Thailand - Cambodia - putopis i slike

[romano]

dizem se u 6. gazdarica je narucila autobus za 7. 15 do 7 izlazim iz sobe kako bi platio troskove i uzeo kartu. 5 minuta poslije izlaze i englezi. 7 i 15, autobusa jos nema. gazdarica zove da provjeri gdje je, nisu jos ni krenuli. oko 15 do 8 dolazi neka mala prdilica od autobusa s pola kile prasine na svakom sjedistu. pa nije valjda da cu se u tome voziti sljedecih 4 sata?! zauzimamo mjesta i slazemo ruksake kad slijedi zaustavljanje par ulica dalje. na brzinu nas iskrcavaju, uzimaju karte i nestaju. koji vrag se ovdje dogadja? stize jos nekoliko buseva koji iskrcavaju jos ljudi. svi ko telad stojimo i gledamo kaj ce biti dalje. ubrzo stize malo veci i noviji autobus od ovih prijasnjih. iz njega izlazi nekoliko tipova i pocinje ukrcavat ruksake, to nam je prijevoz. vec oko sat i 15 minuta kasnimo s pocetkom putovanja. napokon krecemo. no 10-tak minuta poslije novo zaustavljanje. vozac i njegovi kompanjoni nosaci su gladni pa na obliznjem standu kupuju dorucak. cekamo jos putnike koji manji bus dofurava tek za pola sata. novi polazak. voznja od 10-tak minuta pa novo zaustavljanje. opet oko pola sata cekamo ono smece od malog busa. sve bi to bilo smijesno da ne moramo loviti zadnji vlak na granici koji polazi u 2. ljudi vec pocinju pizdit pa pocinje glasno prigovaranje. krecemo poslije ukrcaja. valjda je to to, slobodnih mjesta vise ni nema. jos uvijek stignem ulovit vlak. kratka voznja pa obavijest vozaca. uslijedit ce jos jedno krace zaustavljanje. to "krace zaustavljanje" trajalo je naravno dodatnih pola sata. ljudi pucaju po savovima. cekalo se dvojicu japanaca koje su dofurali moto taxiji. nosaci rasciscavaju dodatna mjesta za njih. koje li stucne organizacije, nekako mi se pocinje vrtit misao da danas i necu vidjet vlak za bangkok.

nakon toga vozac stisce gas i pocinje skakutanje. vozimo se cak i dosta brzo pa putem preticemo druge autobuse. ajd mozda ipak postoji sansa da i stignem na vrijeme. autobus dize dosta prasine koja ulazi kroz otvore za zrak. ventilatori ju dodatno rasprsuju. uopce se ne moze disati.

vozac se nekoliko puta zaustavlja nasred puta i odlazi na pisanje metar od autobusa. okolo je minirano pa dalje ni ne moze. svi ga gledaju i trgaju se od smijeha.

putem covjek moze vidjeti zaista bizarnih stvari. prolazimo pokraj nekog zapadnjackog penzica koji je tu turu odlucio odbiciklirati i to natovaren prtljagom. prek face ima masku radi zastite od prasine. lik usred stvarno niceg (fakat nigdje nema nista, a u oba smijera se ima kaj vozit do prvih sela) stoji na rubu ceste i prodaje balone. e da mi je vidjet tog bisera koji bi se zaustavio da tu kupi balone. ljudi se kupaju u lokvama u kojima je vise blata nego vode. cak ni to nije toliki problem koliko boja same vode. izgleda kao da ju je sam cernobil donirao.

oko 45 minuta smo udaljeni od granice i sve upucuje da cemo stici na vrijeme. a onda naravno preokret. vozac skrece s puta i zaustavja se u lokalnoj birtiji. najavljuje pauzu od sat vremena. ma koja mrtva pauza, pa moram loviti vlak?! vozaca ne dira prigovaranje putnika.

birtiju vodi lokalna mafija pa je obvezna postaja svih autobusa. izlazim van da malo prozujim. gledam kako rulja narucuje klopu pa ju poslije probavanja ostavlja na stranu stola. mmm, mora da je hrana ovdje jako ukusna. cijene su i duple u odnosu na siem reap. pri naplati konobari nastoje preveslati ljude sto i uspjevaju kod jedne smotane strankinje. kad je poslije skuzila da joj nekaj ne stima u racunici zove poslovodju. je da, mozes sad prdit u lonac.

