskog rata koji su kao zarobljenici svoje zivote izgubili pri gradnji zeljeznice koja je trebala spajati tajland s burmom. cijelo groblje napravljeno je poput memorijalnog parka s mnostvom drveca koje osigurava hlad, trava je uredno posisana i svakodnevno se zalijeva, a grobovi imaju male spomenike s podacima o imenu, datumu smrti, te nacionalnosti vojnika. jako podsjeca na ona groblja iz americkih filmova. u njegovoj neposrednoj blizini nalazi se i kinesko groblje ciji su grobovi totalno ludi. velike sarene gradjevine umjesto spomenika na prvi dojam uopce ni ne lice na grobove. jedina slicnost sa "pravim grobovima" je u natpisima imena i slikama umrlih. kako ne bi bilo da posjecujem samo groblja odlazim posjetiti i druge znamenitosti

obilazim manju kinesku cetvrt, njezin nezaobilazni market i hramove. kao i u bangkoku cetvrt je vrlo ziva s mnostvom standova koji nude razlicitu hranu i odjecu, a hramovi su potpuno drugaciji od budistickih. jedan od njih je i definitivno najzanimljivija gradjevina koju sam vidio na tajlandu. izgledom poput rakete i visinom od nekih 20-tak metara Wat Nua u najmanju ruku izgleda cudno. izgradjen je od mramora i porculana s jako puno pozlacenih dijelova. hram je oslikan i iznutra i izvana s mnostvom stupova i kipova zmajeva i kokosi. na njegovoj drugoj razini nalazi se terasa s koje puca pogled na rijeku i longtail brodove koji njom plove.

kako sam vidio sve sto me je zanimalo a tek je podne odlucujem otic na lagani treking od 5 kilometara izvan grada u posjetu Wat Tham Khao Punu, hramu smjestenom ispod zemlje u spiljama. hram je poznat i po tome sto je prije 10-tak godina monah ovisnik ubio turistkinju i izlozio njeno tijelo u hramu. putem prolazim preko mostova ispod kojih su smjesteni ploveci restorani te kroz polja banana i bambusa gdje gledam seljake koji rade oko plodova. mnogi prekidaju posao kako bi me pozdravili. osim njih pozdravlja me i svaki prolaznik koji ide istim putem, te me gleda sa cudjenjem. ocito ovuda i ne prolazi bas toliko faranga. nekak uspjevam pronaci hram jer je dosta puteljaka a oznaka nema. slijedi nezaboravno iskustvo.

jedini sam posjetitelj hrama pa je spilja samo za mene. nakon uputa monaha spustam se stepenicama pod zemlju u spilju u kojoj se nalaze budini kipovi pomjesani s hinduistickim religijskim predmetima. na sve strane vise stalaktiti i stalagniti a puteljci izmedju pojedinih prostorija su toliko uski i niski da je na nekim mjestima potrebno saginjanje i prolazenje na bok. spiljama leti i dosta sismisa.

na povratku iz hrama zaustavljam se kako bi od lokalaca kupio banane. uzimam oko 3, 4 kile banana za cijenu od kunu i pol (banane su drugacije nego nase. ful su male i intenzivnijeg su okusa.)

u sumrak stizem natrag u bungalov.

[romano]

28. 02. - Erawan waterfalls

jos jedno rano budjenje. danas sam odlucio otic do slapova erawana, jednog od najposjecenijih nacionalnih parkova tajlanda koji se nalazi 70-tak kilometara sjeverno od kanchanaburija. dok svi drugi uzimaju aranzmane u turistickim agencijama koje duplo placaju ja odlucujem biti avanturist pa pronalazim lokalni autobus koji ide do njih. opet zauzimam prostranu straznju klupu s koje imam dobar pogled na "tajlandsku prtljagu". tik do mene svoj prijevoz pronasli su bacve s benzinom, buntevi voca i povrca, te velika vreca s pilecim komadima iz koje se cijedi krv po autobusu.

vozac je jedan od ludjih s kojim sam se vozio. usred voznje nekoliko puta se zaustavlja kako bi isao u shopping i po gorivo, a kada mu netko sa ceste vice i mase ceka i po nekoliko minuta da se ljudi doma spreme i ukrcaju u autobus. kako put vodi kroz planine i tezak uspon bus jedva uspjeva potegnuti, nekoliko puta sam pomislio da ce crknut i da cemo zapet u divljini. putem nas prate i rijecni kanali i jezera na kojima plove rijecne kolibe. dva sata poslije nekako uspjevamo doci do erawana.

slijedi trekking od par kilometara kroz brdovitu dzunglu ispresjecanu s bezbroj slapova. mir jedino ometa glasanje divljih zivotinja koje zive dublje u dzungli. dosegnuvsi vrh planine odlucujem se okupati u kristalno cistim jezerima ispod velikih slapova a u kojima zive ribetine i do pola metra. (fakat nisu ribicke price, imam dokaz na slikama.)

zajedno sa mnom kupaju se i domaci koji su smijesni jer nemaju kupace vec su potpuno obuceni, a posto ne znaju plivati koriste gume za napuhavanje.

na silasku srecem i ljude koji su dosli s agencijama. imaju vremena za posjet samo prva dva velika slapa jer prema rasporedu moraju krenuti dalje, dok sam ja za obilazak imao cijeli dan. koji sakeri. uz to, kao sardine se voze u nekim malim kombicima.

na povratku u kanchanaburi zapao me isti vozac koji gubi kondukterku pa cijelim putem trubi pokraj svake birtije u nadi da ce je nac. kako ne uspjeva, na sred ceste ispred grada zaustavlja bus i naplacuje karte.

navecer posjecujem kinesku cetvrt jer su praznici povodom kineske nove godine pa su kinezi pripremili dernek. na hrpama standova nude se przene kokosi, bube, insekti, glodavci i razne druge primamljive delicije. za glazbu se pobrinula skupina prosjaka koja u sredistu marketa svira svoje instrumente. kupujem suvenire i odlazim na spavanje. sutra me ceka druzenje s tigrovima.