Thailand - Cambodia - putopis i slike

[romano]

prvo jos nekoliko rijeci o poipetu.

grad je definitivno jedan od najgorih koje sam vidio u zivotu. hrpa klinaca hoda za tobom i vuce te za rukav kako bi im dao koji dolar, ljudi su neprijateljski raspolozeni i svi zure u tebe dok prolazis, brda smeca leze okolo i mijesaju se s prasinom a oronulim supama u kojima ljudi zive kontrast daju luksuzna kasina nekoliko metara od njih. poipet je postao meka za tajlandske kockare odkad je kockanje zabranjeno na tajlandu.

na prvi dojam siem reap je totalna suprotnost poipetu. na glavnoj cesti koja vodi u angkor wat nalaze se kilometri restorana i hotela s 5 zvijezdica. izgleda kao da si u las vegasu a ne u gradu koji se nalazi u kambodzi. angkor wat nekima je napravio dobar biznis. u blizini grada sagradjen je aerodrom pa bogati zapadnjaci mogu doci avionima, odsjesti u luksuznim hotelima, autom se odvesti u angkor i tako zaobici bijedu kambodze. najzalosnije je sto sve drze stranci pa domaci narod od svega nema nikakve koristi.

svojem vozacu dajemo upute da nas iskrca u jednoj od siromasnijih cetvrti. jako brzo uspjevamo pronaci sobe koje dodju po 2 i pol dolara po covjeku i koje su cak bolje od onih na tajlandu.

nakon cekiranja odlucujem malo prosvrljat okolnim ulicama, no gazdarica me upozorava da se brzo vratim jer je grad opasan po noci.

[gollum007]

ljudi moji što je ovo tebi trebalo mislim si ja a tebi nek buda da blagoslov bože sačuvaj goreg i nedaj nikakvu bolest viva traveling

[romano]

04. 03.

napokon cu vidjeti angkor wat. dizem se vrlo rano, a kako sam turu odlucio odradit u cambodian styleu gazdarica mi je vec pripremila bicikl koji placam dolar i pol - najnizu cijenu u gradu. prvo moram biciklirat 7 kilometara do samog ulaza. na ulazu stroga kontrola i placanje dnevne ulaznice od 20$. a onda velicanstveni kompleks kmerskih hramova sraslih s dzunglom na prostoru od, koliko mi je poznato, 36 kilometara kvadratnih. stoljetni razvoj i mijesanje hinduizma i budizma stvorio je toliko razlicitih hramova koji su jako dugo bili zaboravljeni i skriveni od pogleda ljudi.

prvo slijedi angkor wat prema kojem je i cijeli kompleks dobio ime. da bi se uslo u hram potrebno je prijeci dugacki kameni most preko jezera koje ga okruzuje, a zatim slijede zidine koje bi mogle slobodno biti hram za sebe. uski tamni isprepleteni hodnici prosarani su ornamentima i budinim kipovima. iza zidina nalazi se park s jezerom i dva simetricna manja hrama iza kojih slijedi veliki glavni. kretanje prema sredistu hrama vodi preko dugackih strmih stepenica koje su zastazujuce. jako su skliske i istrosene s dugackim razmacima pa se potrebno penjat i spustat s rukama i nogama. s vrha hrama puca pogled na nize djelove i dzunglu koja ga okruzuje.

u hramu srecem sopranose koji su smjestaj pronasli na drugom kraju grada a koji mi govore da su izgubili litvanca koji je bio s njima u taxiju.

na povratku iz hrama pronalazim bicikl sa skinutim lancem, osveta klinaca jer nisam htio kupiti razglednice. ubrzo ga namjestam i nastavljam put prema povijesnom gradu angkor thomu u kojem se nalazi nekoliko hramova od kojih je najveci bayon cije kupole krase isklesana lica. na stazama oko hrama setaju slonovi i trckaraju majmuni. izlazim iz grada i nastavljam prema najpoznatijem hramu angkor wata, ta prohmu koji je u potpunosti sjedinjen s dzunglom. ogromno drvece s velikim korijenjem spojeno je sa zidinama hrama, te raste ispod, u i iznad njega. sila korijenja srusila je velik dio hrama dajuci time velicanstvenu sliku neceg drevnog.

