Zar ću te usporedit s danom ljeta?
Dražest i blagost u tebe su veće;
Pupoljke svibnja trese surov vjetar,
A ljetno doba prebrzo isteče;

Nebo zasjaji okom odveć vrelim,
Njegov se zlatni obraz često mrači:
Sva se ljepota od ljepote dijeli,
Jer slučaj joj i narav nakit svlači;

Ali tvoje vječno ljeto neće svenut,
Ni s njim ljepota što ti je u vlasti,
Nit možeš smrti zalutat u sjenu
Kad vječnim stihom u vrijeme ćeš rasti;

Dok oči vide, i dok čovjek traje,
Dotle on živi i život ti daje.


Ne znam interpretirati baš kako bi trebalo,a profa mi je inače dosta zahtjevna i stroga.

Zaista bi trebao pomoć da ne naje*em u školi na HJ .. Fala