Kriptozoologija

[daka]

Uglavnom riječ je o znanosti koja se bavi istraživanjem nepoznatih životinja i onih koja su poznata ali nikada nije potvrđeno ili nađeno dovoljno dokaza da one postoje

evo link na wikipediju za više informacija

Kriptozoologija - Wikipedija

uglavnom sam mislio da se u ovu temu stavljaju svi članci, slike i filmići o toj po meni jako zanimljivoj 'znanosti' .

Evo članak o navodnom postojanju brontosaura u Africi


The following report appeared in Australia's Newcastle Herald on December 29, 1993, in its 'On This Day' column.
'In 1919, rumours abound about a large animal seen in the interior of the Congo, in Africa.
'The animal is claimed to be a Brontosaurus (thunder-lizard), a "reptile which has been decently buried for 8 million [sic] years".
'A Belgian prospector claims to have seen an animal with "large scales, a thick, kangaroo-like tail, a horn on the snout and a hump on the back".
'Scientists are sceptical about what the prospector saw and it is suggested "that any of these large land reptiles are now in existence is inconceivable, for they have been extinct since Cretaceous times, and there is no precedent for such an unwarranted resurrection.
'They are, however, unsure of why the Brontosaurus and other dinosaurs disappeared. One theory is that during the development and specialisation in an animal, as for instance the Brontosaurus, there is a "waning of potential". It cannot adapt itself to altering conditions and thus "the race dies out".'

[daka]

Tazmanijski tigar

Tasmanijski tigar ili psoglavi vučak (lat. Thylacinus cynocephalus) je tobolčar iz porodice zvjeraša za kojeg se ne može sa sigunošću reći da li je izumro ili nije.

U australskoj fauni ova životinja ima ulogu grabežljivca sličnu vuku u Europi ili Sjevernoj Americi.

Po izgledu podsjeća na psa, osim što je poprugan poput tigra. Psoglavi vučak je dugačak 100 do 130 centimetara a rep je dugačak oko pola metra. Posebnost su mu snažne čeljusti koje je mogao jako razjapiti. Vjeruje se da je plijen lovio sam ili u paru. Pretpostavlja se da je s australskog kopna izumro prije barem 3000 godina. Razlog njegovog nestanka je dingo, pas koji je na kontinent došao u pratnji prvih doseljenika, predaka Aboriđina, a onda je podivljao, naselio šikaru i, kao snažniji i napredniji grabežljivac istisnuo vučka. Sličan se proces događa i danas kada introducirane lisice ozbiljno ugrožavaju mnoge tobolčare, od kojih su neki dovedeni na rub izumiranja i opstaju samo pod strogom zaštitom, na priobalnim otocima ili brižno ograđenim rezervatima kamo lisice (ali i podivljale mačke) nemaju pristupa.

Do dolaska Europljana u Australiju psoglavi vučak je živio još samo na Tasmaniji. Već od 1830-ih doseljenici počinju nemilosrdno progoniti ovu životinju pod optužbom da im ubija ovce. Danas je upitno koliko je psoglavi vučak bio stvarna opasnost za ovce ali je činjenica da je u sljedećih stotinu godina potpuno istrebljen. Neki stručnjaci upozoravaju da sustavni progon možda nije bio jedini uzrok izumiranja, spominju se zarazne bolesti, posebice štenećak, te promjene u staništima.

Posljednji psoglavi vučak nazvan Benjamin, ulovljen 1933. uginuo je 1936. u zoološkom vrtu u gradu Hobart. Ovaj je vučak snimljen na film tako da je dobro poznato kako je ova životinja izgledala. Ironično je da je zaštićen zakonom iste godine kad je i službeno izumro. Mnogi se opravdano pitaju da ji je ova vrsta potpuno istrebljena jer su mnogi ljudi, među njima i prirodoslovci i čuvari parkova, tvrdili kako su vidjeli, čuli ili naišli na karakteristične tragove psoglavog vučka. Čak i neke kompjuterske simulacije ukazuju na vrlo veliku vjerojatnost da ova životinja ipak nije izumrla.

Također ga brojne ekspedicije pokušavaju naći a stekao je i naslov najbrojnije izumrle životinje. Postoje i neka opažanja psoglavog vučka na Australskom kopnu. Za predpostaviti je da je psoglavi vučak, ako je ipak preživio, vrlo rjedak i da mu je potrebna hitna zaštita. Osim toga bi psoglavi vučak mogao biti prva životinja vraćena iz mrtvih jer su tasmanijski znanstvenici započeli postupak izdvajanja njegovog genetskog koda radi kloniranja. Ipak, zaštita staništa je mnogo plodotvornija, jeftinija i dugoročno sigurnija investicija od još uvijek nesigurnog postupka kloniranja.

Last Tasmanian Tiger, Thylacine, 1933


possible tasmanian tiger filmed in Australia


Supossed tasmanian tiger (thylacine) filmed in 1973

[Krvavica]

o cuo sam za to,prijatelj mi je nogometas pa se on razumije u to,uglavnom znam za neku podvrstu ribinog punoglavca za koji nikada nije utvrdjeno da li je postojao,ali se zna da je taj punoglavac bio vrlo malen oko 7 mm a jos se i zna da je plivao 1000 km/h

[daka]

o cuo sam za to,prijatelj mi je nogometas pa se on razumije u to,uglavnom znam za neku podvrstu ribinog punoglavca za koji nikada nije utvrdjeno da li je postojao,ali se zna da je taj punoglavac bio vrlo malen oko 7 mm a jos se i zna da je plivao 1000 km/h

1000km/h ? u to čisto sumnjam

[Krvavica]

1000km/h ? u to čisto sumnjam

ziva istina,bili su brzi cak i od plavetnih kitova koji su isli u ono vrijeme oko 800 km-h,a osim toga ti punoglavci su se hranili ribosomima onim malim organizmima sto plivaju u stijenama vode ili samoj vodi