Vaše mišljenje o razvedenim ljudima?

[Ancksunamun]

Pravi autor: TigarZG1

Ja sam sretno razveden......i ne mislim ništa loše o ostalima koji su razvedni.....Moram priznati da bi volio da mi je brak uspio i da se moja djeca nisu odvojila od mene....ali šta se može.....treba ići dalje....jedini problem mi je što sve manje u ovim godinama imam volju tražiti i konačno naći tu srodnu dušu....prolaziti stalno nanovo procese upoznavanja...a sve manje vjerujem zbog silnih razočarenja.....za sada mi je najbolje sam....sa usputnim vezama....

Ja sam tvoja srodna duša, i moj bič, da j se probudi više

[Moneypenny]

ne mislim da o razvedenima trebam ikako misliti, al svakako me ne vežu negativne konotacije uz razvedene ljude. Probali smo, nije išlo, šta želiš više? ..
o onima koji probleme rješavaju šakama, ucjenama, i na sve ostale nezamislivo podle i okrutne načine gdje pate svi, pa i njihova djeca mislim samo najgore.

[dorina]

Za početak mislim da se ljudi premalo trude uopće što se tiče odnosa sa drugom osobom, bez obzira kako on je definiran. Previše smo postali egocentrični u tom smislu da smo popustljiviji prema sebi, a stroži prema drugima.

OnTopic:
Bolje biti i sam nego u lošoj vezi ili braku... Uvijek treba pokušati, ako neide onda neide.

A kako gledam na njih? Svačiji život ima uspone i padove. Ne treba suditi nikomu bez da neznaš kako i zašto je do toga došlo.
Uostalom, svi zaslužujemo drugu šansu.

[TigarZG1]

Dorina...slažem se s tobom.....

Ancks...ma htio bi ja tebe.....ali ne i tvoj bič...

[prospero]

Nemam predrasuda prema takvim ljudima, znam ih dosta koji imaju takav status, a da sami nisu za to krivi. Zavisi od razloga razvoda, ali sve je to relativno, nema pravila.

[white devil]

kao i o svima koji to nisu...

[starka]

Brak se danas sve neozbiljnije shvaća. Gledam ljude mojih godina koje se žene iz meni neshvatljivih razloga, pa se rastaju kroz koji mjesec. Nije više stvar ni u nerealnoj romantici, nego u ljudskoj gluposti. I tako je svejedno je li to crkveni ili samo građanski brak. Niti jedan nije manje ozbiljan.
Najtužnije je u svemu kada se u to upletu i djeca, koja nužno ni kriva ni dužna ispaštaju i na kojima to ostavi trajne ožiljke.
Još jedan razvod braka je donekle razumljiv, ali kada se zareda par takvih, a dotičnoj osobi je uvijek kriv -pogrešan- partner, eee, onda se treba zapitat o kakvoj se osobi radi.
Da ne bude pogrešno shvačeno, nije da neopravdavam razvod i da imam loše mišljenje o razvedenim ljudima. Naravno da je bolje prekinuti nešto loše, nego time uništavat život sebi i nekom drugom. Samo, smatram da treba braku pristupit što je ozbiljnije moguće i otvorenih očiju sagledat sve moguće situacije s određenom osobom, prije nego se taj odnos ozakoni.

[Korozija]

Zašto bi mi smetalo? Po po meni je brak konvencionalna i prevaziđena kategorija, tako da mu ne pridajem puno pažnje. To je zakonski uređena zajednica. Međutim, po meni, potpuna je glupost ograničeni društveni zakon suprotstavljati neograničenoj biologiji koja zahtjeva nesmetanu reprodukciju vrste.

[jUST_uSER]

...nikada ne generaliziram... tako da...... niš..... ali dobar mi je vic:

Razgovaraju dva robota....

kaže prvi:
"Ti još živiš sa starcima?"

a kaže drugi:
"Ne. Moji starci su rastavljeni!"

[Nowhereman]

Pravi autor: irm

zanima me gore navedeno, vaše gledište na spomenuto....
kako gledate na nekog koga upoznate i saznate da je razveden?
jel vas to odbija? smeta? itd...

Šta da ti kažem..kad upoznaš nekog misliš da je to to' i prvo vrijeme, onda se zaljubiš malo i prelaziš preko nekih stvari šta ti smetaju..praviš se da si sretan a u biti nisi i sve to možeš trpijeti neko vrijeme a onda brak pukne..i rastaneš se i ako si jak pokušaš početi sve ispočetka a ako nisi toneš u depresiji i sličnom.

Pa da upoznam neku rastavljenu ženu nebi mi smetalo to šta je rastavljena, ali bi mi smetalo to ako imala djecu jer ne vjerujem da bi mogao prihvatiti tuđu djecu..