vozac poziva putnike i slijedi muving. kaj se mene tice vise ne mora zurit, vlak ce ionako uskoro krenut.

u pol 3 stizemo u poipet. vlak je vec otisao. voznja od 4 sata pretvorila se u putovanje od 7 i pol sati. ovaj put granicu prelazim bez problema, tajlandski carinici su korektni prema strancima. zbogom kambodzo, dobar dan tajland.

pozdravljam se s englezima koji odlaze svojim putem.

pokusavam se dogovorit s tuk-tukovcima za prijevoz do grada no uporno zele naplatiti duplu cijenu. ma tko vas je.... iz inata cu prehodati tih 6 kilometara. ne zelim tim lesinarima dati ni bahta. no cini se da me sreca prati u aziji pa me vec na pocetku kupi neki lik s dostavnim kamioncicem i fura do grada. odlazim provjerit alternativni transport do bangkoka. jedino kaj vozi su autobusi 4 puta skuplji od vlaka. dakle u tom grmu lezi zec. azija je podrucje gdje svi ubiru provizije.postoji velika vjerojatnost dogovora izmedju kambodzanskih i tajlandskih transportera. ovi namjerno kasne i ljudima kojima se zuri bus ostaje jedini nacin putovanja. kasnije od toga svi imaju koristi. osim turista, naravno. odlucujem prespavat u gradu. za cijenu autobusa mogu dobit dobru sobu, posteno se najesti i otputovati ujutro vlakom. uostalom, treba mi malo odmora, ful sam iscrpljen pa me lovi lagana temperatura.

mali problem je jedino kaj nemam nikakvu kartu i jedina dva poznata mjesta su mi stanica za autobus i vlak. kupujem si hrpu klope i odlazim odmorit na vlak-stanicu. nigdje nikog, mir i tisina. razmmisljat cu o smjestaju poslije, sad mi je savrseno. sunce polako nestaje i vrijeme je da krenem u potragu. uzimam stvari i zapucujem se glavnom cestom. usput srecem stariji francuski par koji sam vidio i u busu. prilazim im i ispitujem gdje su pronasli smjestaj nakon ceg me otpeljavaju do hotela. ovo je proslo vrlo jednostavno. uzimam sobu za 20 kuna s kojiom dobivam i televizor. pustam kanal s thai popom i odlazim malo odspavat. ubrzo me budi buka koja dolazi s ulice. netko ga melje i melje na mikrofon, a nista ne razumijem jer je na tajlandskom. oblacim se i odlazim istrazit kaj se dogadja. naletavam na lunapark osvjetljen kricavim neonskim svjetlima i nocni market. autici, vrtuljak, gadjanje iz puske, koja komedija. u kutu sjedi djedica koji pravi toliku buku. kupujem si kilu duriana i gustam u razgledavanju. na povratku odlazim na net. taman imam oko 2 cuke do zatvaranja, dovoljno da malo pisem i javim se doma.

[romano]

na kraju, sto rec o kambodzi. neobicna zemlja s toliko puno kontrasta. puno je onih koji imaju previse a jos vise onih koji nemaju nista. stvari su komplicirane i za organizirat nesto sto je u normalnim okolnostima vrlo jednostavno potrebno je dosta zivaca.fizicki je jako iscrpna.

ljudi su posebni. oni koji nista ne prodaju potpuno su jednostavni. stalno se smiju bez obzira na teske zivotne uvjete i pokazuju simpatije prema strancima. trgovci su sasvim druga prica. agresivni u nastupu i pohlepni za dolarima. dosta cesto pokusavaju preveslat neoprezne kupce. iznimka su klinci trgovci koji su jako simpa. no, zalosno je sto djetinjstvo moraju provodit boreci se za opstanak.

kambodza je relativno sigurna za putovanje ali u nekim situacijama bolje je ne izazivati srecu. sam angkor vrijedan je dolaska. spektakularni hramovi tesko da se mogu rijecima opisat, nesto sto covjek mora vidjet svojim ocima.

za tako siromasnu zemlju kambodza ima dosta visoke cijene. skuplja je od tajlanda, a koliko sam cuo i od burme, laosa i vietnama.

usprkos svim problemima koje sam imao nadam se da cu jednog dana bit u prilici da se vratim u ovu nevjerojatnu zemlju.

