jedna priča

[tomeek1503]

Neznam dal spada ovo tu. Ali eto jedna moja priča mješavina svega ima veze i sa ljubavi pa stavio u ovu kategoriju. Priča je nastala sama od sebe. Pa ako se kome da citat neka skomentira sta misli.

-----------------------------------------------------------

Šta reći, odakle početi? Ne znam…pokušavam reći tisuću stvari sta mi je na pameti ali kako..kojim riječima. Pričati o ljubavi? Možda o novcu? O mojim problemima? Ili se prepustiti samo žaljenju sebe i vremena u kojem sam se rodio…u lijepoj našoj koja nit je naša nit je lijepa. Izgubljene misli su najgore misli.

Dio prvi. prošlost
Pa ajmo redom. Vratit se u jedan dan..Tamo možemo reći da je početak.
Split…22 sata navečer, nevera vani! Kiša tuče po prozoru…struje nema, ležim u mraku na krevetu, sam, tišina oko mene. Bacim skriptu koju sam ulovio da ću učiti, taman malo prije nestanka struje, nasmijem se polagano i pomislim bas ko naručena je došla, i ovako mi se neda učiti. Zavalim se nazad na krevet, slušalice na uši pustim najdražu kompilaciju pomno biranu i skidanu svuda naokolo. Šaltam redom pjesme i polako utonem u misli. Misli kako još deset ispita do kraja. Misli kako ću biti inženjer. Bit ću netko i nešto, radi sebe, radi oca, radi svega. Već se vidim kako dolazim na posao u nekoj firmici, većoj po mogućnosti, uživam u tome sta radim, velike mogućnosti imam, napredovanje, doškolovanje, dobra radna atmosfera. Odradim svojih osam sati radnog vremena, cak i sa guštom ostanem jedan prekovremeno. Poslije posla sa dečkima na cugu, ali kratku…cura čeka doma. Kaže dragi ajd požuri moramo ič obavit sta trebamo kupit za put. Znaš da sutra idemo na godišnji i moramo sve uzeti. Pozdravljam dečke, sjedam u uvijek obožavani auto. Na tren se trgnem iz snova..pogledam iznad sebe na zidu crna pila kako se nazire u mraku. Lagano se osmjehnem i vratim se u snove. Nastavljam u nekom drugom filmu. Sjedim doma..na kauču. Gledam dragu kako premeće neke papire na stolu. Kaže ljubavi ja sam riješila ovu ratu našeg stana da se ne brineš. Baci te papire i dođe mi na kauč, zagrlim je poljubim. Si spremila sve stvari draga. Sutra kad dođem sa posla idemo. Jesam jesam, imam tri kofera znaš. Ma nema problema ljubavi. Pogladim je nježno po licu, odmaknem kosu sa lica, pogledam u njene predivne oči i pomislim kako je život lijep.
Paf…upada cimer u stan…psuje i kišu i struju i sve živo. Pokisa do mokre kože urla po stanu. Gledam ga blijedo, mislim se koji kurac me budiš iz predivnog sna. Pokušavam ponovi se vratit ali ne ide. Nit se sjetit kako stan izgleda, nit se sjetit kakve oči je ljubav moja imala ništa. Pogledam ga mrko, jebi se kažem mu. Okrećem se na drugu stranu. Gledam u zid…slušam kako trajekt odlazi u luci i mislim se ajd njemu je gore sad po toj neveri sad. Ja sam barem u toplom. Opet misli odlutaju. Sad malo realnije. Lagano me počinju brinut ti ispiti. Kad ću to dat..deset komada još imam većina težih. Ma ajd daj nije to ništa. šta je to meni. Iovako sam još koji mjesec tu pa ću nazad na Pag tamo ću bit na miru. I za učiti i za sve. Neće proći ni pol godine ja sam gospodin čovjek. Uto eto struje…odmah zgrabim skriptu i navalim na učenje.
To je jedan dan..dan kad sam sanjario kako ću u roku od pola godina sredit sve. Svojim trudom.