na stazi zrtve mina sviraju tako zakon glazbu da ostajem neko vrijeme kako bi ih slusao. svi sviraci nemaju jednu ili obje noge a neki od njih ostali su i bez ociju.

ispred svakog veceg hrama nalaze se marketi na kojima se nude hrana i pice, odjeca i suveniri. cim se covjek priblizi jednom od standova na 6 okolnih trgovci otvaraju skrinje i nude te picem i hranom a odjecu i suvenire guraju ti doslovno u facu. svaki te vuce na svoj stand i jako se naljute ako prekopas stvari i nista ne kupis.(totalno drugaciji od tajlandskih trgovaca). na pocetku ti nabiju troduplu cijenu pa je cijenkanje jako korisno. najsmjesnija stvar je dok odlazis od standa cijena sa svakim korakom pada za dolar. u kambodzi se dolar vise cijeni od vlastite valute riela koji se koristi samo za manje transakcije.

isto tako, na svakom koraku te okruzuju mali klinci koji prodaju suvenire za dolar. u jednom trenutku samo je jedan a vec u iducem ne mozes ih prebrojati. svi su tako smijesni dok pregovaraju a i jako su pametni. gotovo svi pricaju po nekoliko jezika a imaju samo od 5 do 7 godina. zato kaj su tako simpa kupujem od njih hrpu suvenira.

nakon sto sam vidio glavne hramove i obavio shopping odlucujem otic na manje razgledavanu rutu. bicikliram stazom okruzen sumskim redovima gdje srecem jako malo ljudi a od kojih su gotovo svi bili domaci. svi mi se smjeskaju i masu. (ovi nista ne prodaju.) usput se zaustavljam i razgledavam hramove koji su na stazi. potpuni krug zavrsavam taman prije sumraka i sa mosta angkor thoma promatram zalazak sunca. noc je pala i već sam lagano umoran, a ceka me jos nekih 10-tak kilometara bicikliranja. na pola puta pocinje mi pustat zadnja guma koja je vrlo brzo potpuno prazna. kak nema teoretske sanse da pjesacim jer necu doci do preksutra nastavljam vozit. na povratku u guesthouse objasnjavam gazdarici kaj se dogodilo a ona se smije jer se svima to dogadja. gume su lose pa cesto pucaju. imam srece da mi se to nije dogodilo negdje na pocetku. odlazim na tusiranje jer izgledam kao da sam se valjao u blatu a ostatak veceri provodim s englezom s kojim sam dijelio taxi. lik je legenda. trazio je na poslu dopust od godinu dana koji je odlucio iskoristit za put oko svijeta zajedno s curom. na jednom od putovanja prije par godina posjetio je i hrvatsku a poznaje i sve nase nogometase. oko ponoci odlazim u krpe.

[romano]

05. 03.

danas cu obic siem reap. od gazdarice dobivam upute i neku polutocnu kartu s kojom se zapucujem u grad. prvo obilazim turisticki dio koji je s obzirom gdje se nalazi relativno uredan. ponuda usluga poput supermarketa, beauty salona, galerija, restorana i ekskluzivnih hotela ne zaostaje za europskim ali isto tako ne zaostaju ni cijene. ulicama se vecinom presetava bogata pretila zapadnjacka gerijatrija. osjecam se kao da sam u umirovljenickom kampu. ta dosada jako brzo me tjera da pobjegnem u pravi siem reap. svega nekoliko ulica od luksuza zapocinje bijeda. hrpe smeca, oblaci prasine, prosjaci koji uporno hodaju za tobom i zicaju dolare, sirotinjske kolibe jos gore nego one na tajlandu. sirotinjski niz prekida pokoja bogataska kuca ratnih profitera ispred kojih stoje naoruzani zastitari. na ulicama je dosta zivo. mnostvo ljudi i svatko ima neku zanimaciju. svaki par metara standovi s hranom i odjecom, tuk-tukovi i motorni taxiji. sve izgleda puno sirovije i brutalnije u odnosu na tajland. ljudi prevoze odrasle zive svinje zavezane i okrenute na ledja na motoricima ne vecim od tomosa automatica i to vecinom po dva komada. uz put lome pilicima vratove, ciste i prze za prodaju. u velikim bacvama od goriva destiliraju domaci alkohol koji pune u prljave koristene boce. kad se samo lokalci prevoze obicno i preko duplog prenatrpaju vozilo pa u voznji vire sa svih strana. isto tako prevoze i proizvode. izgleda da nisu nikad culi za duplu turu.

