Snig u Splitu, dan drugi: kapitulacija! Dovoljno nan je za idućih deset godin. Kad je osvanija izludesali smo se do popodne ka maniti, kupali se i skijali, piciginavali s balunčićima od sniga, valjali se, radili snjegoviće, nazdravljali, grlili se i ljubili ka da je Nova Godina, radili svakakve makakade od sebe... Zove me Nikola, naš postidiplomac sa Harvarda da se spojimo na skype, pa da mu ispričan sve detalje. Johan iz Bretanje koji se na proputovanju zateka s nama, nije moga doć sebi koji se šušur izvodi po gradu.
- Snig ka snig – čudi se on – ja ću sutra dalje za Bosnu...
- Aha, oćeš – hrabrili smo ga – bolje se pripremi za još par splitskih dana...
Našli smo ga začuđenoga sutradan na isto misto i za istin stolon, ne zna on šta je nama snig.
- Jutarnje visti smrzle su nan mozak: imamo priko 80 ranjenih, okovani smo, cupkamo ka pingvini, vade se vojne čizme i duge mudante, na postole nataču bičve i vežiju konopon, priko skala pužemo ka pijanci, ne rade ceste ni fast foodovi, ne odnose se škovace, nema kruva, novina, bureka ni soli. Ralica ni za lik. S radija pozivaju građane na - zajedništvo!
Meteorolozi zovu još gore, još više, još dublje. Ima ga 15 centimetri a bit će i ledene kiše, koja će svamu dat glazuru, u prijevodu: ko nije dosad pa, past će. Vlasti proglašavaju sve s reda: najprije sniježni dan, pa elementarnu nepogodu, pa izvanredno stanje... Svitu moj, Split ne mogu pokorit ni tenkovi ni bespilotne letilice, ali pet dana pahuljica bacili bi ga na kolina, bolje nego ijedna armija.
Priko Plakaluše kroz jutarnju vijavicu veselo se probija stariji gospodin u kapotu na riblju kost i dvi kesice u ruke.
- Ništa to meni nije, radija san u Pragu šest godin, tamo snig zna past i za prvi maja, a fibra padne ka ništa na minus 20 – priča šjor Joško Čulić (75), i savjetuje građane kako hodat po bilome crnjaku:
- Ka patka. Raširit stopala, slučajno ne puzat jer si na tleju u sekund. Dobro je šta je priko leda pa novi snig i može se hodat prilično brzo – priporuča.
- U to Feđa Klarić javlja jednu dobru i jednu lošu novitadu:
- Ajde na Marjan ako ikako možeš, oko svetoga Jere je bili raj! A jutros je nastrada Damjan Smoje, najpoznatiji prodavač ribe na Peškariji. Pa je na oni glatki kanal šta ide uz Marmontovu, nekako se uspija dignit. A onda je otresa i drugi put i više nije moga ništa, unili su ga u Toplice. Jadan čovik, ionako je cili dežbjego...
Stajemo auton prid butigicu od lutrije i kladionicu u Zvonimirovu ulicu, onde radi Gordana Dramlić, a svit isto timbraje uplatnice.
- Kladioničari ne dolaze, ali ovi šta igraju lutriju su se probili. Ljudi po deset, petnajst godin igraju iste brojeve, i sad ako se ne usude doć, mogli bi in pobić milijuni – objašnjava.
Malo niže, na raskršću sa Ulicon slobode kroz vijavicu vidimo red prid trafikon. Došla 'Slobodna'.
- Kupujen je cili život, pa neće me malo sniga zaustavit. Bome dobro je zakasnila, ali vidiš da su je ljudi dočekali, šta ćemo radit cilu dosadnu subotu – govori Ozren Jurić (59), i ljuti se radi nesposobnih općinara šta nisu znali predvidit kakva će nevolja snać grad:
- Ne moš virovat da ne mogu na tri autobusa stavit zimske gume i vozit najvažnije pruge. Još svitu govore da je to za dobro građana, pa ščin će svit ić?! Zna se ko je kriv, nemojmo se pravit glupi!
- Priko Rive, koja se pridnoć pritvara u najveće dalmatinsko klizalište mili novinar Slaven Relja:
- Pa san četiri puta. Ali naučija san!
