Edoardo Reja: Za Hajduka je spas regionalna liga, no bez Srba (FOTO)
Edoardo Reja i Stanko Poklepović susreli su se u Poljudu, ali nije bilo vremena za dodatni razgovor. Tek su se spletom okolnosti “sudarili“, rukovali i napravili kratak foto-session za ljubav novinara, da postoji u arhivi slika prijateljske primopredaje, da nije uvijek po nepisanom pravilu da je “trener treneru vuk“.
Špaco je rekao signor Reji kako je njegova baka Venecijanka, djed je ukrao od Mletaka i doveo na Brač, ali da mu je žao što ne zna dobro talijanski, lakše se služi engleskim, “see you in my office“... No, nije bilo puno vremena.
Bivši Hajdukov trener Reja sa svojim suradnikom Luigijem Febbrarijem stigao je na jedan dan, na jedan čas u Split da obavi formalnosti svoga preseljenja i povratka u Italiju. I da svrati u Poljud, u Hajduk kod prijatelja što ih je stekao, kod reportera u press-salon, kod šefa klupskog restorana Ivana Nogala na espresso bolji nego što ga prave kod Fontane di Trevi i kratku prigodnu ćakulu. Sad mu je u Laziju teže nego što bi to bilo u Hajduku.
‘Orlove’ vodi bez
čarobnog štapića
Nakon što je “bijeli brod“ umnogome konsolidirao, nije ostao ubrati željene plodove zasijanog po pripremama u Španjolskoj nego je naprasno prihvatio poziv da uđe u vrtlog Lazija, spiralu koja vuče na dno. A rimske “orlove“, eto, vodi bez čarobna štapića: u ovih pet tjedana otkako smo se rastali na trajektu Marjan usred Bračkog kanala još “laziale“ nije izvukao prema mirnom moru opstanka u talijanskoj serie A. Ostaje mu 10 kola, vraški težak raspored i procjena da mu treba barem 12 bodova osvojiti.
- Ako spasim i Lazio i sebe obećajem da ću ga dovesti na prijateljsku utakmicu u Split, kontra Hajduka, u to budite sigurni, to sam obećao i predsjedniku Svaguši. Baš kao što sam se zauzeo da na turnir Trofej Marjana mladih momčadi u svibnju dođu juniori Lazija, ako ne budu imali svojih prvenstvenih obveza – priča Reja. Ostajemo, dakle, sportski prijatelji. Ne obični, na papiru, nego baš pravi suradnici i u budućnosti. Nismo za jedan dan.
Hajduk ima svog žestokog navijača u Italiji:
- Vjerujem da će Hajduk osvojiti kup, pa da me onda predsjednik Svaguša pozove na feštu u Split – nada se.
A kad je vidio da mu Lazio nije krenuo glatko, kad je izgubio u Palermu, u Genovi i sad od Barija usred rimskog Olimpica nije li zažalio što je uopće prihvatio poziv rimskih “orlova“, pitamo ga.
- Ja sam vam već rekao da sam odluku o odlasku donio teška srca onih dana u Postirama na Braču (9. veljače, da budemo precizni op. p.). Triput sam rekao Laziju “ne“, ali su oni bili uporni i pravili su mi neviđeni pritisak. Ako zanemarimo financijsku stranu, jer ništa mi nije falilo ni u Hajduku, otišao sam jer volim izazove, jer uvijek dolazim raditi gdje je silno teško. Tako sam preuzeo i Hajduk u kolovozu, recite, zar nisu i ovdje u momčadi bile ruševine...
Pomaknuo sam kamen,
mogao lagodnije raditi, ali ...
Što vam je to trebalo, mogli ste uživati u Splitu nakon što ste umnogome sredili situaciju.
- I to sam pitao sam sebe... Zašto sam otišao kad imam 64 godine života i snašao sam se u Splitu sjajno. Uživao sam u radu sa svojim suradnicima i pomaknuli smo kamen, trebalo je sve biti divno i krasno... Mogao sam lagodnije raditi. Zašto, dakle? Pa zato jer je to Lazio, klub među šest najvećih u Italiji, a takav nikad nisam vodio. Ja sam ipak Talijan i to je silan izazov, makar došao pod stare dane, kao određena satisfakcija u karijeri.
