-Tunguska Katastrofa (nedajte da vas ime zavara xD)

[Sayrex]

-uzrokovao je komad raspadnutog kometa-
Upravo tako znaći prije dolaska na zemlju neko je komet "pukao" o ćemu i je ova teorija da su nam spasili dupe...

[_Aris_]

Pravi autor: Sayrex

RUsi su plačali ekspediciju koliko ja znam, i to nisam reko da SU navigacijske karte nego da su ploče na kojima su crteži, al se smatra da su karte navigacijske

Da - inteligentna civilizacija koja može putovati od galaksije do galaksije svoje "karte" crta, vjerovatno i vrte pedale dok se voze u svom "brodiću".

[pharaoh]

ovo su čiste gluposti, kakvi brodovi i karte

da otvorimo podforum "fantazije" da ovaj i onaj sa letećim ratobornim teletima i onaj što je bio na marsu mogu pisat do mile volje.

[mate_jeb@te]

Pravi autor: pharaoh

ovo su čiste gluposti, kakvi brodovi i karte

da otvorimo podforum "fantazije" da ovaj i onaj sa letećim ratobornim teletima i onaj što je bio na marsu mogu pisat do mile volje.

[Sayrex]

Pa jebote nisan ja ovo izmislia ja samo prenosim xD

[pharaoh]

Evo sad nešto ozbiljno o Tunguski, s obzirom da je 30.06.2008. bila stogodišnjica događaja.

'Nebo se raspolovilo... Iznenada se prolomila strahovita lomljava... kao da pucaju topovi', opisao je eksploziju jedan od svjedoka, a znanstvenici još i danas vrlo živo raspravljaju o tom danu.

Prošlo je sedam sati. Čovjek je sjedio na trijemu trgovačke ispostave u sibirskoj Vanavari. Brinuo je o malo toga, no za nekoliko će trenutaka biti otpuhan iz stolice, a vrućina će biti tolika da će misliti da mu se zapalila odjeća.

Tako je "događaj u Tunguski" djelovao na udaljenosti od 65 kilometara od mjesta eksplozije.

U ponedjeljak, 30. lipnja 2008. napunilo se sto godina od te strahovite eksplozije koja se dogodila u blizini rijeke Podkamenaja Tunguska u zabačenom dijelu Sibira – a znanstvenici, i nakon čitavog stoljeća, još govore o tome.

"Želite li početi razgovor s nekim tko se bavi asteroidima, sve što trebate reći je – Tunguska", kaže Don Yeomans, šef Ureda za objekte u blizini Zemlje pri NASA-inom JPL-u.

"To je jedini pad velikog meteorita koji smo doživjeli u moderno doba i za koji imamo izvještaje iz prve ruke."

Iako se udar dogodio 1908. godine, prva znanstvena ekspedicija u to područje krenula je 1921. pod vodstvom Leonida Kulika, glavnog kustosa zbirke meteorita u petrogradskom muzeju.

No, teški vremenski uvjeti u bespućima Sibira osujetili su plan znanstvenika da dopru do mjesta eksplozije. Zadatak je ispunjen tek 1927., kada je nova ekspedicija, također na čelu s Kulikom, stigla u samo srce udara.

"Ispočetka je lokalno stanovništvo Kuliku nevoljko govorilo o tome", kaže Yeomans. "Oni su vjerovali da je udar bio dolazak boga Ogdija, koji je prokleo područje rušeći stabla i ubijajući životinje."

I dok je u početku bilo dosta teško skupiti pouzdane informacije, na tlu je bilo pregršt dokaza. Bilo je rastrgano preko 2000 kvadratnih kilometara šuma, a u radijalnom uzroku ležalo je osam milijuna porušenih stabala.

"Ta su stabla služila kao markeri, direktno pokazujući put do epicentra eksplozije", kaže Yeomans.

"Kasnije, kad su znanstvenici stigli na mjesto udara, pronašli su stabla koja su stajala uspravno, ali nisu imala grane ni koru. Izgledala su kao šuma bandera."

Takvo ogoljivanje zahtijeva brzokrećuće udarne valove koji lome grane sa stabala prije nego grane uspiju prenijeti udarni moment na deblo.

Trideset i sedam godina nakon eksplozije u Tunguski, stabla bez grana nalazit će se na drugom mjestu strahovite eksplozije – u japanskoj Hiroshimi.

Kulikove ekspedicije (on je putovao u Tungusku u trima navratima) napokon su pronašle lokalno stanovništvo voljno za razgovor.

Jedan od njih je bio muškarac iz trgovačke ispostave u Vanavari, koji je svjedočio vrelom udaru i koji je poletio iz svoje stolice.

Evo dijela njegovog svjedočenja:

"Iznenada na sjevernom nebu… nebo se raspolovilo, a visoko iznad šuma čitav je sjeverni dio neba izgledao prekriven vatrom… Iznenada se nebom prolomio prasak i strahovita lomljava. Lomljavu je pratio zvuk kao da kamenje pada s neba ili kao da pucaju topovi. Zemlja se tresla."

Masivna eksplozija oslobodila je strahovitu energiju. Udarni seizmički valovi zabilježeni su čak i u Engleskoj.

Gusti oblaci koji su nastali na velikim visinama iznad tog područja reflektirali su Sunčevu svjetlost iza obzora.

Noćno nebo je sjajilo, a izvještaji iz tog vremena govore da su ljudi diljem Azije mogli vani čitati novine i usred noći. U Sibiru su uginule tisuće jelena i stoka lokalnih seljaka, ali nije poznato da je ijedna osoba nastradala u eksploziji.