Dio drugi..sadašnjost
Šest godina kasnije. Ista kompilacija se vrti. Isto vino se pije. Mislim se sta je drugačije. Hm, šta je? Adj nisam vise u Splitu…Rijeka je sad u điru. Diplomu imam. Nije bilo baš za pol godine al ajd za godinu i pol je. Gospodin čovjek..inžinjer elektrotehnike. Malo deblji nego sam bio. Malo stariji. Razmišljanje jednako. U biti malo realnije. I to je to. Gledam Josipovića kako se smije na tv-u. Obećava pokrenut ću hrvatsku. Te rijeci mi zvuče poznato, nekako sam ih čuo već do sad. I jesmo se pokrenuli?..nismo. Diplomom svojom mogu obrisat guzicu. Posao imam ajd fala bogu za razliku od 300 000 nezaposlenih koji su isto u mojim godinama sanjali sličan san. Plaća je redovita ali je jednaka onoj koliko sam imao kad sam preko ljeta konobario. Sramota. Već osjećam kako kuha u meni. Pun ideja, pun volje za nečim, željan znanja, željan svega. Veseliš se tom 15 u mjesecu kao ozeblom suncu..osmijeh od uha do uha. Daš za stan, daš sa hranu, mobitel, American, i nestane osmjeh. Ha ajd niš ovaj mjesec čemo progurat pa čemo sljedeći nešto. I tako prođu tri godine. TRI faking godine. I onda vjerovat Josipoviću pokrenut ću hrvatsku. Pokreni je već jednom.
Dio treći..budućnost

Odlutam malo u budućnost. Lijepa naša pokrenuta. Ljudi rade, vesele se, natalitet u povećanju.Di god se okreneš kmeče djeca. Novi glasači, nova radna snaga. Di sam ja. Eto me..ista poza kao šta sam je zamislio davno davno u Splitu. Sve se vraća…sve vidim. Vidim oke moje ljubavi. Doduše stan je malo drugačiji. Veći, moderniji. Sviđa mi se kako je uređen. Naravno ljubav moja je to napravila osobno. A di je ona? čujem kako dolazi niz stepenice. Opa pomislim? Stan na je dvije etaže. Nice. Dolazi moja prekrasna crnka. Oko srca me ugrije. U prošlom snu nije bila tako zgodna. Baci se meni u krilo na kauču. Kaže da me voli. Da joj je lijepo samnom. Ma znam draga…nikome bolje nekog nama jedno sa drugim. Kaže sutra je moram vodit na pregled? Molim? Šta ti je? Pogleda me iznenađeno? Joj bedak daj ne budi smiješan i ne paničari znaš da moram ići na redovit pregled. To je ćas posla malo ultrazvuka i to je to. Ostao sam bez teksta. Ultrazvuk? Pregled? Molim? Zar ću ja postat tata? Naravno taj zadnji dio sam izrekao u sebi. U biti sam se samo cerio od uha do uha ko majmun na bananu. Naravno da ću te vozit draga. Čim je zašla u kuhinju počeo sam skakat ko malo dijete. Ja ću bit otac. OTAC. Nisam nikad pomislio da ce me to tako razveselit. Nekako nisam prije volio djecu. Ali otac..ajme sriće. Prošećem malo po stanu. Poznat mi je..poznat. Odem do prozora. Provirim vani. Opa..to nije stan. Kuća je. Kućaaaa. Sreće nema kraja. Kuću imam. Moju predivnu crnku imam. Postat ću tata. Sve je super. To je to. To je ono iz splita. Opet sam ponosan na svoju diplomu.

