Usamljen sam jer sam prestrašen

[cross]

Pravi autor: -cool girl-

Da ja tebe pitam nesyto-jesi ti psihologica ili nesto slicno.

ni blizu. usto nisam ona nego on. Sto mislis da bi se cura ovako fino izrazavala

[Ljudevit Gay]

Pravi autor: cross

Preemotivna si osoba. To je osnovni razlog sto imas takav problem. A upravo ta tvoja emotivnost je dovela do psiholoskog poremećaja - sociofobije. Sociofobija je ozbiljan poremecaj koja cak moze dovesti do depresije pa cak i suicidnih razmisljanja. Ne zelim te plasiti, posto si mlad decko, no ako zelis strucnu pomoc, moras se obratit strucnjaku za takve stvari. S tim ti je umanjen kvalitet zivota, a to sigurno ne zelis.
A da imas saznanja da vecina ljudi ima isti problem ko ti, da li bi tada dobio vise samopouzdanja? Na kraju svi smo mi ljudi i donekle slicni i sigurno nisi jedini s tim problemom. Da se izlijeciti, trebas samo ustrajat na sebi, poradit na tome da se ne obazires na misljenja drugih ljudi i utuvit sebi u glavu da je jedan zivot koji ce brzo proc. Jednom kad te vise ne bude, kao i svih nas, mislis da ce biti vazno tko si ti bio, sto si radio, kakav si zivot imao, da li si bio subotom navecer pijan i sevio neku zgodnu picku ili si citao slovnu reformu Ljudevita Gaja. Razmisli malo pa ce vidjet da je ovaj nas zivot za k...

Što se tiče suicidalnih razmišljanja, taj sam stadij već dosegao.
A ovo da i drugi ljudi imaju iste probleme uopće mi ne povećava samopouzdanje. Nice try, ipak.

[Adolon]

Pravi autor: Ljudevit Gay

Što se tiče suicidalnih razmišljanja, taj sam stadij već dosegao.
A ovo da i drugi ljudi imaju iste probleme uopće mi ne povećava samopouzdanje. Nice try, ipak.

Ako si dosegao stadij suicidalnih razmišljanja potraži profesionalnu pomoć...što prije jer ti nitko ovdje neće moći pomoći na onakav način na koji je tebi pomoć potrebna...

[kastaš]

Ti si sebe strpao u jedan gadan krug u kojem tvoji strahovi povećavaju izolaciju od svega dobrog a tako živit samo ti pojačava strahove i nelagodu što povećava izolaciju i tako u beskraj.

Nije važno kako je počelo. Važno je samo kako ćeš se iščupat iz toga.

Prvo shvati (znam da znaš ali ipak) da si ovdje samo jedno kratko vrijeme. Jel ima ikakvog smisla provodit najbolje od tog kratkog vremena u kurcu zbog nečeg šta ustvari nije realno?

Drugo, samoubojstvo ostavi za neka kasnija vremena - možeš se uvjek ubit tako da nema smisla žurit sa tim.

Treće nabavi i pogledaj dokumentarac "What the *bleep* do we know" pa ćeš skužit kako sami sebe možemo sjebat bespotrebno sa svojim negativnim razmišljanjima i kako čak i svoju stvarnost iskrivljujemo u negativu mada ona takva nije.

Šta se tiče te cure... dok si takav nemaš šanse nikakve, cure imaju radar za takve nesigurnosti i mada to nije fer ni pravedno stvarnost je jednostavno takva i nemožeš tu ništa.

Jednom kad dođeš sebi, ko zna.
Ali svejedno najbolji lijek da ti nebude pre-pre-pre teško zbog jedne cure je napraviot bilo kakve veze sa drugima.
Nećeš je zaboravit ali bar nećeš bit lud i u bolu.

Promjeni svoju percepciju stvarnosti pa ćeš promjenit i stvarnost.

A i nebi ti bilo loše otić kod psihijatra ponekad, samo si nađi nekog dobrog čisto da imaš nekog za potporu i sa te strane.

Znači taktički si počni djelovat na sjeban um sa više strana.
Šta prije jer vrimena svaki dan imaš sve manje.

[LPK]

Svaki dan rješi jedan strah, jer sa strahovima se moraš suočit.
Znam da ti nije lako ali ovako se samo vrtiš u krug i stojiš na mjestu.
Moraš nešto napraviti jer gubiš dragocjeno vrijeme.
Počni od malih stvari i vidjet ćeš da će se stvari popraviti.
U početku će se činiti da je sve isto ali ti samo budi uporan i bit će sve ok.

[-cool girl-]

Pravi autor: cross

ni blizu. usto nisam ona nego on. Sto mislis da bi se cura ovako fino izrazavala

A aoey,stari onda..ova slika na avatr ume zbunila..eto.

[kastaš]

Zaboravio sam ti reć da je ovo što si tu napisao jako dobar znak. Vrlo iskreno i hrabro. Hrabro za samog tebe bez obzira na anonimnost interneta.
Jel to prvi korak? Mislim da je.

[olja]

Pravi autor: Ljudevit Gay

Neke zahtjevnije poslove ne mogu raditi jer se čini da sam neodgovoran. Čekam da se sve riješi samo od sebe. Neodgovornost proizlazi od straha. Bojim se što će ljudi misliti, što će drugi reći, da nešto ne zaserem, bojim se napraviti i najmanji korak u poslu bez tuđe pomoći ili odobravanja. Strah, strah, STRAH! Isto je i u privatnom životu. Bojim se ljudi, žena, djevojaka, bojim se da ljudi na cesti bulje baš u mene, nikad nisam siguran je li me netko pogledao tek tako ili me pogledao jer mi se ptica posrala na glavu, a ja to nisam skužio.
Shvaćam da uopće nije bitno što oni misle o meni, zašto me gledaju, ali kad dođe do takve "krizne" situacije, svejedno mi glavu ispune lude misli i paranoja.
A kako bih onda imao djevojku? Bojim se što bi mislila o mojem tijelu, mojoj sobi, bojim se govoriti o bilo čemu ozbiljnome pred djevojkom koja mi se sviđa, jer ozbiljnost znači i određenu dozu intimnosti, osjećaja, odgovornosti. Zato je najlakše zbijati šale, govoriti gluposti i izazivati nelagodu zbog izrečenih riječi. Lakše je biti klaun, odbijati ljude od sebe tj. navoditi ih da ti se smiju nego pitati je što nije u redu kad ima tjeskoban izraz lica, ili je pitati smijem li sljedeći put doći slušati je kako pjeva na karaokama (to je jednom bilo, pa nisam znao da ona tamo pjeva, ali siguran sam da je ne bih pitao i da sam znao.).

Nisam ni lijen, ni neodgovoran. Sve to dolazi iz mojeg straha.
I što ću? Recite...

eo,da izbjegnem psihoanalizu, i o cemu si razmisljao kao beba.. samo cu rec jenu stvar: ja mislim da si skroz okej ovakav kak si se opisao

[-cool girl-]

Eh jel se meni moze pomoci,jer imam jako slican ili isti(pojma) problem,kad si vec ovako dobronamjerno,pomazemo..hmm

[kastaš]

A šta te muči coolgirl?
Ako je isti problem onda su ti odgovori već tu a ako nije možda bi tribala napravit svoju temu pa to opisat malo.

ili da nastavimo tu pošto se ljudevit izgleda već krknuo