Kad je vrijeme za počet živjeti zajedno

[shelby-eleanor]

Onda kad se osjećaš spremnim i kada imaš financijske mogućnosti za tako jedan korak.

Financije su tu jako bitne, jer kupovanje svih gluposti (od namještaja, kućanskih aparata, sanitarija pa sve do šalice) koje su ti potrebne da bi samostalno živio s nekim nisu niti jeftine niti "kako ćemo- lako ćemo".

S druge strane definitivno trebaš dobro razmisliti s kim se ti upuštaš u tako jednu "avanturu", moraš dobro poznavati osobu, znat neke njegove/njene mane, nedostatke, njegove/njene roditelje (pogotovo ako se selite kod njega ili kod nje), obiteljsku situaciju, potencijalne probleme (koje na prvu nisu vidljive) i itekako trebaš biti realan i jako "bistre" glave.
A trebaš biti i spreman na najgori mogući scenarij.

E sad... koliko je potrebno jako je individualno.
Ovisi od osobe. Možete se jako dobro slagati kao dečko i cura, ali to ne znači da nužno morate dobro funkcionirati kao sustanari. S jednom osobom možeš osjetiti i da nakon godinu dana možeš funkcionalno živjeti skupa, s drugom to isto ne osjetiš ni za 10 godina.

Na svakom je da odluči kako njemu odgovara i da snosi posljedice. Svaki postupak (pogotovo takav) nosi neke prednosti i neke nedostatke.

Ja osobno smatram da sam onog trenutka bila spremna za zajednički život kada sam diplomirala i dobila posao za stalno. To mi je bila neka sigurnost u meni da tako nešto kao zajednički život mogu i vremenski (od kuhanja ručka do spremanja) i financijski podnijeti.

s ovim postom se slazem od A do Ž

vidim da se potegnula i tema oko roditelja.. ne znam kako vi, ali ja ne bih mogla podnijeti da moji roditelji ne vole mog decka, niti da njegovi roditelji ne vole mene. zamisli da ides s deckom/muzem u posjet svojima ili njegovima, a ono pocnu letit sjekire.. ili jos gore, da ides zivjeti s njim kod njegovih roditelja.. pa ih svaki dan moras trpiti i svaki dna prozivljavati taj "horor".. ne, meni je to jako bitan faktor. i imam toliko "srece" (mislim, nije to sreca nego zdrav razum) pa sam odabrala koliko toliko normalnog decka koji ima jako dobre roditelje i koji su me od prvog susreta prihvatili kao clana obitelji, kao i moji roditelji koji su ga nakon pocetne sumnje (kcer jedinica zasluzuje najbolje, rolajz) prihvatili bez problema

[carllito]

Nisi baš u toku sa svim temama na forumu, pa nema smisla da napadaš bezveze.

ovo može slobodno u bisere po hitnom postupku
znači moram biti u toku sa svim temama na forumu da b da mišljenje i o ovoj temi
btw.koga sam ja to napao?

Carllito, buraz, jesi ti to malo potup? Ili se samo praviš?
Mislim, WTF ti pišeš?

pišem da je vrlo bitno pa čak katkad i presudno slagati se s roditeljima dotičnoga ako si s tim nekim u ozbiljnoj vezi,šta je tu čudno,ne razumin

[little_devil]

pišem da je vrlo bitno pa čak katkad i presudno slagati se s roditeljima dotičnoga ako si s tim nekim u ozbiljnoj vezi,šta je tu čudno,ne razumin

ne moraš se s njma slagati, već ih asmo moraš naučiti ignorirati

[tendre poison]

ovo može slobodno u bisere po hitnom postupku
znači moram biti u toku sa svim temama na forumu da b da mišljenje i o ovoj temi
btw.koga sam ja to napao?

Ne, samo bi onda znao otkud sam izvukla tih 6 mjeseci

[dorina]

ne moraš se s njma slagati, već ih asmo moraš naučiti ignorirati

Ne, samo bi onda znao otkud sam izvukla tih 6 mjeseci

Joj, TP i ti isto

Zakaj bi on morao znati o čem se priča? Tko je to vidio?

Detalji, stara moja. Detalji

[carica]

TP zakaj je za priču bitno od kud si izvukla 6 mjeseci

pitanje je takvo kakvo jest i čovjek je dao svoje mišljenje, koje npr. nije daleko od mojeg, a ja sam za razliku od njega itekako upućena

uglavnom, slažem se sa shelby i carllitom, mislim da je dosta bitno slagati se sa njegovim/njezinim roditeljima; ok, činjenica je da se neću udati za svoju svekrvu već za njezinog sina, ali isto tako da će mi život biti znatno lakši ako se budemo dobro slagale (i ako ne živim s njom, a gdje još ako živimo pod istim krovom )

meni je recimo zbilja bitno da su me roditelji od mog budućeg jako dobro prihvatili, čak mi se na početku činilo da me njegova mama baš i ne voli i to me jako mučilo, zbilja se nisam s tim mogla pomiriti (iako se ispostavilo da sam si ja zabrijala da me ona ne voli, ali mi je to jako smetalo )

[Sssnake]

Ja imam 21... završavam fax... Dečko studira dalje od mene...
Zajedno smo 10 mjeseci... Cilj nam je živjeti zajedno kada diplomiram...
Rekla sam mu da s njegovim roditeljima ne bih mogla živjeti, iako su mi ok, nemam ništa protiv njih...

Želim da nas dvoje stvaramo naš život, bez roditelja... Naravno, posjećivati ćemo ih, ali nije to to kada živiš s nečijim roditeljima, iako je on jedinac pa misli kao imat ćemo svoj dio i sve... Jednostavno to ne želim...

Svojima sam već rekla da ću stanovati s njim, i kažu ok, vjerovatno se i njegovi slažu, samo što su x puta pričali o životu blizu njih.....

Što se tiče financijske slobode - to je jedini problem trenutno. Računajući po potrebnim novcima, dovoljna mi je minimalna plača, on ima svoj dio, i to bi trebalo biti ok za dvoje ljudi koji kreću u život, bez djece. A za dalje kada i on završi fax biti će vjerojatno lakše...

Ali...nikako s roditeljima :S )

[Sssnake]

Opet ja, sjetih se foruma - pa... moji i njegovi planovi se ostvariše

otišli zajedno, već evo mjesec dana živimo skupa... on studira, ja nađoh posao i sve je nevjerovatno išlo po planu...

trenutno smo zajedno oko godinu dana, ne smatram prerano za zajednički život...

nadam se da sve i dalje bude ok

[ruske]

Vrlo je jednostavno. Kad izlazis van s prijateljima, a razmisljas sto je na TV-u. Zreo(la) si.

[Bulldog091]

Ili kad primjetiš da više nikud ne ideš bez partnera/ice