predbračni ugovor ili ništa od vjenčanja?

[Wolf-HR]

Hehe, ovo prvo je bilo način za izbjeći predbračni ugovor i opelješiti partnera.

A i nisam se spreman složiti oko ovog da je imovina uzrok najvećeg trvenja- iz vlastitog iskustva, spreman sam tvrditi da je upravo suprotno... (nisu jedini primjer- ali npr. moji starci su sve osim skrbništva riješili expressno, a skrbništvo je bilo najneugodnije i najduže)

Glede trećeg navoda (koji je Vatrin)- imam dva prigovora. Njeno nepovjerenje je sekundarno jer ti *moraš* prvi izraziti nepovjerenje kad tražiš ugovor. A drugi je moj osobni- ja nepotpisivanjem predviđam neke okolnosti koje mogu dovesti do razvoda (u sebe sam siguran da ju ne ću prevariti, a ako ona mene prevari...), pa si zadržavam mogućnost da budem osvetoljubiv do mile volje (parničenje u nedogled, iznošenje prljavog veša, itd, itd).

[damfisk]

ovo prvo uopće nije predmet diskusije

oco drugo - taj tvoj primjer spada u "manjinu"... prema mom profesionalnom iskustvu, i prema statistikama, upravo je imovina najveći problem

ovo treće - zašto bi moja ponuda ugovora bila "nepovjerenje"? Zašto se to ne bi protumačilo kao "osiguranje"? Kao "pokrivanje svih mogućnosti"? Kao "realizam"? Kao "razmišljanje na temelju postojećih tuđih loših iskustava"?

A ovaj tvoj osobni razlog je upravo opravdanje za postojanje predbračnog ugovora... da se izbjegnu takve osvetoljubivosti...

[Mata]

Ako je tebi to smješno smij se

Meni je taj predbračni ugovor smješan pa kad sam ga pročitao smijao sam se

Kad bi moj stari to predložio mojoj mamici, mislim da bi ga mama istukla

[vatra]

@damfisk: Ne kažem da sam ja potpuno u pravu, a da ti nisi. Svatko postupa prema svojim uvjerenjima. Zbog toga bi brak trebali sklapati ljudi čija se uvjerenja poklapaju. DAkle, ti i ja ne

Predbračni ugovor je sigurno dobra stvar u nekim slučajevima. Ljudi se vjenčaju iz raznih razloga.
Meni to vjenčanje nije bitno, ali kada bih se udavala, učinila bih to s osobom koja mi prvenstveno vjeruje i koj me cijeni jer mi je to bitnije od toga da me voli. Dovoljno je da ja volim njega. A osoba koja me cijeni i poznaje sigurna je da ne postoji situcija u kojoj bih ja tražila nekakve bolesne iznose. Ono što bih tražila ionako bi stajalo u ugovoru.
Ne kažem da nema istine u tome što ti govoriš i da ne treba svemu pristupiti realistički, s odmakom, ali osoba koja vjeruje više tuđim lošim iskustvima, nego svojim dobrim samnom i nema baš povjerenja u mene.
Ima svakakvih ljudi, materijalista, osvetoljubivih.....ali ako mene moj partner svrsta u neku od tih skupina (pod bilo kojim uvjetima), morat će se dobro potruditi da mi dokaže kako potreba da zaštititi sebe od mene (koju cijeni jer je upravo osoba sprotnih vrijednosti) nema veze s nepovjerenjem.
Kažem da bih najvjerojatnije prešla preko toga što me (možda ipak u nekoj nevjerojatnoj situaciji, gotovo nemogućoj) smatra materijalistom i potpisala taj ugovor, alli sigurno ne bih bila sretna što me je tako ucijenio, jer je ako mi vjenčanje uvjetuje potpisom predbračnog.

