Ne zna se u kojem je smjeru krenula industrija računala, pa se radi na kvantnim i molekularnim računalima, te na minimizaciji postojećih. Budućnost će pokazati koji je smjer pravi.

Kad ljudi razmišljaju o kompjuterima budućnosti, vizualiziraju umanjene verzije današnjih procesora, grafičkih kartica, matičnih ploča... Znanstvenici pak razmišljaju o molekularnim automatima - jednostavnih strojeva za računanje građenih od DNK i drugih bioloških molekula.

Te ideje su još uvijek daleko od stvarnosti, no zahvaljujući mladom britanskom matematičaru, učinjen je jedan korak naprijed u teorijskoj podlozi.

Molekularna računala bi idejno bila slična Turingovom stroju - mehanizmu koji je izmislio engleski matematičar Alan Turing davnih tridesetih godina prošlog stoljeća. To je uređaj koji se sastoji od glave koja čita i piše, te beskonačne papirnate trake. Postoji mnogo vrsta Turingovih strojeva, i neka od njih su univerzalna računala, a to znači da uz dovoljno vremena i memorije mogu riješiti bilo koji matematički problem.

U stvarnosti, beskonačne trake ne postoje, no kad bismo imali molekule koje se same repliciraju i neprestano nadograđuju traku, to bi bilo vrlo blizu rješenju.



Stephen Wolfram se bacio na traženje najmanjeg Turingovog stroja koji bi bio sposoban riješiti bilo kakav matematčki problem. Pronašao je vjerojatnog kandidata i ponudio 25.000 dolara nagrade osobi koja dokaže ili opovrgne njegovu univerzalnost.

Nakon samo par mjeseci Alex Smith je dokazao da je predloženi automat univerzalan, iako je njegova prvotna ideja bila dokazati suprotno.




Alex Smith je dvadesetgodišnji student računarstva, i ovaj je zadatak riješio iz čiste zabave.

Čini se pomalo bizarno da jednostavan mehanizam sa samo dva stanja i tri boje može riješiti bilo koji matematički problem, pogotovo u današnje vrijeme kad imamo vrlo kompleksna računala, no sad kad znamo da može, samo je pitanje vremena kad će znanstvenici početi tražiti načine da realiziraju ovu jednostavnu ideju.

izvor: net.hr


Hm,veoma zanimljivo