Dio četvrti..budučnost te večeri

Vrtim kanale velikog oled tv.a. Pm mislim ovo je zvijer. Kroz maglu čujem da pričaju o nekom mostu od Splita do Brača i o nekakvoj kupnji zemljišta na braču. Ma ne zanima me. Odjednom program staje, preko cijelog ekrena mi se prikaze faca frenda i ispod piše „Answer“. Wtf? Nakon početnog čuđenja skužim da su ikone isto kao skypeove. Pa vidi i piše skype. Bacam pogled na daljinski ima i tipku answer. Stisnem i eto frenda na video linku na tv-u. Demmm…ovo je dobro. Full hd? Koliki je bedwith? Koliko to placam? Ma jebeš sve. Pa šta ima frende pitam ga? Ma niš evo malo da vidim si mi živ. I da te pitam koliko su te došle zimske gume za devetku? Devetku, pomislim? Kakvu crnu devetku? Kakvu devetku pitam ga? Ma za golfa budalo? Aaaaa ma neznam uzeo sam to na American bubnem na brzinu. Pomno biram riječi sta ću pričat. Nakon nekog vremena eto moje ljubavi. Zove me. Ajd dragi idemo u krevet. Evo me maco. Gasim sve skakućem po stepenicama za njom. Idem samo pod tuš na brzinu. Voda teče po meni. Mislim se. Jel ovo san ili java. Da li sam zamislio ovo ili ono nešto sta mi je u magli. Neka mala plača. Neki samački život. Neko tupilo u glavi. Neka praznina u srcu. Ili nije. Ne ne srce je tu. Neko ga čuva. Ali tko. Tko? Ma daj ne obaziri se sad. Odi si ljubavi u krevet. Otvaram vrata. Čeka me na krevetu. Na sebi samo preveliku tamno plavu majicu sa velikim brojem deset na leđima. Opet si u mojoj majci, upitam je? Pa da znaš da uvijek spavam u tvojim majicama iz mladih dana. Dođi dragi..dođi legni pored mene, zagrli me i jako jako me stisni nedaj me nikome. I čuvaj našeg malog u meni. Maloog prođe mi kroz glavu. Sin? Ma neka je samo daje zdrav. Zagrlim je. Poljubim nježno po ramenu. Maknem kosu sa lica. Deja vu. Ovo sam već negdje vidio. Hm nema veze. Gledaj me u lice. Znam ja tebe pomislim. Znam te. Znam te. Znam te lijepe oke koje su me gledale dok sam budio u nekom tijesnom krevetu. Dragi sta nije u redu, upita me? Ništa ljubavi sretan sam. Sretan sam ko malo dijete. Prođe mi misao kroz glavu. Znači izdržali smo sve i uspjeli u svemu sta smo naumili! Sad znam tko mi čuva srce tamo u onom malom stanu u onom snu. Polegnem je na trbuh..ljubim nježno po leđima. Moje usne klize po mekoj koži. Kako te volim pomislim…sve sta trebam je malo ljubavi i onda ću svijet srušit. Ništa mi nije teško. Znam rekla mi je. To si mi rekao kad smo počinjali. I reko si mi da ce sve bit ok i bilo je. I brinuo si se za mene kako si obećao. I dovukao si me sebi kako si obećao. I sve sta smo zamišljali sve sta smo htjeli smo ostvarili. Ti si ljubav moja od onog dana kad sam te čekala na onom zidu i kad sam mislila da nećeš doći. Ali došao si. I tu si sad kraj mene. Stisnem je uz sebe. Zatvorim oči. Pomislim! To je to…ne treba mi vise ništa. Volim te šapnem joj i stisnem uz sebe.
Dio peti..nazad u sadašnjost
Cimer me trgne. Ej Tome..daj mobitel ti zvoni. Skinem slušalice, pogledam na mob. Javim se. Sa druge strane pa di si ti? šta je bilo? Zašto mi se ne javljaš? Ma sory draga slušam muziku…zapao u neku sanjariju.
-ma da, što si sanjao
-ma nas ljubavi
I sta smo radili?
Ništa
Bas ništa?
Ništa draga…ležali na krevetu i ljubio sam te
Mmmm kako si me ljubio?
Ma znaš kako ti najviše voliš.
Po leđima?
Daaaaa…
Fališ mi
Znam ljubavi i ti meni fališ
Želim te vidjet
Još malo srećo i doći ću ti pa ću te vodit ksebi
Jeeeej.kissss
Kisss srećo
Poklopim. Ostanem tako. Držim mob u ruci. Osjećam kako gorčina me hvata. Dolazi poruka. American..“Poštovani vaš račun dolazi na naplatu tad i tad“ Ma jebem ti mamu tebi i računu. Nećeš zaboraviš jedan mjesec. Osjećam kako mi pada raspoloženje. Di je ona diplome da je zapalim. I nju i onog koji mi ju je dao. Ključa mi krv. Mislim se..moram malo zraka uhvatit. Obučem se na brzinu idem malo prošetat po hladnom zraku. Cimer me gleda blijedo di čes sad? Pa ponoć je? Ma idem samo malo đir brzo se vratim. Samo da se malo ispušem.
Dio šesti….to nam je lijepa naša