[Mean girl]

Ne znam da li bih potpisala,ovisi što piše u njemu

[-misic-]

Nisam nikad vidjela predbračni ugovor , da li se to odnosi na "donešeno" u brak ili stečeno zajednički u braku ?
Ako se odnosi na ono kaj je "donio" to nek si nosi i bez ugovora , potpisala bi mu odmah, ali za stečeno u braku osobito što ima 50% mog udjela , tu bi bilo krvi , a o djeci nema rasprave , djeca su moja dok same ne odluče drugačije , ako je odlučio otići , vrata su otvorena i nema više obaveza prema nama ( i bez ugovora , ne treba mi od njega ni dlaka na umivaoniku a kamoli njegova jebena kuna ) samo neka putuje

[ice]

Čim se spomenu neki ugovori tu, odjebi ga, brak vam sigurno neće funkcionirat. Nema šanse. Zajebi. 99% brakova ode u kur*c zbog financijskih problema, a ne zato što tu nema ljubavi.

[damfisk]

Pravi autor: vatra

@damfisk: Ne kažem da sam ja potpuno u pravu, a da ti nisi. Svatko postupa prema svojim uvjerenjima. Zbog toga bi brak trebali sklapati ljudi čija se uvjerenja poklapaju. DAkle, ti i ja ne

Hvala na ponudi... Počašćen sam

Pravi autor: vatra

Predbračni ugovor je sigurno dobra stvar u nekim slučajevima. Ljudi se vjenčaju iz raznih razloga.
Meni to vjenčanje nije bitno, ali kada bih se udavala, učinila bih to s osobom koja mi prvenstveno vjeruje i koj me cijeni jer mi je to bitnije od toga da me voli. Dovoljno je da ja volim njega. A osoba koja me cijeni i poznaje sigurna je da ne postoji situcija u kojoj bih ja tražila nekakve bolesne iznose. Ono što bih tražila ionako bi stajalo u ugovoru.
Ne kažem da nema istine u tome što ti govoriš i da ne treba svemu pristupiti realistički, s odmakom, ali osoba koja vjeruje više tuđim lošim iskustvima, nego svojim dobrim samnom i nema baš povjerenja u mene.
Ima svakakvih ljudi, materijalista, osvetoljubivih.....ali ako mene moj partner svrsta u neku od tih skupina (pod bilo kojim uvjetima), morat će se dobro potruditi da mi dokaže kako potreba da zaštititi sebe od mene (koju cijeni jer je upravo osoba sprotnih vrijednosti) nema veze s nepovjerenjem.
Kažem da bih najvjerojatnije prešla preko toga što me (možda ipak u nekoj nevjerojatnoj situaciji, gotovo nemogućoj) smatra materijalistom i potpisala taj ugovor, alli sigurno ne bih bila sretna što me je tako ucijenio, jer je ako mi vjenčanje uvjetuje potpisom predbračnog.

Sve stoji, sve je OK. I to su sve razlozi zbog kojih i predbračni ugovor postoji.

Naravno, podrazumijeva se da je sadržaj tog predbračnog ugovora razuman i pošten. Ako je predugovor takav, onda mislim da nema govora o nekakvoj "ucjeni".

Naravno, ako je sadržaj tog ugovora, recimo to tako, "bezobrazan", onda nema govora i bilo kakvom potpisivanju...

Ali smatram da predbračni ugovor kao takav ne predstavlja ucjenu.

[teica]

Ja ne znam čemu ovoliko pompe oko komada papira.
Kao da je taj komad papira presudan hoću li se ja ili neću udati za određenu osobu.
Kome je taj papir toliko bitan da u pitanje dovodi cijeli odnos i cijeli brak onda mu savjetujem odmah da se ne udaje/ženi.
Ne razumjem kakve veze imaju novac i ljubav, ako jedna strana želi svoj novac/imovinu osigurati i biti siguran da će uvijek njemu pripadati onda je to njegovo legitimno pravo. A ja, ako se ne udajem zbog njegove imovine onda to mogu samo blagosloviti. Potpisom

[Ibort]

Brak bi trebao biti izraz vrhunskog povjerenja. (bar po mom , izgleda naivnom i budalastom , mišljenju)

Ako nekom ne vjeruješ toliko da s njim dijeliš svu svoju imovinu , zašto onda uopće ulaziti u brak?