To vas je znači slomilo?
- Pa da, Lazio je važna, velika scena, ajmo probati. Makar, za mene bi bio izazov gledati i kako je Hajduk krenuo naprijed, kako je sav naš trud imao smisla.
Mislite li da Poklepović sad bere vaš trud?
- To se ne može tako reći, ali je očito mudar trener, inteligentan. Ja sam sretan što prijelaz s jedne na drugu trenersku ruku nije bio traumatičan, ja gospodinu Poklepoviću dajem sve komplimente, nastavio je dokle sam ja stigao. Da je imao poteškoća bilo bi mi teško, neugodno, plašio sam se kako će novi trener nastaviti, kojim putem. Svaki uspjeh Hajduka muzika je za moje uši. Naravno da je i Poklepović dao nešto svoga, ali kad vidite sastav, to je ta momčad koju smo postavili na šine, na tračnice još u Marbelli.
Igra Vukušić, a ne Ahmad, tako bi i s vama bilo?
- Ne ulazim u to, to je tehnički detalj, trenerov odabir, to nije bitno... Možda bi meni igrao Ahmad, a možda Vukušić, ili netko treći.
Tražili ste jednog centarfora, kad se samo sjetimo da smo u Postirama testirali Andersona, a kad tamo vi otišli?
- Tražio sam jednog napadača, ali su mi u klubu objasnili da ga ne mogu pronaći adekvatnog iz ekonomskih razloga. Ok, prihvatio sam razlog, svuda ponestaje novca.
Čuvate samo lijepe riječi za Hajduk?
- To je istina i nije fraza. Nisam slatkorječiv, samo emotivan. I vaša novinarska kritika me stimulirala, netko je pisao ovako ili onako, a znam da bi neuspjeh u utakmici protiv Dinama značio totalan promašaj, možda bi me nakon toga i smijenili. I to je utakmica koja je bila prekretnica.
Pobjeda u Poljudu 2:1 dok je Torcida navijala na Starom placu. Ni u Laziju odnos navijača spram uprave kluba nije ružičast?
- Navijači su posvuda na svoj način specifični, a opet slični. Mene pak prate samo teški zadaci i poslovi. Uskačem u kritične situacije, u Laziju je slična konfuzija kao što me ovdje dočekala. Samo što tamo moram voditi računa o svih 34 igrača i nemam puno vremena, sve trebam hitno napraviti.
Kako gledate na skorašnje sudare Dinama i Hajduka u polufinalu kupa? Tko je favorit?
- Rekao bih da su šanse podjednake, 50:50. Dinama sam doživio kao snažan klub koji je jači u svakom pogledu, a te dvoboje sam očekivao s posebnom pažnjom iz više razloga. Da vidim možemo li ih nadmašiti, koliki je naš progres, koliko smo napredovali. Velika mi je želja da Hajduk osvoji kup i da uđe u Europsku ligu. Ja sam optimist jer su to utakmice godine, daš sve od sebe i nadmašiš vlastite mogućnosti.
Rukovali ste se s Poklepovićem, kaže da bi volio od vas dobiti bitne informacije?
- Bilo bi dobro da je bilo malo više vremena popričati, ali sad je on već ušao duboko u posao. Ušao je u prednost, bio je inteligentan da ne tumba previše. Mi smo bili dobri u Španjolskoj, imali smo sve, radili perfektno i očekivao sam da će biti fantastično. Samo naprijed – poručio je Edy Reja, bivši trener Hajduka.
