Jeste li se ikada uplašili da ćete ostati bez voljene osobe?

[eowyn]

Ma joj Ne znam šta sam i otvarala tu temu, samo će me potresati svaki sljedeći post

[unikorn]

ja sam sinoc saznao da mi je baka zavrsila u bolnici i najvjerovatnije ce veceras morat na operaciju..rekli su da je neko predinfarktno stanje ili tako nesto..i trebali bi joj ugradit peacemaker..ne znam sta ce bit ali tesko mi je jer mi je baka u banja luci a to nije bas tako blizu..

[eowyn]

Ajoj Žao mi je Nadam se da će ti baka biti bolje

[rasovicz]

nazalost svakoga ocekuje to pre ili kasnije pitanje je koliko si psih.da izguras nedostatak traziti utehu u necemu samo ne nijedan porok

[special0312]

jesam, djeda kojeg sam volila kao oca
i svaki mj mu odnesem cvijeće....

kad sam vidila ovu temu, odma sam pomislila na dragoga, njega se bojim izgubit trenutno najviše

[dark_zg]

30.08.2003. godine djkete mi je udario auto na pješačkom prelazu. Šest dana je bio prikopčan na aparate i u tom periodu sam svake sekunde mislio da bi se moglo desiti ono najgore i to me je rastrgalo na sto djelova. Šesti dan je liječnik došao i rekao da je najgore prošlo, da se mali budio iz kome te da ga drže umjetno uspavanog jer mu jedno plučno krilo skroz spljošteno i podlijeva mu se voda, te dok to ne saniraju onda će ga probuditi. To je trajalo još par dana i nakon toga je bilo sve bolje i bolje.
Kako smo se supruga i ja osiječali u tih šest dana ja vam točno nemogu opisati jer se takva bol nemože opisati.

[Lulu Bg]

Pravi autor: dark_zg

30.08.2003. godine djkete mi je udario auto na pješačkom prelazu. Šest dana je bio prikopčan na aparate i u tom periodu sam svake sekunde mislio da bi se moglo desiti ono najgore i to me je rastrgalo na sto djelova. Šesti dan je liječnik došao i rekao da je najgore prošlo, da se mali budio iz kome te da ga drže umjetno uspavanog jer mu jedno plučno krilo skroz spljošteno i podlijeva mu se voda, te dok to ne saniraju onda će ga probuditi. To je trajalo još par dana i nakon toga je bilo sve bolje i bolje.
Kako smo se supruga i ja osiječali u tih šest dana ja vam točno nemogu opisati jer se takva bol nemože opisati.

Jooj hvala Bogu da je sve sada u redu!

[daidza]

da

[teica]

Pravi autor: dark_zg

30.08.2003. godine djkete mi je udario auto na pješačkom prelazu. Šest dana je bio prikopčan na aparate i u tom periodu sam svake sekunde mislio da bi se moglo desiti ono najgore i to me je rastrgalo na sto djelova. Šesti dan je liječnik došao i rekao da je najgore prošlo, da se mali budio iz kome te da ga drže umjetno uspavanog jer mu jedno plučno krilo skroz spljošteno i podlijeva mu se voda, te dok to ne saniraju onda će ga probuditi. To je trajalo još par dana i nakon toga je bilo sve bolje i bolje.
Kako smo se supruga i ja osiječali u tih šest dana ja vam točno nemogu opisati jer se takva bol nemože opisati.

A joj, nadam se da je sad sve okej.

[edhembeg]

Naravno da jesam ,,, umro mi je djed, to je bio prvi sok za mene jer je to bio meni prvi smrtni slucaj blize rodbine (2001. god)...
Kad je u listopadu 2004. moja mama prvi put zavrsila u bolnici imao sam jak strah sto ce se desiti ,,, bas sam nocima bio zabrinut jer mi nije slutilo na dobro ...
Zbog ljecnickog nemara desilo se ono sto sam se i bojao, iznenada je preminula u svojoj tada 51 godini ...
Zadnji put sam je vidio u kolima hitne pomoci kad su je uputili u veci grad kad je vec bilo kasno, tamo je otisla samo da umre ...
I dan danas patim za mamom, preboliti nikada necu, tim vise sto je rijec o ljecnickom nemaru ,,, ali covjek se jednostavno nauci zivjeti s tom boli ...

Trenutno se najvise bojim za svoju baku, samo da je sluzi i dalje zdravlje kao do sada, jer ona mi je sve izgubljeno nadomjestila ... Fala Bogu ona je sada ok i jako se dobro krece i drzi za svoje godine, sve radi kao da joj je 30, samo da tako sto duze ostane ,,, ali ipak je starija i strah stoji ,,, jos tuguje za kcerkom (mojom mamom) ...

Kakva tema ,,, moram priznati da mi krecu suze na oci ,,, ali proci ce brzo ,,, jednostavno sam naucio zivjeti s tom boli ,,, idem sada na druge teme ...