Gazamo kroz varoške kalete koje pod bilin šlagon izgledaju ka Betlehem, na vrju Kamenite šjor Martin Kovačević (71) u punoj je spremi. Šćapi, gležnjače, skijaške rukavice i čizmice:
- Do vrha Marjana tribalo mi je 32 minute, ja guštan jer san planinar. Gori puše i ne vidi se ništa.
- Vama je onda savršeno?
- Nije, nestalo je guzic-papira u butigama! Ne znan zašto je ljude uvatila takva panika.
- Na Vidilici je najviše sanjkaša, a trefili smo i snowboardere, Ivan Ćatipović (21) i brat mu Marko (24), jedini su profići na amaterskome spuštalištu uz staro židovsko groblje:
- Sve smo prošli i za boardanje su najbolje ceste, tamo na Gripama je savršeno. Ovde je malo meko – žale se, ali pristaju se zaitnit par puta za slikavanje.
Nešto niže, kraj vile Ridulin mete dvor šjora Ana Malvasija, smije se:
- Susid mi je donija kruv, tako da nisan prošla priko vrata. Neka sniga, pamtit će ga dica.
Fotografa Valentina Bilića-Prcića (44) niz Senjsku u kolicima gura brat Dario.
- Sve je već slikano, a ja ću radit uspomene s Rive za prijatelje isprid banke. Ajde vas dva se namistite – vraća nan sliku za sliku.
Svraćamo i do butige na Šperunu, blagajnica Ana iz Sutine tri se dana ne vraća doma, noći u Splitu:
- Ih, znan ja po snigu, al ne znaju Splićani. Pokupovali su cili kruv, sva peciva, punili borše voćen, brašnon, manistron, cukron, toaletnin papiron, solju, kokošama... Ka da je rat!
Zajednički život je, za razliku od bračnog, opušteniji i omogućava veću slobodu i autonomnost, a samim tim i prostor za osobni rast te samopouzdanje, tvrdi studija
Novca nema, niti će ga biti - riječi su koje i danima nakon što su izrećene još odzvanjaju u ušima navijača i medijskim prostorom. U govoru medijima nakon subotnje sjednice Nadzornog odbora Hajduka izrekao je to predsjednik tog tijela dr. Josip Paladino. Kratko, ali jasno. U realističnom obraćanju javnosti napravio je najpoznatiji hajdukovac u Zagrebu, kontakt devetorke iz NO-a s medijima, gotovo pa presedan od kojeg su se mnogi iz kluba godinama bježali, libili se teških riječi kako bi se pod svaku cijenu držao privid ambicija na travnjaku i izvan njega zbog kratkoročnih ciljeva.
Od stvarnosti se ne može pobjeći, a ona je evidentna, recesijska: nema novca, malo je sponzora, pa nema ni velikih pojačanja jer brod popušta na drugim mjestima. A u tim uvjetima najbolje rade ‘škare’. Treba premostiti tešku situaciju, osloniti se na vlastiti kadar i dati mladim talentima priliku, no i uz sve te ‘financijske rezove’ neophodno je već u ovom prijelaznom roku prodati nešto od obiteljskog srebra, odnosno onog što je od njega ostalo. Sve što treba da bi se sustigli tromjesečni zaostaci u plaćama, da se ne bi stvarali novi, a računi stižu na naplatu...
Na prodaju su gotovo svi, a na izlaznim vratima su braća Anas i Ahmad Sharbini koji bi mogli u egzotične krajeve, pred odlaskom su i Marin Tomasov i Danijel Subašić, stalno je u izlogu najvrijedniji eksponat ‘bijelih’ Ante Vukušić, na prodaju je i Mario Maloča... Posljednjih osam dana prijelaznog roka bit će jednosmjerna ulica. Najmanje jednog, dvojicu ‘kapitalaca’ na Poljudu hitno moraju prodati, ako ne i dobar dio navedenih. No pravih ‘kapitalaca’ kao što su svojedobno svojim transferima pokazali Nikola Kalinić i Senijad Ibričić izuzev tek Vukušića i dijelom Anasa Sharbinija ni nema.
Davno su prošla vremena kada je grad Split financijski pomagao klub, od preoblikovanja Hajduk mora svojim snagama ostati na nogama. U velikoj ekonomskoj krizi nestali su i sponzori u vidu državnih tvrtki, Hajduk je prepušten sam sebi i onome što utrži od prodaje igrača na tržištu.
