Kako se ne poklati u istom stanu??

[Nefertiti]

Ja i dečko živimo zadnjih godinu dana skupa i taj suživot mi je prekrasan!!!
Pokrvimo se mi....nije da ne, ali sve je ispalo iznad mojih očekivanja.....Oboje smo jako tvrdoglavi i prvih mjesec dana je bilo malo teško.....Nisam više solo u krevetu.....ormar nije samo moj.....nema mame da pokupi mrvice sa stola.....ne mogu na telki uvijek gledati što ja hoću.....tko će iznijeti smeće, tko će suđe riješiti, krevet spremiti.....

Sad nakon godinu dana sam sretna, puna kompromisa, zaljubljena......ne mogu zamisliti da jednu noć prespavam sama....Ne mogu zamisliti da TV gledam sama, da večeram sama.....sve se uspijemo dogovoriti....nema neplaćenih računa.......Sad je to to!


Vaša iskustva???? Savjeti za što bolji život u dvoje???

[shelby-eleanor]

boo.. jos uvijek zivim utroje [sa starcima]... ali mene je pak najvise strah da bi se decko i ja klali oko kompa

[himalajka]

Nama je otpočetka sve super...i nakon svih ovih godina je isto...

[teica]

Hmmm...nemam iskustva s tim. Vjerujem da je na početku teško, ali kada se prođe neka vremenska granica stvari se stabiliziraju i krene neka rutina. Evo imam dvije frendice, jedna je imala užasnih problema na početku suživota s (u međuvremenu) mužem, a druga nema nikakvih problema s dečkom, nije ih imala ni na početku ni sad.

Mislim da se to ne može predvidjeti i da sve ovisi o tome koliko je tko spreman pristati na kompromis. Ja npr. pristajem teško, ali kada pristanem onda se toga držim. Međutim ne kažem da se to ne bi promjenilo kada bi otišla živjeti s dečkom... možda... ne znam. Ali eto, meni je ovako kod mame i tate lijepo, pa ne kanim to još mjenjati neko vrijeme.

[ševa]

nemam iskustva u zajedničkom životu s boljom polovicom, ali rekao bih da ako se nešto može preporučiti kao univerzalni recept za uspjeh - to je komunikacija, komunikacija i komunikacija. da komunikacija ne štima, tko bi ušao u takvo što, jel?

ajde, reci ti nama, nefertiti, koju pametnu.

[Nefertiti]

Pametnu??? Hm......ne znam. Ja mislim da je meni dobro zato jer imamo spremačicu. Naime ja radim i fax vučem još, on radi skoro cijeli dan.....Da ju nismo uzeli živjeli bismo u svinjcu. Ali mislim da je taj nedostatak zajedničkog vremena upravo ono što nas tako dobro "održava". Dok smo skupa nastojimo jedno drugome ugoditi i što manje se svađati....s godinama nam je i ukus "posličnio" pa gledamo iste serije na TV-u....interesi su nam slični pa skupa radimo i ručkove i sortiramo i vješamo veš i bacamo smeće......Ne znam, ali sve je stvar kompromisa. Ja sam se jako promijenila otkada smo skupa u stanu. Prije sam bila tvrdoglavija, a sada shvaćam da, ako želim stvoriti nešto s nekim i želim uživati, treba se katkad i prilagoditi....ALI nikada ne izgubiti ono svoje ja.
Npr. kada smo uređivali stan on je htio sve crno, bijelo, mesing.......meni je to bilo "prehladno"......kompromis: stan je crno-narančasti!
On voli spavati na mekanom madracu, ja na jebeno tvrdom...kompromis: polutvrdi madrac!! ......itd. da ne nabrajam....


....a i ja sam cura koja ne tlači, ne provjerava i ne kvoca....on je također takav...Nemamo se oko čega svađati u biti.

...u stvari smo taaaaako dosadni

[teica]

...u stvari smo taaaaako dosadni

U biti kao svi

[deedee00]

uh,cimerica i ja smo kao stari bračni par! živimo zajedno već dvije godine,idemo zajedno na faks,izlazimo na ista mjesta i imamo zajedničke prijatelje! ne može gore! a i dalje smo obje žive! bitno je da ono što ti smeta odmah kažeš,a ne da se skuplja u tebi,jer onda nastane kaos!

[Mean girl]

Meni je najbolje sama,a ne da me netko gnjavi

[psychonara]

Ej ekipo. Evo, ja si polako buksam stan u kojem ću živjeti neko vrijeme solo.Imam curu koja bi rado s menom u stan,ali ja ću malo iskusiti samački život.barem godinu dana.ona ne zamjera na tome.Tolerantna je do jaja