bauljajuci po ulicama uvidjam koliko je karta koju sam dobio losa. puno puteva nije ni ucrtano a mnogi od ucrtanih pokazali su se krivim. nakon poduzeg cik-cak kretanja lagano sam izgubljen. jos uvijek tocno znam puteljke kojima sam prosao ali povratak njima do guesthousea cuvam kao zadnju soluciju. prvo zelim pokusat pronac drugi, kraci i neistrazen put. karta mi postaje potpuno beskorisna pa se nastojim osloniti na filing. izabirem smjer. vec duze vremena nisam vidio niti jednog stranca. sunce zivotinjski przi. lokalci pomno promatraju svaki moj korak. nakon kraceg hodanja ipak odlucujem na jednom od standova pitat za upute ali prodavacica se namjerno pravi blesava i ne zeli mi reci u kojem smjeru trebam ici. cuva posao za tuk-tukovce. kad su skuzili da sam trazio upute zapocinje lesinarenje. nekoliko njih pocinje me pratit nudeci mi prijevoz. cak i za besplatno. je, kako da ne, pa da zavrsim negdje u pripizdini bez kune u dzepu. odbijam svaki prijevoz ali pokusavam dobit upute za smijer. jedan od likova daje mi upute ali namjerno krive da bi me zbunio. znam da nema sanse da sam u ulici koju mi pokazuje pa ga pitam zakaj laze a on me samo glesavo gleda. kako ne bi vrag odnio salu odlucujem se okrenut i vratit poznatim putem. usput sijecem nekoliko ulica sto se pokazalo dobrim potezom pa vrlo brzo stizem u guesthouse.

iscrpljen od sunca i hodanja ostatak poslijepodneva provodim odmarajuci u dnevnom boravku koji je prakticki na ulici. sjedam na trosjed-klupu a gazdarica mi daje ventilator.

navecer odlazim na nocni market u lov na suvenire. pronalazim lika koji mi sve kaj hocu daje po mojim cijenama. ne vjerujem, ocito je imao ili jako, jako dobar ili jako, jako los dan. fakat sam brutalno snizio cijene od pocetnih.

poslije shoppinga odlucujem se pocastiti u jednom od lokalnih restaca s kambodzanskom hranom. za predjelo uzimam deep fried springrollse od povrca u ljutom umaku, a kao glavno jelo piletinu u cambodian curryu s dodatkom povrca bambusa i rize. (tek nakon 15 dana provedenih u aziji na red je dosla riza.) mogu samo reci da je jelo bogovsko. u curryu se prvo osjeti ljutina, zatim razliciti zacini, a na kraju blagi okus kokosova mlijeka. za desert dobivam przene banane u kokosovom mlijeku. osoblje restorana bilo je i vise nego usluzno. svaki put kad ti prilaze klanjaju se i cijelo su vrijeme nasmijeseni. vecera s napojnicom dosla me 20 kuna. sit odlazim na spavanje, sutra me ceka rano budjenje i povratak na tajland.

[captainspeed]

Daj prestani više điberit, ili ako već moraš nemoj toliko pisat o tome. Piši nam radije što piješ i jedeš tamo, koliko puta su te opljačkali i slično... :-)

[frano]

vidim da ti je super tamo.. vrati nam se živ i zdrav...

donesi kakvog šita

[gollum007]

di nam je romano već two days il kasni vrijeme il se nešt dogodilo il se vrača do

ma javi se čovječe zabrinuli smo se

[captainspeed]

roomuleee ???

Ajde više, napiši nešto, donesi Lordovima jednu thai djevojku :-)

Pozdrav

[Kristijan]

polako ljudi, nema interneta, javlja se on meni, sad će sutra valjda

[romano]

mile nabim te na ku....ima vec nesto spremno za lordove.