Prošle godine ‘zimnica’ uz pomoć koje je klub izdržao 2011. godinu bile su prodaje Senijada Ibričića i Ivana Strinića. Ibričić je za pet milijuna eura otišao u Lokomotiv iz Moskve, Strinić za četiri milijuna u Dnjipro (nešto više od tri milijuna od tog transfera ostala su klubu) što je ‘bijelima’ omogućilo mirniji život. Ljetos su pak još Poljud napustili i Jurica Buljat (od milijun eura teškog transfera u Maccabi iz Haife Hajduku je pripalo 600 tisuća eura), Marin Ljubičić (200.000 eura Hajduku), Mirko Oremuš je otišao na posudbu (200.000 eura)...
Vratimo li se još malo u prošlost, prije dvije sezone, u ljeto 2009. godine klupski budžet popunio se prodajom dva produkta Hajdukove omladinske škole. za rekordnih sedam milijuna eura koliko je bio težak transfer Nikola Kalinić karijeru je nastavio u engleskom Blackburnu, dok je ukupan transfer Drage Gabrića u turski Trabzonspor ‘pizao’ oko 2,5 milijuna eura. Ranijih sezona živjelo se na transferima Jelavića, Hrgovića, Rukavine (od 2,8 milijuna eura koliko je bio težak transfer Hajduku je nakon podjela i s obzirom na uloženo ostalo tek oko 400 tisuća eura čiste zarade)...
Ove zime Hajduk je uz sve uštede na plaćama, smanjenju kadra ipak zasad prodao tek Marija Brkljaču za u odnosu na potrebe skromnih osamdesetak tisuča eura plus oprost zaostalih plaća (ukupno stotinjak tisuća eura zarade). Slijedi li velika zimska selidba nekolicine preostalih Hajdukovih zvijezda?
SLAVEN ALFIREVIĆ
Hajdukove značajnije prodaje igrača u zadnjih pet sezona:
Sezona 2011/12. 1.500.000 €
(do 23. siječnja)
Zimski mercato: 100.000 eura
Mario Brkljača - Sibir (100.000 eura)
Ljetni mercato: 1,4 milijun eura
Mirko Oremuš - Hapoel Tel Aviv (posudba/200.000 eura plus mogućnost otkupa), Marin Ljubičić - Tavria (200.000 eura), Jurica Buljat - Maccabi Haifa (1 milijun eura)
Sezona 2010/11.
9.350.000 €
Zimski mercato: 9 milijuna eura
Senijad Ibričić - Lokomotiv Moskva (5 milijuna eura), Ivan Strinić - Dnjipro (4 milijuna eura)
Ljetni mercato: 350.000 eura
Boris Pandža - Mechelen (350.000 eura)
Sezona 2009/10.
9.650.000 €
Zimski mercato: -
Ljetni mercato: 9,65 milijuna eura
Gabrić Drago - Trabzonspor (2,5 milijuna eura), Mario Brkljača - Cagliari (150.000 eura/posudba), Nikola Kalinić - Blackburn (7 milijuna eura)
Sezona 2008/09.
2.800.000 €
Zimski mercato: -
Ljetni mercato: 2,8 milijuna eura
Ante Rukavina - Panathinaikos (2,8 milijuna eura)
Sezona 2007/08.
2.300.000 €
Zimski mercato: 1,3 milijuna eura
Dario Damjanović - Luč Energia (300.000 eura), Mirko Hrgović - JEF United (1 milijun eura)
Ljetni mercato: 1 milijun eura
Nikica Jelavić - Zulte Waregem (500.000 eura), Tomislav Bušić - Dinamo Kijev (200.000 eura/posudba), Igor Gal - Rizespor (300.000 eura)
U povodu održavanja akcije "Svi su pred zakonom jednaki" udruge"Iskorak" i "Kontra" pozvale su sve da poprate njihovu zajedničku akciju ispred Ustavnog suda RH, Trg svetog Marka 4, u utorak 17.01.2011. s početkom u 10 sati.
-...
Kada na svijet donesete svog prvorođenca, uzbuđenje, sreća i fascinacija tim malenim čudom zaokuplja obitelj i sve koji vas okružuju. No kako mjeseci prolaze, mame sve češće bivaju zasipane pitanjima "A kada će biti drugo?" ili "Kada će Larica dobiti bracu ili seku?". I sami roditelji s vremenom počinju razmišljati kada i da li uopće imati drugo dijete? Često o tome razmišljaju iz pozicije prvorođenca - hoće li biti usamljen bez braće, razmažen ili sebičan? Kako će izgledati njegovo odrastanje i život bez braće?