SLAVEN ALFIREVIĆ
Regionalna liga za spas
Trinaest je kola Reja vodio Hajduk kroz HNL (osam pobjeda, dva remija i tri poraza), plus još četiri utakmice u kupu (Lipik, Moslavina, dvaput Zagreb). Preporuča:
- Jedina ideja da se spasi hrvatski nogomet je regionalna liga. U redu, bez Srba, razumijem vas, ratni ožiljci su teški i još svježi, makar su i Italija i Austrija u povijesti ljuto ratovale, pa je i to vrijeme prošlo. No, neću o tome, pustimo Srbe sa strane.
Ali, liga u kojoj bi s ekipama iz Hrvatske bili i klubovi iz Bosne, Sarajevo i Željezničar, pa Slovenci, Olimpija i Maribor, možda i Austrijanci, dala bi veći motiv, bolje utakmice. Igrači bi imali izazov, publika bi gledala bolji nogomet. Mislim da o tome trebate povesti računa – Reja će dobronamjerno.
Febbrari gorko o otkupu
Reja je sav u superlativima, Hajduk mu je na srcu, a s njim uz bok Luigi Febbrari, kondicijski trener nije krio zrno gorčine:
- Jesam, ja sam razočaran postupkom Hajduka koji je i za mene tražio odštetu. To mi se nikad nije dogodilo u karijeri. Uvijek sam bio uz Reju u dobroj vjeri, Napoli me džentlmenski pustio da pođem za Rejom u Split i nikad nisam bio takav faktor da bi me gotovo ucijenili...
Hajduk je iskoristio prigodu da odlazak obojice stručnjaka naplati od Lazija. U slučaju Reje to je ok, Febbrari nije na to naviknuo, smatra da to nije bilo korektno:
- Iskreno, nisam ni znao za takvu stavku u ugovoru, to je moj propust. A da Lazio nije platio morao bih sam sebe otkupiti. To me ražalostilo – Gigi želi biti iskren.
Reja o Anasu: On vam je igrač za velike domete
I Poklepović, kao i njegov prethodnik, brine brigu oko braće Sharbini, Ahmad je na klupi, a bitno je kako Anas igra, koji mu položaj u igri daje...
- Koliko vidim Anas igra bolje nego lani, osvježen je. Anas može imati problem samo u glavi, jer noge su mu izvrsne, tehnika kakvu ne srećete u karijeri svaki dan. Kad uspije da mu glava kontrolira noge onda će pružati još više. On je igrač za velike domete – kaže Edoardo Reja.
Špaco je rekao signor Reji kako je njegova baka Venecijanka, djed je ukrao od Mletaka i doveo na Brač, ali da mu je žao što ne zna dobro talijanski, lakše se služi engleskim, “see you in my office“... No, nije bilo puno vremena.
Bivši Hajdukov trener Reja sa svojim suradnikom Luigijem Febbrarijem stigao je na jedan dan, na jedan čas u Split da obavi formalnosti svoga preseljenja i povratka u Italiju. I da svrati u Poljud, u Hajduk kod prijatelja što ih je stekao, kod reportera u press-salon, kod šefa klupskog restorana Ivana Nogala na espresso bolji nego što ga prave kod Fontane di Trevi i kratku prigodnu ćakulu. Sad mu je u Laziju teže nego što bi to bilo u Hajduku.
‘Orlove’ vodi bez
čarobnog štapića
Nakon što je “bijeli brod“ umnogome konsolidirao, nije ostao ubrati željene plodove zasijanog po pripremama u Španjolskoj nego je naprasno prihvatio poziv da uđe u vrtlog Lazija, spiralu koja vuče na dno. A rimske “orlove“, eto, vodi bez čarobna štapića: u ovih pet tjedana otkako smo se rastali na trajektu Marjan usred Bračkog kanala još “laziale“ nije izvukao prema mirnom moru opstanka u talijanskoj serie A. Ostaje mu 10 kola, vraški težak raspored i procjena da mu treba barem 12 bodova osvojiti.
- Ako spasim i Lazio i sebe obećajem da ću ga dovesti na prijateljsku utakmicu u Split, kontra Hajduka, u to budite sigurni, to sam obećao i predsjedniku Svaguši. Baš kao što sam se zauzeo da na turnir Trofej Marjana mladih momčadi u svibnju dođu juniori Lazija, ako ne budu imali svojih prvenstvenih obveza – priča Reja. Ostajemo, dakle, sportski prijatelji. Ne obični, na papiru, nego baš pravi suradnici i u budućnosti. Nismo za jedan dan.
