predbračni ugovor ili ništa od vjenčanja?

[damfisk]

Nije u tome stvar. U braku se imovina dijeli, naravno...

Predbračni ugovor bavi se onim što će se dogoditi nakon braka ako taj brak propadne.

[Ibort]

Da. Što znači automatsku pretpostavku propadanja braka.

[damfisk]

pa svaki brak sam po sebi sadrži pretpostavku propadanja...

Naime, statistike pokazuju da 100% razvoda započinje - brakom!!

[Ibort]

Ne radi se o tom nego o činjenici da jedan partner (ili oba) zahtjevom za predbračni iskazuju nepovjerenje prema drugoj strani. To je tako i nikako se drugačije ne može protumačiti.

Prema tome meni je jednostavno nejasno zašto uopće ulaziti u brak , ako sumnjaš u partnera. Koja je svrha toga? Zar onda nije jednostavnije poštedjeti i sebe i drugoga nepotrebnih komplikacija i nastaviti u vanbračnoj zajednici?

[teica]

Pravi autor: Ibort

Brak bi trebao biti izraz vrhunskog povjerenja. (bar po mom , izgleda naivnom i budalastom , mišljenju)

Ako nekom ne vjeruješ toliko da s njim dijeliš svu svoju imovinu , zašto onda uopće ulaziti u brak?

Opet pitanje: Kakve veze imaju ljubav/povjerenje i novac?

[damfisk]

Ne. Predbračni ugovor uopće nije nepovjerenje, nego prihvaćanje realnosti... Kao što sam već rekao, tko zna što se sve može dogodit za 5, 10, 20 godina...

A zašto ona, ako mi vjeruje, odbija to potpisat? Ako je ugovor uredan, ničim ne ne zakida niti joj oduzima nešto... Znači, ona smatra da ja predbračnim ugovorom vrijeđam nju? Ma vidi bogati... A gdje je tu njezino povjerenje u mene?

Ja njoj kažem da je volim, da joj vjerujem... I kada to fino stavim na papir, složim vrlo korektnu opciju za nedajbože slučaj da se nešto dogodi... onda sam ja đubre?

Ma mrš!!!!

[tarquino]

Nisam o predbračnom ugovoru nikada posebno razmišljao, uvijek smo gledali o tome u filmovima i serijama negdje na zapadu kroz prizme bogataša gdje se vrte milijuni dolara. Predbračni ugovor kroz naše prilike mi se činio bezveze jer kao što je netko rekao stvar je povjerenja između dvoje ljudi koji se vole i koji ulaze u brak s iskrenom i otvorenom namjerom stvaranja zajednice koja počiva na ljubavi, iskrenosti, povjerenju, uzajamnom poštivanju do smrti, kako idilično, ali ipak u životu nije sve tako bajkovito.
Negdje prije sam razgovarao s frendicom, koja se udaje i potpisuju predbračni ugovor, prvi puta sma se susreo s tim i ostao zatečen i šokiran, a ona u mojim očima kao kučka, jer je ona to pokrenula, s obzirom da kupuju imovinu, gdje ona donosi 90% novčanih sredstava. Ja sam od onih glupavo poštenih, barem kako bi trebalo biti, koji kad bi se rastajao koji bi podijelio do u lipe onako kako bi trebalo i kako stvarno stanje je, međutim od prijatelja brat se rastao prije mjesec dana nakon tri godine braka, malo dijete, stan, auti, nekretnine i ne možete zamisliti kakvi su problemi nastali s tim da je kupljeno sve u braku i da je sve on financirao.....

[Ibort]

Pravi autor: teica

Opet pitanje: Kakve veze imaju ljubav/povjerenje i novac?

A ljubav je šta? Čista apstrakcija neprovediva u praksi? Ljubav je čista poezija , leptirići šarenići , držanje za rukice ... a nije zajedničko stjecanje , formiranje obitelji , probijanje kroz život , međusobna potpora i emotivna i materijalna?
Mi se jaaaaakooo volimo i mazimo i pazimo ... ali kad dođe do materijalnog onda sorry draga/i svako sebi ... ili skraćeno - volim te jako , ali moja lova je na prvom mjestu.

Npr. jednog dana ćeš se udati , prije ćeš potpisati predbračni ugovor ... kako ćeš to pomiriti sa zavjetom pred oltarom? Kako ćeš to pomiriti sa: "...obećavam ti vjernost u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti, i da ću te ljubiti i poštivati u sve dane života svoga" ?


I da se razumijemo , ja ne napadam predbračni ugovor , ne osuđujem ljude koji ga potpišu ... i više mi je nego jasno koliko brakova se danas raspada ... ali baš zbog toga ne vidim uopće smisla u sklapanju braka između dvoje ljudi koji nemaju apsolutno povjerenje jedno u drugo ... a predbračni je upravo sumnja.

Pravi autor: damfisk

Ne. Predbračni ugovor uopće nije nepovjerenje, nego prihvaćanje realnosti...

Naravno da je. Pa svaki ugovor je pravno osiguranje , i ja i ti znamo da je tako. Bračnim ugovorom dvoje sklapa savez , predbračnim se jedno osigurava od moguće štete u slučaju raskida prvog ugovora. Dakle motiv za predbračni ugovor je nepovjerenje , tu bar nikakve sumnje nema.

A ja se s tobom slažem da je prihvaćanje realnosti. Baš zbog toga i pitam zašto se onda uopće upuštati u takav rizik.

Pravi autor: damfisk

A zašto ona, ako mi vjeruje, odbija to potpisat?

Ti baš siguran da neće ona zatražiti tvoj potpis?

[damfisk]

Nisam siguran da ona neće zatražit moj potpis. MOžda i hoće. A ako zatraži, bez problema ću potpisat. I u tome ne vidim nikakvo nepovjerenje.

[tarquino]

Potpisivanje predbračnog ugovora nikada ne bi pokrenuo, a ako bi netko tražio od mene bez problema. Svi doživljavamo to kao probelm, jer gledamo iz sadašnje perspektive, kvalitetene i realne veze, sve pet situacija, ali uzmi Ibort da nakon jedno 15 godina zajedničkog života u koji si jako puno uložio, pa na karju krajeva i financijski, dođe tvoja žena da se rastaje i kaže da želi pola od svega ili još malo više, a ti znaš dobro koliko je uloženo u sve i sve pod pretpostavkom da je sve ok prema vašoj djeci, jer znam slučajeve gdje su se brižni roditelji pokupili, opustošili račune i imovinu i ostavili svoje kao sirotinju na cesti.