Godina dana je prošla otkako je Ivan Strinić odlazio iz Hajduka u Ukrajinu, tražio se tada angažman u inozemstvu za lijevog beka “bijelih” gotovo imperativno. Danas isto kao lani. Hajdukovi sadašnji aduti za preživljavanje ponuđeni su na sve strane, a u nervozi iščekivanja danas su Zadrani Subašić i Tomasov, pa braća Sharbini. Strinić se pak rado prisjeća tih dana dok mirno u Splitu ispija čaj i odbrojava zadnje dane (radnog) odmora. Nebeski je miran i spokojan, zadovoljno čekajući da se vrati svome Dnjipru i krene na pripreme u Marbellu.
- Šteta što Hajduk uvijek mora nekoga prodati da bi preživljavao, tako je suđeno. Teško je očekivati da se momčad u istoj postavi zadrži dulje vrijeme na okupu. Kad smo tu bili Ibričić i ja i kad smo osvojili i Kup i plasman u Europsku ligu umjesto da se pojačamo mi smo se morali osipati... Valjda će i u tom traženju jednom osvanuti titula prvaka na Poljudu, to je moj neostvareni san hajdukovca. Bili smo blizu prije tri godine - priča nam Strinić.
Nema ga mnogo po novinama, ne proizvodi vijesti, atipičan je standardni reprezentativac koji sanja nastupe na završnici Eura u Poljskoj. Blagdane je proveo radno, nije gubio vrijeme. Oko njega se bavi čitav stožer koji mu tempira formu i stanje kondicije da u lipnju bude u top-izdanju.
- Radim redovito, vodim računa da se ne zapustim. Moj brat Mario kontrolira što i kako se radi, vodi me Marin Vlašić, a tu je bitan i moj fizioterapeut Ivan Porobija koji sa mnom bude i u Ukrajini. Čitav stožer samo za mene - smije se.
Sve je podredio fitnessu i dugovječnoj karijeri, da i za deset godina, kad mu budu 34 još uvijek bude važan igrač.
Je li Ukrajina doista El Dorado, bogata luka utočišta za one koji se ne mogu probiti do “Lige petice”, pitamo ga.
- Bome jest. Teška i naporna liga, u kojoj je barem šest klubova vrhunske kvalitete. Naravno da je puno jača od naše. Znate da dva kluba diktiraju ritam, kijevski Dynamo s jedne i Šahtar s druge strane, a moj Dnjipro se trudi da im pomrsi račune. Ova godina nam nije bila najbolja, do kraja moramo sačuvati barem četvrto mjesto, ali ambicija nam ne manjka u budućnosti. Izazov je umiješati se između najvećih, mi to moramo sa svojim potencijalom koji nije zanemariv. Ima i novca i nogometaša.
Trener Ramos ostaje, a mi smo ga ovdje već spakirali i stavili na njegovo mjesto Slavena Bilića. Već su ga i novinari čekali na aerodromu?
- Bili su to uzbudljivi dani, svi su raspisali o Slavenu Biliću, kao da sigurno dolazi, Kalinića i mene već su i suigrači ispitivali kakav je, kako će nam biti... No, na kraju ništa od toga. Meni je bilo pomalo neugodno, obojicu iznimno cijenim, jedan me forsira u klubu, drugi daje šanse u reprezentaciji. Na kraju su svi ostali na svome mjestu što meni odgovara - zadovoljan je Strinić.
Kakav je Ramos?
- Vrlo studiozan, puno gledamo video, ukazuje nam na greške, dosta nam tumači prije treninga što i kako moramo, gdje griješimo.
Kao Balakov, onda. A kakav vam je prvi dojam o Ukrajini, da ga sažmete u jednu riječ to bi bilo...?
- Uh, hladna klima! Hladnoća me morila prvih mjeseci, sve do sredine travnja je tako hladno kako u nas nikad nije. I na to se čovjek mora naviknuti, nema druge.
Mislili smo da ćete reći - Srna!?