Zakopčan do grla šećem cestom. Nigjde nikog. Ledeno. Bijesna pila proleti pored mene. Staje na semaforu. Mulac za volanom ni dlake mu na bradi nisu narasle. Nasmijem se malo i odem dalje. Hladan zrak mi malo bistri misli. Tješim se. Pa ajde daj Tome nije tako strasno. Pomalo već ćeš riješit nešto. Odnekle ćeš krenut pa pomalo. Nisi ni prvi ni zadnji. A ljubav pomislim? Ljubav je daleko. Ma ajde i to ce proći. Lijepo vam je skupa. Dobro se slažete. Šta sad. Pretrpit će te malo i to je to. Odmah sam bolje. Smile mi dolazi na lice. Šećem i dalje cestom kad primijetim neku šačicu ljudi kako ide preko ceste u mom pravcu. Ubrzam korak neda mi se sad sranja imat. Ali ne..idu prema meni. Opet mi krv ključa koji kurac sad hoće nisam raspoložen za zajebanciju. Staju ispred mene. Njih 4-5 koliko sam ih uspio izbrojat na brzinu. Okružili me. Okrećem leđa zidu za svaki slučaj. Pogledam ih malo bolje sve mulac do mulca. Mamu vam vašu crtani je prošao koji kurac vani radite pomislih. Kaže jedan daj sve sta imaš.
Ja: Molim?
On: daj sve sta imaš sta si gluh
Ja: pa nemam ništa, išao sam samo malo prođirat bezveze
On: ma dat ću ti ja bezveze izrezat ću te ko majmuna.
U tom trenu roleta pada. Vraća mi se i split i moj faks i moj trud. I moj posao i moja plača. I bandić i josipović i kosor i sanader i sve njihove nacerene face. Vrača mi se moja ljubav koja nije kraj mene. Osjećam kako mi se bijes skuplja. Ti ćeš meni mulac jedan govorit da ćeš me izrezat. Tko si ti. Sljedeći trenutci su u magli. Neuračunljivi. Znam samo da sam ga ulovio za vrat i nisam puštao. Da je plavio. Da su mu oči ispale. Da me udarao po ruci da nisam mogao popustit. Mislim se ti ćeš mi platit sad i za kosor i za sanadera i za placu i za diplomu. Samo sam tebe večeras čekao. Moje zadovoljstvo je prekinula snažna bol sa strane leđa. Užasna bol dok hladan metal para tanku jaknu i kako prodire u mišiće u meso. Prvi šok. Stajem. Osjetim isto još par puta. Vise se i ne branim. Posegnem rukom za njima. Kažem zovi hitnu. Samo se pogledaju i odu. Padam. Osjećam kako lagano mi muka. Ne mogu dalje. Sjedam na zid. Hladan beton. Polako legnem. Zatvorim oči. Predajem se. Vidi pomislim. Sjećam se sna iz splita. Sjećam se koliko sam imao volje za svim. I onog sta sam učio. I skripte. I cimera. I kiše i broda. Nekako me vise ne brine ništa. Pogled mi bježi prema plakatu nacerenog Josipovića. Cak me obuze i smijeh. Ajd daj joso pokreni hrvatsku. Pokreni za nekog boljeg. Ne boli više ništa. Ne pokrivam rane vise. Pustio sam se. Prođe mi kroz glavu misao. A moja ljubav? Zvat će me? Brinut će se di sam? Zašto se ne javljam? Pomislih..oće mi doći na sprovod..će doći bacit ružu? Ma hoće znam da hoće. Ali neee…neee obećao sam joj. Obećao sam joj da ću je čuvati cili život. Obećao sam joj da ću je voljet. Obećao sam joj da ću uvijek bit uz nju. Ja nikad ne kršim obećanja. Nekako sa misli da ce ipak naći čovjek koji ce je voljet bar pola nego ja. Da ce je on čuvat jer ako ne vratim mu se ja u neću mu spavat dat. Polako padam u san…ista ona kompilacija mi zvoni nekamo u ušima. Vračam se u snove. Vračam se u onaj krevet. Vračam se njoj na rame i kako joj ljubim leđa. Ali ne. To nisam ja. Gledam sa strane. Bol u srcu. Tuga. Mali sitni detalj na njegovim leđima mi zaokupira pažnju. Ožiljci. Više njih. Obiđem krevet. Pogledam nju lagano se smjesi. Ljubi ruku tog čovjeka. Pogledam njega i vidim sebe. Molim? Šta? Kako? Zar se bože igraš samnom i izruguješ mi se na samrti? Ne možeš me pustiti da umirem u miru? Želiš li mi nešto dokazati? Štaaaaa urlam. Magli mi se. Ne vidim vise jasno tu sliku. Hladno mi je. Boli me. Zašto sad to sve osjećam. Zašto? Bilo mi je lijepo onako da ne osjetim ništa. Podižem oči…zastanu na velikom panou Josipovića..Pravda za sve kaže. Ali nekako mi je čudan. Zašto je plav. Zašto blica? Pogled mi zaklanja hitna. ….
Dio sedmi….

Svatko kroji svoju sudbinu i onako mu je kako sam želi. Ništa nije ne moguće. Bez obzira na sve ostvarit ćeš ono sta želiš.

Autor: Tome

[latoa]

Zanimljiv tobogan misli
U podforumu Književnost, knjige, časopisi imaš par tema za objavljivanje ovakvih radova...

www.croportal.net/forum/knjizevnost-knjige-i-casopisi/proza-i-poezija-42060/

www.croportal.net/forum/knjizevnost-knjige-i-casopisi/pisete-li-price-29161/

[-misic-]

nadam se da slijedi nastavak

[točkica.]

the secret

[_tea_]

odlično

isto čekam nastavak...

[white devil]

Hmm...

[tomeek1503]

hvala svima ...bit ce bit ce...samo da me ulovi opet

[Dar1]

zgodno za pročitati, ali me zanima jel se taj šesti dio dogodio u stvarnosti, ili si i to sanjao?

[tomeek1503]

ne ne..nije u stvarnosti

[Shan Sa]

prekrasno pišeš.
uspio si me rasplakati.
ako ti ikad propadne karijera inžinjera elektrotehnike, uvijek možeš postati pisac.