Hajduk ima svog žestokog navijača u Italiji:
- Vjerujem da će Hajduk osvojiti kup, pa da me onda predsjednik Svaguša pozove na feštu u Split – nada se.
A kad je vidio da mu Lazio nije krenuo glatko, kad je izgubio u Palermu, u Genovi i sad od Barija usred rimskog Olimpica nije li zažalio što je uopće prihvatio poziv rimskih “orlova“, pitamo ga.
- Ja sam vam već rekao da sam odluku o odlasku donio teška srca onih dana u Postirama na Braču (9. veljače, da budemo precizni op. p.). Triput sam rekao Laziju “ne“, ali su oni bili uporni i pravili su mi neviđeni pritisak. Ako zanemarimo financijsku stranu, jer ništa mi nije falilo ni u Hajduku, otišao sam jer volim izazove, jer uvijek dolazim raditi gdje je silno teško. Tako sam preuzeo i Hajduk u kolovozu, recite, zar nisu i ovdje u momčadi bile ruševine...
Pomaknuo sam kamen,
mogao lagodnije raditi, ali ...
Što vam je to trebalo, mogli ste uživati u Splitu nakon što ste umnogome sredili situaciju.
- I to sam pitao sam sebe... Zašto sam otišao kad imam 64 godine života i snašao sam se u Splitu sjajno. Uživao sam u radu sa svojim suradnicima i pomaknuli smo kamen, trebalo je sve biti divno i krasno... Mogao sam lagodnije raditi. Zašto, dakle? Pa zato jer je to Lazio, klub među šest najvećih u Italiji, a takav nikad nisam vodio. Ja sam ipak Talijan i to je silan izazov, makar došao pod stare dane, kao određena satisfakcija u karijeri.
To vas je znači slomilo?
- Pa da, Lazio je važna, velika scena, ajmo probati. Makar, za mene bi bio izazov gledati i kako je Hajduk krenuo naprijed, kako je sav naš trud imao smisla.
Mislite li da Poklepović sad bere vaš trud?
- To se ne može tako reći, ali je očito mudar trener, inteligentan. Ja sam sretan što prijelaz s jedne na drugu trenersku ruku nije bio traumatičan, ja gospodinu Poklepoviću dajem sve komplimente, nastavio je dokle sam ja stigao. Da je imao poteškoća bilo bi mi teško, neugodno, plašio sam se kako će novi trener nastaviti, kojim putem. Svaki uspjeh Hajduka muzika je za moje uši. Naravno da je i Poklepović dao nešto svoga, ali kad vidite sastav, to je ta momčad koju smo postavili na šine, na tračnice još u Marbelli.
Igra Vukušić, a ne Ahmad, tako bi i s vama bilo?
- Ne ulazim u to, to je tehnički detalj, trenerov odabir, to nije bitno... Možda bi meni igrao Ahmad, a možda Vukušić, ili netko treći.
Tražili ste jednog centarfora, kad se samo sjetimo da smo u Postirama testirali Andersona, a kad tamo vi otišli?
- Tražio sam jednog napadača, ali su mi u klubu objasnili da ga ne mogu pronaći adekvatnog iz ekonomskih razloga. Ok, prihvatio sam razlog, svuda ponestaje novca.
Čuvate samo lijepe riječi za Hajduk?
- To je istina i nije fraza. Nisam slatkorječiv, samo emotivan. I vaša novinarska kritika me stimulirala, netko je pisao ovako ili onako, a znam da bi neuspjeh u utakmici protiv Dinama značio totalan promašaj, možda bi me nakon toga i smijenili. I to je utakmica koja je bila prekretnica.
Pobjeda u Poljudu 2:1 dok je Torcida navijala na Starom placu. Ni u Laziju odnos navijača spram uprave kluba nije ružičast?
