Ja sam se jednom šetala s tatom i našim psom, naišao je rotvajler lutalica, naša kujica je počela lajati na njega. Da tate nije bilo ne znam šta bi se dogodilo jer sam ja počela paničariti(otkako me pas prije par godina ugrizao panično se bojim nekih pasa), a psi to osjete i to je ono najgore... Tata se nije dao zaplašiti i zauzeo je stav i pas je samo prošao kraj nas.
Tako da apsolutno razumijem strah ljudi od pasa lutalica.
Ali nisam za ekstremne mjere poput šintera i oružja kojeg spominješ, pogotovo ne onako kako to rade u Bosanskom Brodu i ostalim neciviliziranim zemljama (ubijaju pse lutalice na licu mjesta). A ni mi nismo nešto bolji od njih, u razvijenim zemljama su takve stvari jednostavno nezamislive. Što je najgore mi imamo dobre zakone, ali ih se nitko ne pridržava.
To je presložen problem, dok se naš mentalitet ne promijeni i kad se iz gradskog proračuna ne bude trošilo na cvijeće i uređivanje grada umjesto važnijih stvari, ne možemo očekivati da se išta popravi po tom pitanju. Jer svima nam je u interesu da ima što manje napuštenih životinja. Ne samo da se eliminiraju slučajevi da psi napadnu djecu/ljude, nego i obrnuto.



LinkBack URL
About LinkBacks



Odgovori sa citatom
a da taj pas slucajno ugrize nekoga one bi rekle to nije njihov pas, i oprale bi ruke od toga nemilog dogadaja.