ne znamdale...

[missyblinde]

Evo moje priče....
Zajedno smo godinu i pol dana, ludo se zaljubili, 40 nam je godina (znači nismo neki neodgovorni tinejđeri) i prekrasno se slagali cjelo vrijeme. Obadvoje imamo iza sebe po jedan brak, on rastavljen, ja udovica, svak od nas ima djecu, on još malu, dva sinčiča, ja skoro odraslog sina. Prije skoro četiri mjeseca smo se i vjenčali, trenutno smo u fazi kupovanja zajedničke kuče, ustvari smo tu kuču več našli, fali samo još logistika. Ja i on najsretniji! Ruku na srce, imam najboljeg muža u svim pogledima. Familije su nam PREKRASNE!
Ali
Živimo kod mene preko tedna, preko vikenda smo kod njega (između nas je 130 km), jer ima svaki drugi vikend djecu, a i svaku srijedu, djeca su dve i pol i osam godina, znaći mališani koji trebaju svu pažnju. Ja tu djecu volim ko da su moja, a i oni mene, svaki bi vikend isplanirali nešto da bude njima ne samo ljepo, nego prekrasno...
I neki dan dođeim iz posla doma i želi moj 20godišnji sin razgovarati sa mnom, več unapred kaže da ne budem ljuta, da nije ljubomoran...naši se momci jako dobro slažu! i ispriča mi štoriju kako se osječa osamljeno, da smo njega stavili totalno na »stranski tir«, da se brinem još samo za tu djecu, kad smo zajedno sa mužem njega ne trebamo, uvijek negdje idemo a da ni pitamo dal želi li on s nama, da bi ponekad želio otić bar do tate na groblje al da mu za to treba pola tanka benzina za kojeg jako vrijedno radi preko studentskog servisa, da je ovo bila prva godina da nismo bili zajedno na dopustu, mada je to bila moja zahtjeva, da....puno toga!. Ja sam se isti momenat raspala...jer sam vidjela da sam totalno otkazala ko majka, nema veze dal djete ima dvije ili dvadeset godina....on mi je jedini sin, njegov tata je umro prije 10 godina zbog raka, jako smo vezani i prije smo živjeli u inostranstvu pa se vežeš još više, ja sam njegovog tatu iskreno voljela...ali (to je več druga štorija). Sad dolazi moj muž, ja čekam da sin zaspi i ispričam mu sve, suze liju, ja se tresem, drhtim...ne znam vam prenjet te osječaje...i muž mi nak nešto kaže, totalno bez veze i to tata koji obožava svoju djecu...i ja u ljutnji, tugi...odgovaram...ostani ti fino kod sebe 14 dana, pa da se ne vidimo i ne čujemo....bez podlage, osnove...PRIZNAM, JAKO RUŽNO OD MENE!!! Sram me!!! On je htio odmah na put...u tom momentu vidim kako glupo, bez osnove lupetam i ispričam mu se, kažem mu da je bilo u afektu, kažem da je totalno djetinjasto, bez podlage i želje....porazgovaramo i odemo na spavanje, još sutra dan uz kavo u šali popričamo da ova riječenica više neče biti u našem braku (ja sam to istu rječenicu izgovorila i još prije mjesec dana....). još sam razmišljala cjeli dan kako se ja to ponašam! Još dobivam SMS kad se vozi doma-na posao kako me voli, dobivam u podne još mail sa istim riječima, pričali smo taj dan nekoliko puta...naveče je imao neki sastanak, pa nije došao...ujutro dobivam SMS i to hladan sms, neobičan za njega...ja ga nazovem i kažem da imam čudan osječaj, tri put prije kad je isto ovako odlazio i stavio me na ignor...kaže: ja akceptiram tvoj prijedlog! Meni se srušio svijet....A ON SE VIŠE NE JAVLJA. Nikako! Ne na telefon, ne na mailove, ništa....KRAJ. ja sutradan naveče kod njega i mrtvo hladno mi kaže da je to kraj našeg braka.
Moram napisati da se to desilo ranije još tri puta i to sve neki smiješni razlozi, ili sam ja malo čudna, pa se meni čini da nisu bitni...al on jednostavno POBJEŽE, nit priča o tome i ide doma ko da je sve OK, stavi me na cjelu crtu na IGNOR i to je to! Sad kaže da ne može više s time živjeti....prvi put mi kasnila menstruacija, kad je dobijem, sve OK, več sam uzimala kontrac. pilule, pita on mene (mada smo to davno riješili, nečemo više djece)kaj bi napravila?!! Ja se šalim!!!!! Uf, rodila i ne bi ti rekla....pa kaj mu je, dorekli smo tu temu. Drugi put kupim poklon za njegovu sestru, on taj poklon pokloni svoji sekretarici i ubjedi me da je to OK!!!!! Treči put kad sam mu u početku veze objasnila mojo finančno situacijo, dodala sam da ne želim biti njemu na teret i da ga neču moliti za pomoč...pobjegao je zbog toga....ne zbog finančne situacije, nego zbog toga jer sam plakajoč (osjetljive su to teme) rekla da ga neču opterečivati. Ajme!
Ja se raspadam, njegovi, moji...svi uzbuđeni....mojoj je mami danas poslao mail da je između nas KRAJ, jer mu je napisala u suzama nekoliko rječenica...
Kaj mislite vi???? Kaj da radim??? Dal sam stvarno toliko zmaj??? Ne mogu s njime porazgovarati....ne mogu NIŠTA!

[mrkyblu]

ja ovdje nista ne kuzim ...

[teica]

Pročitala dva puta i ne kužim baš. Trebala si se koncentrirati na bitne dijelove, a ne pričati priču od Kulena bana

I da... imam neki blagi osjećaj kako on ima drugu i samo traži razlog tj. dlaku u jajetu kako bi te napucao. A uostalom kada je mogao ostaviti svoju ženu (pretpostavljam malo nakon što je rodila tog drugog sina) što misliš da je spreman tebi napraviti?

Možda griješim, ali to mi je jedina misao koja se u glavi vrtjela.