- Navijači su posvuda na svoj način specifični, a opet slični. Mene pak prate samo teški zadaci i poslovi. Uskačem u kritične situacije, u Laziju je slična konfuzija kao što me ovdje dočekala. Samo što tamo moram voditi računa o svih 34 igrača i nemam puno vremena, sve trebam hitno napraviti.
Kako gledate na skorašnje sudare Dinama i Hajduka u polufinalu kupa? Tko je favorit?
- Rekao bih da su šanse podjednake, 50:50. Dinama sam doživio kao snažan klub koji je jači u svakom pogledu, a te dvoboje sam očekivao s posebnom pažnjom iz više razloga. Da vidim možemo li ih nadmašiti, koliki je naš progres, koliko smo napredovali. Velika mi je želja da Hajduk osvoji kup i da uđe u Europsku ligu. Ja sam optimist jer su to utakmice godine, daš sve od sebe i nadmašiš vlastite mogućnosti.
Rukovali ste se s Poklepovićem, kaže da bi volio od vas dobiti bitne informacije?
- Bilo bi dobro da je bilo malo više vremena popričati, ali sad je on već ušao duboko u posao. Ušao je u prednost, bio je inteligentan da ne tumba previše. Mi smo bili dobri u Španjolskoj, imali smo sve, radili perfektno i očekivao sam da će biti fantastično. Samo naprijed – poručio je Edy Reja, bivši trener Hajduka.
SLAVEN ALFIREVIĆ
Regionalna liga za spas
Trinaest je kola Reja vodio Hajduk kroz HNL (osam pobjeda, dva remija i tri poraza), plus još četiri utakmice u kupu (Lipik, Moslavina, dvaput Zagreb). Preporuča:
- Jedina ideja da se spasi hrvatski nogomet je regionalna liga. U redu, bez Srba, razumijem vas, ratni ožiljci su teški i još svježi, makar su i Italija i Austrija u povijesti ljuto ratovale, pa je i to vrijeme prošlo. No, neću o tome, pustimo Srbe sa strane.
Ali, liga u kojoj bi s ekipama iz Hrvatske bili i klubovi iz Bosne, Sarajevo i Željezničar, pa Slovenci, Olimpija i Maribor, možda i Austrijanci, dala bi veći motiv, bolje utakmice. Igrači bi imali izazov, publika bi gledala bolji nogomet. Mislim da o tome trebate povesti računa – Reja će dobronamjerno.
Febbrari gorko o otkupu
Reja je sav u superlativima, Hajduk mu je na srcu, a s njim uz bok Luigi Febbrari, kondicijski trener nije krio zrno gorčine:
- Jesam, ja sam razočaran postupkom Hajduka koji je i za mene tražio odštetu. To mi se nikad nije dogodilo u karijeri. Uvijek sam bio uz Reju u dobroj vjeri, Napoli me džentlmenski pustio da pođem za Rejom u Split i nikad nisam bio takav faktor da bi me gotovo ucijenili...
Hajduk je iskoristio prigodu da odlazak obojice stručnjaka naplati od Lazija. U slučaju Reje to je ok, Febbrari nije na to naviknuo, smatra da to nije bilo korektno:
- Iskreno, nisam ni znao za takvu stavku u ugovoru, to je moj propust. A da Lazio nije platio morao bih sam sebe otkupiti. To me ražalostilo – Gigi želi biti iskren.
Reja o Anasu: On vam je igrač za velike domete
I Poklepović, kao i njegov prethodnik, brine brigu oko braće Sharbini, Ahmad je na klupi, a bitno je kako Anas igra, koji mu položaj u igri daje...
- Koliko vidim Anas igra bolje nego lani, osvježen je. Anas može imati problem samo u glavi, jer noge su mu izvrsne, tehnika kakvu ne srećete u karijeri svaki dan. Kad uspije da mu glava kontrolira noge onda će pružati još više. On je igrač za velike domete – kaže Edoardo Reja.
- 1
- +