[romano]

alarm zvoni u 5. vrijeme je za spremanje stvari. sinoc sam bio toliko umoran da mi se jednostavno nije dalo. tusiranje ledenom vodom i put pod noge. kolodvor i nije toliko daleko, nekih 20-tak minuta hoda. stizem taman na otvaranje saltera. kupujem kartu za euro i ukrcavam se na vlak. u 6.40 polazak. slijedi oko 6 sati voznje koje vecinom koristim za drijemanje. ceka me naporan dan i noc pa prikupljam svu mogucu snagu. u bangkok stizem oko pola 1. imam slobodno oko 6 sati do vlaka za surat thani. cekiram torbe i koristim vrijeme za nabavu nove memorijske kartice, vec sam ispucao 2 gige. odlazim u MBK gdje je jedan cijeli kat rezerviran za tehniku. kupujem nove 2 gige za 200 kuna, duplo jeftinije nego u hrvatskoj. na povratku jedem po standovima tako da sit docekujem vlak. 18.20, novi start. ispred mene je 13 sati voznje na malom neudobnom sjedalu okruzen s obitelji iz pakla. muz i zena s dvoje male djece sjedaju preko puta mene. zajedno sa sobom dufurali su 4 putne torbe i dvije velike vrece s namirnicama koje guraju ispod, sa strane i iznad separea. zauzeli su pol vlaka. manje djete ima crve u guzici pa se svake 3 minute dize s mjesta i vrluda u blizini. iz pocetka simpa no kasnije ti dodje da ga siknes kroz prozor. (udruge za zastitu ljudi slobodno me tuzite. ) starije samo zdere i riga. ne znaju ni rijeci engleskog no zenska uporno nastoji svakih 20-tak minuta pricati sa mnom. pokusavam joj objasniti da ju nikaj ne razumijem no to ju pretjerano ne dira. a pricaj kad ti se vec prica. pokazuje mi svoju kartu kako bi vidio gdje idu - grad sawi, pa tako mi je svejedno gdje ste krenuli. sat vremena poslije manijakalno cupam kartu da pronadjem je... sawi kako bi vidio koliko se jos moramo zajedno vozit. nazalost, vise od 2/3 puta. o sreco, gdje si sad? kroz vlak konstantno prolaze trgovci s hranom i svaki put kad prodju zenska kupi sebi za jesti. muz ne dobiva nikaj i jadan mora po njezinom naredjenju sjedit na podu. tocno ti dodje zao covjeka.

sto putovanje odmice sjedala su sve neudobnija i manja. rigavac i zvijer su zaspali pa je isto odlucila napravit i stara. bez pardona skida japanke i mrtva hladna stavlja svoje prljave noge meni kod jaja. ne mogu vjerovat svojim ocima. pokusavam ih maknuti na silu no ona ih uporno vraca na isto mjesto. e ovo ce bit duga noc. za to vrijeme muz po naredjenju odlazi spavat na pod ispod klupi. kako je vlak nakrcan dosta ljudi cini istu stvar. mozda i ja napravim isto na povratku. pokusavam malo odspavati ali mi to zbog velicine sjedala bas i ne uspjeva. ne pomaze ni konstantno ritanje zeninih nogu. e kad bi trgovci prestali kruzit. redaju se jedan iza drugog i cijelo vrijeme idu naprijed - nazad. svaki put kad prodju tako glasno nekaj promumljaju da ti paraju usi. najsmjesnije je sto se uvijek dok idu naprijed zaustave pokraj tebe kako bi ti pokazali ponudu, ti ih glatko odbijes, a pol minute poslije na povratku cine isto. izgleda da imaju memoriju zlatne ribice.

tokom veceri mijenja se i temperatura. pocetna nesnosna vrucina naglo se pretvara u hladnocu. a ja u kratkim hlacama i majci. imam filing kao da putujem prema himalaji a ne prema moru. svi prozori u vlaku su otvoreni i ljudi pokraj njih sjede scucureni i tresu se. idem od prozora do prozora kako bi ih zatvorio no svaki put kad se priblizvamo stanicama svi uspaniceno otvaraju prozore kako bi vidjeli gdje su. ne bi nista rekao da se tim istim vlakom ne voze svaki dan. kasnije naravno zaboravljaju zatvoriti prozore i nastavljaju sa smrzavanjem. ritual moram ponavljati poslije gotovo svake stanice. mislim da taj dio tajlandskog mentaliteta necu shvatit dok sam ziv.

nakon 10-tak sati voznje pozdravljam se s obitelji. napokon imam dovoljno mjesta da se ispruzim. no ubrzo slijedi i moja stanica.

