Nepoznatog se ne treba bojati, treba ga razumijetiNisam bila sigurna gdje smjestiti ovu temu. Kao što nisam ni sigurna postoji li već. Ukoliko postoji, već će je nadležni izbrisati
Predosjećaji, imate li ih i pridajete li im značenje?
Jedan od mojih najbolnijih predosjećaja bio je slijedeći:
Bez ikakvog povoda i razloga uputila sam se na put u rodno mjesto. ''Nešto'' me nagnalo da otputujem. Cijelog tog dana osjećala sam se čudno, kao da nisam u svome tijelu, kao da sam izvan orbite.
Imala dam djeda kojeg sam voljela više od svega. Nije bio bolestan. Vodio je uredan život, svakog dana izlazio u šetnju, bio je dobrog raspoloženja.
Kad sam doputovala, svi su se pomalo začudili, jer sam uvijek najavljivala svoj dolazak. Ovoga puta to nisam učinila.
Spustila se noć. Otišla sam u krevet.
Odjednom sam znala: Djed će sutra umrijeti.
Ostala sam prestravljena.
Sutradan, u poslijepodnevnim satima, djed je umro. Bez ikakvih naznaka, odjednom.
Bila sam šokirana, jer to je bio jedan od mojih prvih predosjećaja, koji se, nažalost, ostvario. Kasnije ih je bilo još...
Nakon nekoliko dana, jedna osoba iz moje obitelji me upitala: Zar si ti došla na djedovu sahranu?
....često se bojim svojih predosjećaja, jer se ostvaruju...![]()



LinkBack URL
About LinkBacks



Odgovori sa citatom