"Stoljeće nakon toga neki još raspravljaju o uzrocima i iznose različite scenarije o tome što je izazvalo toliku eksploziju", kaže Yeomans.

"No, opće je prihvaćeno da je u jutro 30. lipnja 1908. godine veliki komad svemirske stijene, promjera oko 40 metara, ušao u atmosferu iznad Sibira te da je eksplodirao na nebu."

Procjenjuje se da je asteroid ušao u Zemljinu atmosferu brzinom od oko 54.000 kilometara na sat.

U svom brzom padu, svemirska stijena teška oko 100 milijuna tona zagrijala je okolni zrak na oko 25.000 Celzijevih stupnjeva.

U 7 i 17 po lokalnom vremenu, na visini od oko 8,5 kilometara, kombinacija pritiska i vrućine uzrokovala je raspadanje krhotina asteroida, što je stvorilo vatrenu kuglu i oslobodilo energiju od oko 185 atomskih bombi, poput one bačene na Hiroshimu.

"Zato nema udarnog kratera", kaže Yeomans. "Veliki dio asteroida nestao je u eksploziji."

Yeomans i njegovi kolege iz Ureda za objekte u blizini Zemlje prate orbite kometa i asteroida koje se križaju sa Zemljinom orbitom i koji predstavljaju potencijalnu opasnost za naš planet.

Yeomans procjenjuje da, u prosjeku, asteroid veličine onog koji je izazvao eksploziju u Tunguski ulazi u Zemljinu atmosferu svakih 300 godina.

"Iz znanstvenog kuta gledanja, mislim o Tunguski čitavo vrijeme", priznaje. "No, od razmišljanja o novoj Tunguski nemam nesanicu."

[pharaoh]

Jul 05, 2007
New Tunguska Crater Found?

A team of Italian scientists has announced seismic evidence of what could be meteor fragments beneath Lake Cheko in Siberia--the first "solid evidence" of a Tunguska asteroid.

On June 30, 1908, a massive explosion detonated in the skies over Tunguska in northern Siberia. The resulting shock wave flattened some 60 million trees across 2000 square kilometers. The blast was heard hundreds of miles away and the cloud of dust colored the skies of the Northern Hemisphere for months afterwards.

The first expedition to investigate the region could not locate any sign of an impact event, nor did it recover any meteoric fragments. A later expedition, however, did uncover magnetite globules and various forms of silicate globules embedded in the earth and in the trees.

Most scientists eventually settled on either an icy comet explosively vaporized before reaching the surface, or a small rocky asteroid exploding in the atmosphere and leaving no appreciable fragments. But the absence of definitive evidence for an impact invited many exotic theories--ranging from “mirror-matter” or a tiny “quantum black hole,” to an exploding alien craft or a Nikola Tesla experiment gone awry.

In past discussions of the Tunguska event, our Picture of the Day editors have suggested electric discharge between a small comet or asteroid and the Earth. That suggestion was based on a wide variety of recorded physical effects and the testimony of human witnesses.

More recently, however, a team of Italian researchers has suggested that the 164-foot deep Lake Cheko, five miles northwest of the epicenter of the blast, could be the site of an impact by a meteor or a fragment of the body responsible for the devastating Tunguska event.

The team reported that 3D sonar images of the lake’s bottom indicate that it is funnel-shaped, something that might be expected of both an impactor and an electric discharge. Using seismic detectors, the University of Bologna scientists discovered an area of greater density beneath the lake, noting that this could indicate the remains of a meteor. "When we looked at the bottom of the lake, we measured seismic waves reflecting off of something," said Giuseppe Longo, a physicist at the University of Bologna in Italy and co-author of the study. "Nobody has found this before. We can only explain that and the shape of the lake as a low-velocity impact crater."

According to a report on the Space.com web site, however, some physicists are skeptical about the small size of the Lake Cheko crater. "We know from the entry physics that the largest and most energetic objects penetrate deepest," said David Morrison, an astronomer with NASA's Ames Research Center. Morrison wondered aloud why only a fragment of the main explosion would reach the ground to make a relatively small crater, while the greater portion would not create a larger main crater.

But Alan Harris, a planetary scientist at the Space Science Institute, points out that, in 1947, the Russian Sikhote-Alin meteorite created 100 small craters. Some were 20 meters (66 feet) across. A site in Poland also exists, he explained, where a large meteor exploded and created a series of small lakes. "If the fragment was traveling slowly enough, there's actually a good chance [the Italian team) will unearth some meteorite material," Harris said.

The researchers will return to Tunguska this summer with plans to drill beneath the bottom of Lake Cheko, hoping to find a meteorite. From an Electric Universe perspective, if the Tunguska explosion was the result of an electric discharge, a meteor fragment may indeed be found, pointing to the source of the discharge. But more likely, the increased density beneath the lake could be the signature of the electric arc that excavated the depression, producing the fused sands and soils of a fulgurite.

By Stephen Smith

[nino3]

Nikad čuo za to

[negatron]

Da je taj fragment asteroida, ond. kometa, kako se u nekim istraživanjima zaključilo, pao ne Zemlju samo par sati kasnije, mogao je uništiti takve velegradove kao što su Petrograd ili London, koji se nalaze na istoj geografskoj širini kao i mjesto udara u Jakutiji.
Ipak, prije sto godina imali smo sreće; hoćemo li i idući puta?

[Sule_86]

Ja sam čuo da postoji teorija da nas je neko spasio. Meteor je mogao opustošit zemlju i čuo sam da postoji teorija da nas je nešto/netko spasio. Znam da je smiješno, al sam tak čuo.