- Pa da, i to, svakako! Srna je zakon i nogometni bog u Ukrajini. Prava ikona! Tko to ne osjeti na licu mjesta ne može povjerovati kakvu je Srna napravio karijeru i izgradio autoritet u deset godina Ukrajine gdje je postao i kapetan Šahtara.
A kakav je vaš život?
- Ja sam još kao junior, kad sam odlazio u Le Mans navikao i na samački život profesionalca, tako da mi s te strane nije bilo teško, ali kad mi se naknadno pridružio Nikola Kalinić sve je postalo lakše. Grad je golem, zanimljiv, a moj Kale i ja se po cijeli dan družimo, makar je i cijela momčad kompaktna. Trener Ramos forsira i zajedničke izlaske, na ručak ili večeru, tako da se držimo skupa, ima nas sa svih strana, Čeh Laštuvka, ima Brazilaca, dva Ganca, mi Hrvati...
Tako je i u Hajduku, internacionalizacija.
- Je, ali vidim da se opet okreću mladima i to je dobro. Mislim da uvijek treba posebnu pozornost davati vlastitim juniorima...
S. ALFIREVIĆ
Tući Irce pa je sve moguće
Europsko prvenstvo će učas, u lipnju nas čekaju Irska, pa Italija i Španjolska. Nemilosrdan ždrijeb?
- Mislim da je nadasve intrigantan. I nismo bez šansi. Kakav bih to bio sportaš kad ne bih tražio šansu?! Osnov je pobijediti Irce na startu, poznamo ih, nedavno smo s njima igrali. A poslije je sve moguće!
Sa sucima nema problema kad se sve lomi preko Collina
Kakvo je suđenje u Ukrajini, kakva je tamo - hobotnica?
- Naš je povjerenik sudaca Pierluigi Collina, angažirali su slavnog Talijana da vodi suđenje, delegira suce. Pa s time nemamo problema.
Istraživanja pokazuju da kvaliteta ljubavnog života ima odlučujuće djelovanje na bračni život, zdravlje, i opći uspjeh u životu. No čini se da nakon mladenačkih zanosa tek mali dio populacije uživa u kvalitetnom ljubavnom životu i s godinama braka i ljubav i seksualni život počinju stagnirati. Uzrok možemo naći u hormonalnim promjenama.
Slobodan Nigoević Berica iz Nerežišća na Braču, tužnu 2011. nije poslovno zaokružio kao popriličan broj kolega poduzetnika. On ima razloga za veselje: račun tvrtke je u obilatom plusu, kredita nema, kao što ga cijeli život i nije bilo, a to je velika sreća jer ga se uvijek plašio, dobio je poslove na svim velikim javnim bračkim natječajima, zaposlio je deset novih radnika stvorivši brojku
Braća Krešimir (42) i Vedran (31) Jung iz Zagreba cijeli su život bili zaljubljenici u zrakoplove, a tu su ljubav konačno i zaokružili 2009. godine otvaranjem tvrtke Jung Sky.
U srpnju su nabavili poslovni mlažnjak Cessnu 525 CJ. Kupili su ga na kredit i pripremili za komercijalne letove za milijun i pol dolara. Petero putnika mogu ekspresno prevesti do bilo koje europske metropole.
Nabavkom ovog zrakoplova omogućili su, kažu, poslovnim putnicima da izbjegnu redove i dolazak na aerodrom dva sata prije leta. 1,5 milijuna dolara stajali su na ...
