(Ne)Sretna vožnja ispovijest jednog teenagera

[liker_13]

(Ne)Sretna vožnja

Sjedim ja tako u autobusu, linija 7 i idem prema Gornjoj Vežici. Nije moglo biti više od 2 sata poslijepopodne kad je u (ne)sretni autobus ušla - ona. Preko njenih ramena pružala se mala torba. Bila je boje leda, rekao bih. I zaista, od njene nježnosti i ljepote ledila mi se krv u venama. Do mene je bilo slobodno sjedalo. Ja je doduše nisam niti primjetio do trenutka čim je sjela pored, tada nezainteresiranog, mene. Oboje se okrenemo jedno prema drugome, kao nas je oboje nešto u tom trenutku kopkalo i kao da je neka viša sila htjela da se naši pogledi susretnu. U sebi uskliknuh – Bože je li ovo san?, i već sam se bio uštipnuo nebih li se uvjerio da ne sanjam kad su njezine usne načinile pokret koji nikada neću zaboraviti. Doista je imala predivan osmjeh. Štoviše, bila je to vila sišla među nas smrtnike da nam pokaže savršenstvo, za koje većina ljudi misli da zna što to jest, ali kažem vam: nemadu pojma, ako nisu vidjeli nju – što sam je ja susreo toga dana. Sjedimo mi tako kad odjednom odlučim nagnuti se preda nj. Mislim u sebi, takvo se nježno i predivno stvorenje ne susreće svakoga dana, stoga se okušah ići na kako bi rekli „sve ili ništa“ pa i pod cijenu da budem odbijen. Mirnim, ali dajući joj naslutiti, pomacima primičem se preda nj, na što ona na moje opće iznenađenje učini isto. Bijaše prihvatila moju ''taktiku'' pa se naše usne nađoše na milimetre tako da smo mogli omirisati jedan drugoga. Bez ikakve sumnje, bio je to poljubac koji sam čekao cijeli život. Strasno i bez oklijevanja poput ljubavnika s Titanica mi smo se ljubili nekoliko sekunda. Ja prekinuh, ne želeći je ustrašiti, a i bližila se stanica na kojoj je namjeravala izići. Bez ikakvog govora mi smo se sporazumijevali, željeli smo jedan drugoga. Ona, božica ako je tako smijem nazvati, ustane i krene prema izlaznim vratima, cijelo mi je to vrijeme pružala beskrajno očaravajući pogled da ni ja nisam mogao pogledati ikamo drugdje nego u njene oči koje su se sjajile poput bisera. Nisam siguran je li to bio pogled koji bi govorio da žudi za ostajanjem u kontaktu samnom ili ju je nešto u tom trenutku smelo. Ako jest ovo drugo, moralo ju je tada nešto vraški smesti. Kad je izišla iz autobusa ljudi su me gledali kao da nisam s ovog planeta, kao da pripadam nekoj drugoj vrsti.
Shvatio sam da sam kriv.
Bio sam naime vrlo glasno prdnuo!

[Locrian85]

A zato je danas smrdilo u sedmici........

[dorina]

Zašto ti nisi sišla sa vlaka kada sam ja sišao sa vlaka

[EvilM@ster]

Aaaaa joj koja romansa i koje uljepsavanje stvarnog dogadaja.... iskreno priznaj da si se vozio autobusom, na jednoj stanici usla je zgodna picka, ti si prdnuo, njoj su od smrada krenule suze na oci i jedva je cekala da izade na sljedecoj stanici, pogledala te pri izlazu iz autobusa jer je zeljela zapamtiti sa kime se vise nesmije nikako voziti...

[ševa]

ima finta da prstom povučeš po prozoru, pa ko fol da zaškripi. uglavnom, poanta je da zvuk možeš kamuflirati ali ne i smrad.

[luky_st]

Aaaaa joj koja romansa i koje uljepsavanje stvarnog dogadaja.... iskreno priznaj da si se vozio autobusom, na jednoj stanici usla je zgodna picka, ti si prdnuo, njoj su od smrada krenule suze na oci i jedva je cekala da izade na sljedecoj stanici, pogledala te pri izlazu iz autobusa jer je zeljela zapamtiti sa kime se vise nesmije nikako voziti...

hahhahahahahahahahah

[saban sajnovic]

jeli i ona čula kad si prdnuo?