Kad je vrijeme za počet živjeti zajedno

[tendre poison]

Evo, čitam na nekoj drugoj temi, kažu ljudi da je za nekoga tko je 6 mjeseci u vezi da mu je prerano za zajednički život.
S druge strane, znam slučajeve ljudi koji su počeli zajednički život baš u tih prvih 6 mjeseci veze.
Koje je, po vama, neko idealno vrijeme koje bi trebalo proći prije nego se netko odluči na takav korak?

[daidza]

mislim da tu nema pravila, kako ne valja srljati u nešto tako ne valja ni predugo čekati.

mudri bi rekli: kad se osjećate spremnima

[_SOLO_]

kad te ozeni, tko ce kupit kravu ako ima besplatno mlijeko

[zavodnica no.1]

potpisujem daidza

da,mislim da nema pravila..ako smo spremni,ako se volimo..ako smo se dovoljno upoznali i dovoljno vremena proveli skupa, ako to želimo vrijeme je..

ja sam nakon godinu dana počela živjeti sa svojim dragim..i evo živimo skupa već skoro 5 godina i super nam je..bili smo spremni,željeli što više biti zajedno,buditi se jedno pored drugog,zajedno doručkovati,zajedno popiti prvu jutarnju kavu..i zajedno još svašta nešto...

[_tea_]

nema nekog pravila ako su dvoje ljudi samostalni bez obveza - djece...tu se slažem s daidzom


ali s klincem - prerano....6 mjeseci je ništa

teško je reći...trebate biti 3,4,ili 5 godina, ali za klince takve stvari su šok i treba dijete postupno priviknuti na činjenicu da roditelja s kojim je (najčešće mama) treba dijeliti s njemu nepoznatom osobom...

[tendre poison]

A ne znam, meni se nekoliko mjeseci čini nekako prebrzo za početi živjeti skupa. Još si u fazi zaljubljenosti i još je sve ružičasto i nisi ni dobro upoznao tu osobu.

[teica]

Onda kad se osjećaš spremnim i kada imaš financijske mogućnosti za tako jedan korak.

Financije su tu jako bitne, jer kupovanje svih gluposti (od namještaja, kućanskih aparata, sanitarija pa sve do šalice) koje su ti potrebne da bi samostalno živio s nekim nisu niti jeftine niti "kako ćemo- lako ćemo".

S druge strane definitivno trebaš dobro razmisliti s kim se ti upuštaš u tako jednu "avanturu", moraš dobro poznavati osobu, znat neke njegove/njene mane, nedostatke, njegove/njene roditelje (pogotovo ako se selite kod njega ili kod nje), obiteljsku situaciju, potencijalne probleme (koje na prvu nisu vidljive) i itekako trebaš biti realan i jako "bistre" glave.
A trebaš biti i spreman na najgori mogući scenarij.

E sad... koliko je potrebno jako je individualno.
Ovisi od osobe. Možete se jako dobro slagati kao dečko i cura, ali to ne znači da nužno morate dobro funkcionirati kao sustanari. S jednom osobom možeš osjetiti i da nakon godinu dana možeš funkcionalno živjeti skupa, s drugom to isto ne osjetiš ni za 10 godina.

Na svakom je da odluči kako njemu odgovara i da snosi posljedice. Svaki postupak (pogotovo takav) nosi neke prednosti i neke nedostatke.

Ja osobno smatram da sam onog trenutka bila spremna za zajednički život kada sam diplomirala i dobila posao za stalno. To mi je bila neka sigurnost u meni da tako nešto kao zajednički život mogu i vremenski (od kuhanja ručka do spremanja) i financijski podnijeti.

[carllito]

veza nije jogurt da bi imala svoje vremenske limite tako da neznam otkud ti ili neko isčupa tih 6 miseci ali kad smo već kod tih 6 mis...to svakako nije razdoblje da bi se počeo zajednički život po meni..s nekim živiš i 10/20 god. pa ga ustvari razotkrivaš/otrivaš/upoznaješ..
tih 6 miseci je premali vremeski period za zajednički život,znači po meni i više nego prerano??

[dorina]

Slažem se, financije jesu važne. Zidovi se ne zagrizaju. Ali mene nekako niti malo ne brine taj neki moj stalni posao po diplomi, možda ga dobim odmah, a možda za 10god. I što onda?

A kaj se tiče poznavanja obiteljske geneze, da, potrebno je znati, ali na kraju zasnivam sve sa njim. Ne sa njegovom materom, niti sa njegovim ocem; isto tako niti on sa mojima.
I na kraju, ako se već živi kod njegovih/ njenih, vodi se računa da su ulazi odijeljeni tako da se nemamo potrebe niti vidjet

[carllito]

A kaj se tiče poznavanja obiteljske geneze, da, potrebno je znati, ali na kraju zasnivam sve sa njim. Ne sa njegovom materom, niti sa njegovim ocem; isto tako niti on sa mojima.
I na kraju, ako se već živi kod njegovih/ njenih, vodi se računa da su ulazi odijeljeni tako da se nemamo potrebe niti vidjet

evo točno ovde leži ogroman postotak rastava brakova u RH!

udaješ se za tipa ali te na neki neposredan način zaboli qur..za njegovu obitelj..znači on bi triba imati samo tebe i ti njega,istina to će bogami funkcionirati prvih par miseci braka,dok traje ta "vruća" i friška ljubav sex i te sheme,šta kad se to oladi..!?