A baš nedavno, ove godine, Vinko Cuzzi je bio i član posebnog Povjerenstva što je odabiralo aktualnu upravu Hajduka. Dakle, cijeli život bio je vezan uz bijeli dres, od juniorskih dana tamo pedesetih, do dana današnjeg. Istodobno je imao i uspješnog karijeru diplomiranog pravnika, te suca Županijskog suda... Posebno su veterani Hajduka u žalosti, u koroti, otišao je njihov stup, vertikala, intelektualac u kopačkama, džentlmen na igralištu i van njega... Danas će se okupiti na posljednjem sastanku njemu u spomen, D. Grčić, Šenauer, Kragić, Vukčević, Ferić, Holcer, Kovačić, Hlevnjak, Nadoveza, Papec, Fulgosi, Matijanić, Ivković, Žaja, braća Bego... njegovi suigrači odavde, valjda nismo koga preskočili. Nazvao je u suzama Aco Kozlina iz Novog Sada, ne može doći, tužna vijest ga je u hipu zaskočila... Pa gdje su još oni iz reprezentacije Vinku posebno bliski, Sinjanin Slaven Zambata i Zadranin Josip Skoblar koji su imali tu “pegulu” da ne igraju za Hajduk, ili pak košarkaš Rato Tvrdić koji se toliko družio s hajdukovcima svoje generacije. Znali su da im Cuzzi pobolijeva u posljednje vrijeme, ali zar hajdučko srce nije moglo poživjeti još i još... Pero Nadoveza je u Tribunju, ovih se dana bori s gripom, nastojat će svakako doći: - Otišao je naš kapetan, sportaš i čovjek od glave do pete. O njemu sve najbolje, superlativi su malo za takve ljudinu. Od njega sam kao nešto mlađi učio kakav treba biti kapetan momčadi, prava podrška u punom smislu. Bio je strahovito brz, sjećam se da bi u Splitu kad bismo napadali pustio svog suparnika, lijevo krilo protivnika. Recimo taj Pušibrk, tako se zvao, iz Vojvodine, zaletio bi se, a Cuzzi kao da ga pušta. Ej, Vinko, šta ti je, zabrinuli bismo se, a on bi se nasmijao. Dajem mu malo fore, ja to učas stignem, to je meni sitnica, šta ste se prepali, ja ga ‘vatan lako - priča nam Nadoveza. Zvonko Bego, kapetan prije njega, vršnjak, bio mu je posebno blizak: - Isto smo godište, ja sam njemu predao kapetansku traku. Imao je tu čast da prvi podigne pehar ondašnjeg kupa i ta slika ostaje za sva vremena. Kao djeca smo već bili nerazdvojni, pa onda skupa i u Hajduka. Pamtim ta doba s nostalgijom, igralo se za ljubav kluba, a iznad svega krasilo nas je iskreno prijateljstvo - sjeća se Zvonko Bego. Pamti i ondašnju reprezentaciju, uža obrana znala se godinama napamet, Šoškić, Cuzzi, Jusufi...
Tri gracije s Radio Dalmacije; njihove glasove slušamo već godinama, prate nas kroz život i dulje od desetljeća, a mnogi od slušatelja najslušanijeg radija u regiji nikad ih nisu ni vidjeli. Takav je, je li, radio medij. Edita Lučić, od ovog ljeta s dodatkom “Jelić”, pa Ines Nosić, koja se prvih nekoliko godina prezivala Utrobičić, i Ana Šitum
Splitski inspektor za vatrogastvo Srđan Kuščević jedan je od onih ljudi koji razmišljaju srcem. Kada je ovog ljeta, tijekom onog strašnog požara na Braču, vidio 74-godišnju staricu zarobljenu u plamenu, jednostavno je utrčao u vatru i izvukao je na sigurno ne razmišljajući o sigurnosti za vlastiti život. Zbog toga hrabrog djela zaslužio je priznanje za “Naročiti pothvat u zaštiti i spašavanju” od Državne uprave za zaštitu i spašavanje (DUZS)
Nasilničko ponašanje šefova može vam učiniti jadnima sate na radnom mjestu. No novo istraživanje pokazuje da mobing na poslu može ozbiljno naškoditi i vašem braku
On-line istraživanje na temu 'Bračni parovi u poduzetništvu' časopis za managere i poduzetnike Poslovni savjetnik. Koje su karakteristike poslovno uspješnih bračnih parova, kakva je kvaliteta rukovođenja, koje su prednosti, koji su nedostaci kada tvrtku vodi bračni par saznali smo kroz ovo istraživanje, te donosimo i najzanimljivije komentare ispitanika.
čitaj dalje
Ove godine sam provela 4 predivna mjeseca na Braču. Ideja o životu na otoku sve mi se više sviđa i vrlo često, da ne kažem stalno, o tome razmišljam. Ove zadnje tri godine od kada sam ostala bez muža, natjeralo me da pospremim svoj život i zapitam sebe “tko sam ja i što želim”.
Pri padu s visine od sedam metara jučer između 12 i 13 sati u Bestovju život je izgubio 75-godišnjak. On je, izvijestila je zagrebačka policija, sanirao krov kuće 77-godišnje poznanice u ulici Braće Ribara. Izgubio je ravnotežu, pa i od zadobivenih ozljeda...
NewSmartMe
