Razlog postoji negdje u tvojoj podsvijesti![]()
Raspravljate o temi Predosjećaji u Rub Znanosti forumu, dio Znanost foruma; Ne bih to okarakterisao kao predosećaj ali desilo mi se više puta da nešto nisam uradio a da zapravo i ...
Nikada nisam volio matematiku. Nekada je to bio čisto spontani osjećaj, a danas znam da je to zbog toga što je okrutna. Malo, malo, pa me vrati u stvarnost.
Razlog postoji negdje u tvojoj podsvijesti![]()
neusporedivo strašnim iskustvima poput magdaleninog, ali sjetilo me. prošle godine se u naš dom i u naša srca uvukao mali psić od susjeda. bio je prepušten sam sebi većinu dana i uvike se radovao jako kad bi nas vidio, počeo je ići za nama, a susjeda nije bilo po čitav dan, nisu ništa marili za pesicu. vikendom je bila čitave dane kod nas, spavala je u kući od gazdi ali bi ujutro trčala odmah do nas. nestala je jednog dana, nitko ništa ne zna, nitko ništa nije vidio. međutim taj dan nakon što je nestala, ja i žena ležali smo kasno popodne na krevetu, i odjednom smo čuli nepogrešivi zvuk psećih capica kako ulaze u sobu. ali psića nije bilo nigdje. nije se nikad više pojavila. bojim se i pomisliti što se dogodilo, no onda nakon što smo čuli taj zvuk, imao sam nepogrješiv osjećaj da se mala pseća duša došla oprostiti s nama
Da, Zalive, to je to. I mali psić je živo biće. Osjećaj ti nije bio nepogrešiv. Mala pseća duša se sigurno došla oprostiti s vama.
Znaš, naježila sam se dok sam ovo čitala.
Jednom, dok sam bila dijete, imala sam jasan predosjećaj, bio je to jedan od mojih prvih predosjećaja. Nikako nisam željela ući u prijevozno sredstvo kojim smo se jedne večeri, moji roditelji i ja, vraćali kući. Molila sam i preklinjala da idemo pješke, ali roditelji me nisu poslušali. Nevoljko sam ušla u to prijevozno sredstvo.
Nedugo nakon toga doživjeli smo tešku nesreću. Mojim roditeljima nije, na sreću, bilo ništa, ali ja...ja sam jedva preživjela. Bila sam na samom rubu smrti.
Toliko o počecima mojih predosjećaja....
Zadnji Uredio Maria Magdalena : 06-03-09 u 11:08
uh...jesu li ti roditelji nakon toga naučili vjerovati?
moja žena zna imati neke predosjećaje, i u par navrata kad sam ja nešto forsao, loše je ispalo...nisu bile neke prebitne stvari srećom...
Jesu, naučili su...
Ali, najvažnije je da sam naučila vjerovati sebi...
Uvek, ali uvek imam taj predosećaj ali nažalost samo za loše stvari... I ne volim to kad osetim. Trudim se da ne mislim na nešto loše kad osetim neki nemir u sebi ali uvek ispadne nešto bad.
I mislim da je to ona unutrašnja intuicija koja je jača od mene same, mojih misli i osećanja. I definitivno verujem u tu svoju intuiciju.
Zadnji Uredio Lulu Bg : 09-03-09 u 23:02
Ako tvoja sreća zavisi od postupaka drugih osoba, onda zaista ne možeš biti srećna osoba.
Ja mislim da svi mi imamo ono sto zovu sesto culo...netko vise netko manje razvijeno to "unutarnje" oko....i ja sam odavno naucio da se intuicija moze razvijati...da to nije samo sreća ili nesto bezveze...za razliku od zivotinja mi ljudi smo poceli sve podvrgavati racionalizaciji..sve se kalkulira i proracunava..a osjecaji nula..danas nas uce da razumom moramo ovladati osjecajima...da toga nema nebi bilo tolikog zla u svjetu..
kad veliš racionalizacija, negdje sam pročitao nečiju tezu da sustav školovanja svake 'civilizirane' zemlje nameće analitički način razmišljanja za koji je odgovorna lijeva strana mozga, istovremeno zapostavljajući desnu stranu mozga, koja je odgovorna za sintetički način razmišljanja i za razumijevanje cjeline. na taj način dobivaš pretežno ljude koji su apsolutno u stanju analizirati nešto u detalje, i apsolutno nesposobni spojiti detalje u cjelinu