stizem u surat thani, grad tranzit na istocnoj obali. moje konacno odrediste, plaze andamanskog mora, jos su dosta daleko. u biti ne stizem u sam surat vec u phun phin, manje mjesto 14 kilometara udaljeno od grada. odatle je potrebno pronaci lokalca koji voze u grad. presrece me lik koji mi nudi prijevoz za 20 kuna. pa nisam s kruske pao, kartu za 700 kilometara platio sam 35 kuna. ljubazno ga odbijam i odlazim dalje. kako mi se neda vise zezat uzimam combo kartu koju placam 35 kuna, a za te pare dobivam voznju u air-con busu do bus-stanice (onih 14 kilometara), te prijevoz do krabija, grada na zapadnoj obali udaljenog 300 kilometara. u prvom busu upoznajem trojjicu srba koji su dosli na dvotjedni odmor. vidi se da su tek stigli jer se cude stvarima koje kasnije postaju svakodnevnica i na koje se vise ne obazires. govore mi kako su u 3 dana potrosili brdo para a da nista konkretno nisu kupili. a turisticka agencija ih je ozenila za karte. pozdravljam se s njima i odlazim svojim putem.

u luksuznom busu do krabija imam dovoljno mjesta za ispruzit noge, klima je na savrsenoj temperaturi a vozac pusta i film. dok usima gledam day after tomorrow (nikak se ne mogu sjetit prijevoda filma) kroz prozor promatram okolinu. povratak medju plantaze, palme i guste mangrove sume. no ovaj put upotpunjene jednim savrsenim detaljem. u daljini, visoki planinski soliteri prekriveni gustom tamno-zelenom vegetacijom. meni osobno dosad najljepsi krajolik.

3 sata voznje i stizem u krabi. jos jedan grad tranzit. razgledavam grad. krabi je simpa mali gradic s lezernom atmosferom i velikim marketom a i dosta je cist. ljudi su jako ljubazni i vecina razumije engleski.

vrlo brzo pronalazim sawngthaew koji me za 6 i pol kuna fura do ao nanga. napokon more.

u zadnjih 20-tak sati proputovao sam oko tisucu i nesto sitno kilometara, a kroz 10-tak dana preko dvije i pol.

pronalazenje smjestaja pokazalo se najtezim do sada. vrhunac je sezone i gotovo sve je popunjeno a ono sto nije ima visoke cijene. nakon poduzeg trazenja pronalazim sobu za 35 kuna. no kakva je cijena takva je i soba. stari ventilator koji malo radi malo ne, zidovi od stiropora, mrezica za komarce zakucana cavlima i rupama po nekoliko centimetara, prozor koji se ne moze zakljucat i dijeljena kupaonica. sve to i nije toliki problem kao glavni lik s recepcije. jednostavno mi ne sjeda. odlucujem platit za jednu noc pa cu sutra u novu potragu.

umor me svladava i vec u sumrak odlazim na spavanje. svako malo me budi buka s hodnika koju propustaju zidovi od stiropora.

[zmija]

pozdrav rooooomule!
evo ja i maca čitamo i uživamo.... ma kao da smo sa tobom tamo
ništa kad se vratiš sve ovo objavi u knjizi pa ćemo ju dilat u nsb-u da si zaradiš za slijedeće putovanje....
i daj nemoj toliko o cijenama pričat... znamo da si điber
ajd uživaj i sretno nam se vrati!
pozzz

[Kristijan]

da điber, znao sam da je điber u zg-u, za poruku mi nije htio dati

tek sada vidim kakav je điber prema jadnim tajlanđanimima koji umiru od gladi

[Lovel]

Sad sam tek naletio na ovo. Svaka čast!

[gollum007]

bravo čuvaj se pa ne putuješ valjda sam

[Kristijan]

evo javio mi se buraz i rekao je da je na jednom otoku u kolibi i a nema interneta niti struje, da je presavršeno i da će tamo ostati par dana pa se neće javljati

[gollum007]

E,ludila kak bi rekli naši južnjaci čitajuči tekst putujemo s njim i osječamo miris zemlje,ljude i tlo pod nogama,hvala za taj osječaj.SRETNO !

[sabajta007]

neka mi netko kaze ima li smisla ici na tajland u kolovozu (8.mj - mene zbunjuju ovi nazivi)?! frendica i ja cmizdrimo za tim tajlandom a ja nikako ne mogu u nekom drugom mjesecu...