Kakav je osjecaj umrijeti?

[Nibiru]

ja sam umro...u snu!
evo ti poblizi opis:

trenutak prije nego sto umres traje dugo, kao usporen film.
sva cula ti zamru, ne cujes nikakve zvukove, uskoro ne vidis nista negoli tamu pred sobom.

osjecaj samo neku prohladnost.
i svoju savjest.

osjecas da jednostavno prestajes biti, spoznas to.
u prvi trenutak se uplasis, jer shvatis da je to to, ti ces prestati zivjeti, prestati postojati.
vise neces skakati u more, trcati sumama, vise se neces smijati.

kad to spoznas, pomiris se sa time.
vise ne osjecaj ruke, niti noge.
nisi njihov gospodar.
one se spustaju polagano, a tebi se zjenice sire i tama je jos veca, uzela te k sebi, ti postajes tama.

a onda se odjednom sve ugasi.
nisi svjestan cak niti tame.

[maxinho77]

ja dok sam bio mali sam dozivio klinicku smrt...makar se tog slabo sjecam znam da sam vidio moju prabaku koju nikad nisam vidio a prije mi rodietilj nisu pricali o njoj...i sjecam se svjetla

[Kiyu#13]

a jbg zaboravija sam kakav je osječaj...obečajem da ču se sutra ponovno baciti sa prozora i bez brige bit češ prva koja če saznati kako je to

[Vuxs]

ja sam umro...u snu!
evo ti poblizi opis:

trenutak prije nego sto umres traje dugo, kao usporen film.
sva cula ti zamru, ne cujes nikakve zvukove, uskoro ne vidis nista negoli tamu pred sobom.

osjecaj samo neku prohladnost.
i svoju savjest.

osjecas da jednostavno prestajes biti, spoznas to.
u prvi trenutak se uplasis, jer shvatis da je to to, ti ces prestati zivjeti, prestati postojati.
vise neces skakati u more, trcati sumama, vise se neces smijati.

kad to spoznas, pomiris se sa time.
vise ne osjecaj ruke, niti noge.
nisi njihov gospodar.
one se spustaju polagano, a tebi se zjenice sire i tama je jos veca, uzela te k sebi, ti postajes tama.

a onda se odjednom sve ugasi.
nisi svjestan cak niti tame.

Te noci sam usnio jedan neobican san
na megdan me zove crni covek, u ruci mu mac.
Ja goloruk vicem da to nije fer, al' ode glas,
ode skupa s glavom koju mi odsece u taj cas.
Al' kako vec biva u snu, nekako sam ipak ziv
glava gleda sa poda ubicu i otkriva trik:
tek tada videh jasno, sa tog malog razmaka,
da to u ruci nije mac, nego ogromna kazaljka.

[zbracun]

Jal ti to ujutro zvonio sat da se probudiš?

[iSprinkle2]

Adrenalin, adrenalin... Meni se to desilo (pad s balkona)... Pala sam s balkona i prvo osjetiš neki adrenaline rush... Onak... nije baš neki osjećaj... Dok letiš s balkona onda da

[acosinus]

Ok, ako pitaš baš kakav je feeling biti/postati mrtav (aka umrijeti), here's how I see it.

Prvo, ono što osjećaš, misliš i percipiraš dok si "živ" (dakle dok je tvoj duh u tvojem tijelu, kak bi to ovdje rekli bolje pjesnički/vjerski/religijski) nastrojeni, odvija se kroz tvoj živčani sustav - dakle, mozak, leđnu moždinu, živce, itd. Kad umreš to više ne funkcionira, tako da ako išta osjećaš vjerojatno je povezano s nekim totalno drukčijim sustavom, koji ovako ne možeš opisati (ili ćeš ga opisati jako teško). Također, s obzirom da se iskustvo odvija van tvojeg trenutnog živčanog sustava, vrlo je malo vjerojatno da ćeš ga se pravilno sjećati (tj. da će sjećanje biti ispravno "prepisano" iz jednog "medija" u drugi - ako ovaj prvi "medij" uopće i postoji).

Nadalje, kad padneš u kliničku smrt, kisik prestaje dolaziti u organizam (jer više ne dišeš). Među prvima (ako ne i prvi) koji tu stradava je mozak, jer on troši oko 2/3 ukupnog kisika koji unosiš u organizam (osim kod nekih ljudi gdje troši samo oko 1% toga, imali ste ih sigurno prilike upoznati, ne možeš ih fulat čim vidiš kaj rade i čuješ kaj pričaju). Šalu na stranu, u tom momentu mozak počinje odumirati, te se u sjećanju počnu javljati greške, ili "pogrešne" informacije, koje on automatski povezuje s vremenom kad si bio u takvom stanju. To je razlog zašto mnogi koji pričaju o tome imaju slična iskustva (pogotovo ono svijetlo na kraju tunela i slične priče), jer zapravo svi imaju određenu vrstu halucinacije.
(Ovo nije moja priča, to sam bio snimio pred par godina da su američki neuropsiholozi bili otkrili... ako netko treba iskopat ću referencu.)

Enivej... kad umreš vidjet ćeš
Ili nećeš vidjeti, s obzirom da će ti oči biti mrtve.

Ako vjeruješ u duše i slično, onda ćeš tek tada to iskusiti i vjerojatno neće biti ništo slično ovome što proživljavaš sada, jer ćeš to osjetiti na potpuno drukčiji način.

A ako si ateist kao ja, onda (dok ne dobiješ nekakve dobre dokaze o suprotnom) je situacija sljedeća - "osjećaj" je isti kao i prije nego što se rodiš. Ne sjećaš ga se, nisi bio svjestan toga, jer ne postojiš. Ista stvar i kad odapneš, prestaneš postojati, nema te više. Ne sjećam se kak mi je bilo prije nego kaj sam se rodio, vjerojatno je bilo neutralno - ni loše ni dobro.

[Dr Jekyll]

Bojim se da će biti prekasno kad saznam...

[acosinus]

Sumnjam. In all probability, bit će ti svejedno.

[Cro-Pixy]

ali me zanimaju iskustva onih koji su to dozivjeli..

Pa ako je to netko doživio,znači da je mrtav,i ne može ti ništa reći o tome kakva ja smrt.


Mnogi kažu kako je smrt lijepa,no nemora biti nužno tako.
Smrt može biti bolna i bezbolna,iznenadna ili dugotrajna,ako je bezbolna vjerojatno je ugodno umrijeti,ako je bolna,valjda onda umireš u mukama,ili ako je iznenadna isto može biti ugodna,a ako je dugotrajna isto umireš u mukama.